Jedno predavanje na Football Business Forumu upriličeno na uglednom Bocconiju u Milanu pretvorilo je jedno sasvim obično euroligaško kolo u sporednu stvar. George Aivazoglou je govorio s titulom direktora NBA Europe, a riječ je o NBA kadru koji je unazad pet godina za interese najjače lige na svijetu prodirao na tržište Bliskog istoka.

Iako je na Bocconiju nogomet bio u prvom planu, George Aivazoglou je objasnio da NBA Europe kreće u listopadu 2027., kao i da će prva sezona toga natjecanja imati 16 klubova, od kojih će 12 biti onih s fiksnim mjestom, dok će se preostala četiri mjesta popunjavati od najboljih momčadi FIBA-inih natjecanja, od Lige prvaka do najjačih europskih nacionalnih prvenstava, koja su u novom ekosustavu jedan od važnijih elemenata.

NBA direktor je tom zgodom i objavio kojih je to fiksnih 12 klubova osnivača – iako ih je trenutačno bolje tretirati kao gradove, a ne kao klubove – na popisu NBA lige za Europu. Dakle, tu su London, Manchester, Madrid, Barcelona, Milano, Rim, Berlin, Pariz, Lyon, München, Atena i Istanbul.

Spajanje s nogometašima

Jedan od ciljeva ovog projekta jest spajanje košarkaških franšiza s nogometnim, gdje god je to moguće. Pa je tako izvjesno da će u NBA Europe biti Real Madrid, Barcelona, PSG, Bayern, Manchester City, Inter ili Milan, ali i izvedenice nekih košarkaških klubova kao što su Asvel (Lyon) ili Alba (Berlin), dok se u dva europska košarkaška grada giganta još uvijek traži momčad oko koje će se vezati priča. Tako je sjedenje Fenerbahçea na dvije stolice (Euroliga i NBA) rezultiralo da je u prvi plan europskog ogranka NBA za Istanbul isplivao Galatasaray.

Ta je košarkaška momčad u FIBA-i, a nogometni klub ima cijelu vojsku navijača, samim time i tržište. Što će biti s Atenom i dalje je nepoznanica. Iako, Olympiacos, koji kontrolira grčki Savez, preko te konekcije ima poveznicu s FIBA-om, dok je Panathinaikos priskrbio percepciju glavne opozicije Euroligi i tu ima svoju šansu. Nije nemoguće da u Ateni osvane i sasvim nova franšiza. Kao što je to moguće raditi u nekim drugim sredinama. Tu upadaju u oči Rim, bez jakog košarkaškog kluba, svakako i obje lokacije u Engleskoj. U jednoj od sporednih priča, zbog postojanja infrastrukture (Arena, dobra povezanost zračne luke), ali i nepostojanja ozbiljnog košarkaškog kluba (moglo bi se sve postaviti iznova), usprkos postojanju velike tradicije, FIBA-i je jedno vrijeme zanimljiv bio i – Zagreb...

Slaven Bilić i Željko Obradović

ANTONIO BALIC Cropix

Čim se ova priča s govornice Bocconija proširila Europom, neki su skočili na noge. Željko Obradović, recimo, kojemu se priča s NBA ligom u Europi nikako ne dopada. Tako je Obradović, trener Partizana, iznio žalopojku nakon poraza od Olympiacosa, prema kojoj se “Euroliga jedino zajedništvom može oduprijeti”, valjda, kolonizaciji – čemu drugom? – koju priprema provesti NBA.

Usput je Obradović pričao i o tome da bi Euroliga morala proširiti vlasničke udjele na svih dvadeset momčadi, jer oni s vlasničkim ugovorima (od kojih neki otvoreno pregovaraju o prebjegu u NBA) imaju veća prava od onih koji ih nemaju. Ako je Obradović počeo zazivati ista prava za sve, ne bi bilo loše da se sjetio kako je jedan euro kojega Partizan uloži u igrača kudikamo manje oporezivan od eura kojega uloži bilo koja momčad iz EU. I pritom niti jedna momčad iz EU ne može uživati blagodat prema kojoj je financirana sponzorski od javnih poduzeća, a Partizanov proračun je upravo takav.
Želi li i Obradović i tu jednakost? I da ona postoji, bi li Partizan skupio 27, 28 milijuna eura proračuna?

Dugoročni hrvatski cilj

O tome Obradović, naravno, nije govorio. A to je jedan od razloga zašto u ovom rasporedu gradova, a ne klubova, za europski ogranak NBA nema, recimo, srpskih klubova. Iako, je li, “Zvezda i Partizan imaju po dvadeset tisuća ljudi u dvorani”. Ali, ne plaćaju jednaki porez kao ostali u ovoj priči, a sustav financiranja klubova je u priličnoj magli s dotacijama vlasti, koja, kako se može primijetiti, povrh svega visi kao luster. Nema tu perspektive na duge staze. Zato ih nema unutra.

Obradović je, međutim, prepametan da to ne bi znao. NBA stvara ligu bogatih i ligu sređenih. Ostavit će u njoj mjesta za najbolje iz onog drugog ešalona. Taj drugi ešalon kroz FIBA-ina natjecanja treba uhvatiti.

I to treba postati hrvatski cilj. Makar dugoročni.