Krajem studenoga prošle godine, nakon teškog poraza od Panathinaikosa, kluba na čijoj je klupi ispisao najljepše stranice blistave trenerske karijere i s kojim je osvojio pet od svojih rekordnih devet (!) naslova prvaka Europe, Željko Obradović je šokirao europsku košarkašku javnost ostavkom na mjesto trenera Partizana, s kojim se pak 1992. prvi put popeo na krov Europe te se 2021., nakon tri desetljeća u inozemstvu, vratio da bi - trebalo je tako biti - "zatvorio krug". Međutim, Obradoviću se u njegovom Partizanu dogodilo ono što nitko nije mogao ni zamisliti, prvi put u trenerskoj karijeri iz jednog kluba otišao je usred sezone.
U danima nakon ostavke uslijedila je emotivna reakcija navijača koji su ga dočekali na aerodromu po povratku iz Atene kako bi ga privolili na promjenu odluke, odnosno ostanak u Partizanu. Podršku su mu dali vodeći srpski treneri koji su iz solidarnosti odbijali ponude - doduše, sve je to neslužbeno - da ga naslijede na klupi beogradskog velikana, dok su sa svih strana slane "otrovne strelice" prema predsjedniku kluba, Ostoji Mijailoviću, koji je označen kao glavni krivac za odlazak trofejnog stručnjaka.
Ta teorija dobila je potvrdu nakon Obradovićeva emotivnog istupa u kojem se oprostio od Partizana i jasno naznačio kako su se neke ključne stvari poput dovođenja igrača događale mimo njegova i znanja sportskog direktora Zorana Savića, koji je u međuvremenu također bio otišao iz kluba.
Danas, gotovo mjesec i pol dana kasnije, nakon što su sportsku politiku Partizana preuzeli novi sportski direktor Žarko Paspalj, koji je angažirao španjolskog trenera Joana Penarroyu, novi "potres" izazvao je Goran Šašić, izvršni direktor Boarda trenera Eurolige i Obradovićev kum, u intervjuu za srpski dnevnik Danas...
- Naglasio bih da je Željko Obradović prvi put podnio ostavku tijekom sezone i to jasno govori da nije mogao istrpjeti neke stvari u klubu - rekao je Šašić i nastavio:
- Razgovarao sam s njim više puta i pitao ga zbog čega ranije nije otišao, jer sam znao da je nezadovoljan mnogim stvarima. Njegov jedini odgovor bio je: "Ljubav prema Partizanu" i ja sam poštovao njegovo objašnjenje.
Ovo potvrđuje da se Obradovićeva odluka dugo "kuhala" s obzirom na to da su još ljetos iz Beograda stizale vijesti kako skupocjena pojačanja poput Jabarija Parkera i Dylana Ostekowskog nisu izbor trenera i sportskog direktora, već predsjednika Mijailovića.
- Poznato je da su neki igrači Partizana (Carlik Jones, Sterling Brown, Isaac Bonga i Frank Ntilikina) sudjelovali u uličnoj tučnjavi krajem prošle sezone. Odluka predsjednika bila je da oni ostanu u klubu. Bilo je važnih sportskih pitanja koja su rješavana bez znanja Obradovića, pa i dovođenje pojedinih igrača. Željko to nikad nije doživio od strane predsjednika u klubovima kao što su Real Madrid, Panathinaikos ili Fenerbahče, pa je jasno zbog čega je bio prisiljen podnijeti ostavku.
Nije se Šašić zadržao ni na ovome, već je zaključio:
- Smatram da je Obradović doživio potpuno nepoštovanje od strane prvog čovjeka kluba, i to u svom Partizanu. Dugo je trpio i na kraju prihvatio moralnu odgovornost. Reakcija navijača dovoljno govori da su svjesni kako je Željko radio isključivo u interesu kluba.
Ono što pak još uvijek nije otvoreno rekao je to da je Željka Obradovića zapravo "potjerao" srpski predsjednik Aleksandar Vučić, čiji je Ostoja Mijailović namjesnik u klubu i bez kojeg Partizan ne bi mogao ni sanjati godišnji proračun od 25 milijuna eura koji ima. Međutim, isto tako je jasno da klub prije četiri godine ne bi dobio pozivnicu za Euroligu da na klupu nije doveo čovjeka koji je utjelovljenje uspjeha u tom natjecanju.
Danas je sasvim opravdano zapitati se bi li do svega ovoga došlo da Partizan 2023. nije ispustio vodstvo od 2-0 u četvrtfinalu Eurolige i propustio izboriti plasman na Final Four na kojem je Real Madrid, klub koji ga je eliminirao, osvojio naslov prvaka. Od tog trenutka, točnije nadolazećeg ljeta u kojem se složila potpuno nova momčad, sve je krenulo nizbrdo, makar je Obradović nakon 2023. lani ponovno donio u klupske vitrine naslov prvaka ABA lige. Međutim, u posljednje dvije sezone izostao je uspjeh u Euroligi pa je samim time utjecaj trenerske legende oslabio do te mjere da ga je, nakon što je javno podržao studente u prosvjedima protiv aktualne vlasti, Mijailović (čitaj: Aleksandar Vučić) počeo "minirati"...
Da je tome tako, potvrđeno je pak prije nekoliko tjedana dovođenjem bivšeg NBA igrača Camerona Paynea, dok je Obradoviću prethodno - kad je htio napraviti neke promjene u momčadi - bilo rečeno kako novca za pojačanja više nema.
U međuvremenu je Partizan, nakon niza od četiri pobjede pod "vršiteljem dužnosti" trenera, Mirkom Ocokoljićem, nastavio u istom ritmu kao od početka sezone. Pobjeda u ABA ligi - poraz u Euroligi, s tim da su neki poput domaćih od 20 i više razlike protiv bolonjskog Virtusa i Maccabija te gostujućih minus 41 protiv Žalgirisa poprilično sramotni za momčad vrijednu 25 milijuna dolara. Usput se američki centar Tyrique Jones, jedan od onih koji su označeni kao dio "klana" koji nije prihvaćao Obradovićeve metode rada, umalo potukao s navijačima nakon jedne utakmice, što je rezultiralo njegovim prelaskom u Olympiacos, dok je iz moskovskog CSKA doveden nigerijski reprezentativac Tonye Jekiri.
Ukratko, Partizan u eri nakon Željka Obradovića nastavlja raditi kao što je to bio slučaj i u mjesecima prije njegova odlaska. Igrači dolaze i odlaze "kao na traci", dok Ostoja Mijailović još uvijek drži svoju poziciju i ne prihvaća odgovornost za sve što se dogodilo, dok su navijači poslali jasnu poruku kad ih je na posljednju domaću euroligašku utakmicu s Maccabijem došlo 13 tisuća. Usporedbe radi, kad je u Arenu 21. studenoga došao Fenerbahče, što je bila posljednja domaća utakmica Obradovića u Euroligi, na tribinama je bilo 20 tisuća ljudi. Kao i u gotovo svakoj prije toga.
Pred klubom je stoga sada vrlo teško razdoblje jer dok najveći rival, Crvena zvezda, grabi prema doigravanju za Final Four Eurolige, Partizan je s omjerom 6-13 u krugu šest momčadi na dnu europskog poretka i bez neke nade da krene prema gore, dok se pobjede u ABA ligi ionako podrazumijevaju. I zato bi bez Vučićeve podrške Ostoja Mijailović gotovo sigurno već bio bivši. Ovako će se to vjerojatno dogoditi na kraju sezone, dok je pitanje tko će nakon njega preuzeti uzde i kako će se klub izvući iz "ralja" politike bez značajnijeg udara na budžet koji osigurava ta ista politika. Začarani krug, reklo bi se...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....