Kad već za Lonnieja Walkera Četvrtog trenutno nema mjesta ni u jednoj NBA franšizi - ima u Euroligi. Ne samo da ima mjesta, nego su se mnogi klubovi “borili rukama i nogama” za ovog još uvijek mladog beka koji tek ulazi u najbolje godine. Dobro je on znan ljubiteljima NBA lige. Učio je kao i mnogi od Grega Popovicha u San Antoniju pa su ga uzeli Los Angeles Lakersi. Njima je u prošlom “off-seasonu” ipak cilj bio zadržati jezgru ekipe pa su se istrošili kako bi zadržali Reavesa, Hachimuru, Vanderbilta i ostale, dok je Lonnie je ostao na tržištu. Jedno vrijeme je igrao dobro u Netsima, zatim i Celticsima koji su ga ove godine otpustili nakon trening kampa. I čekao je angažman, kada je vidio da ga nitko u NBA ne želi, potpisao je za Žalgiris...

I nije Walker jedini koji tako razmišlja u posljednje vrijeme. On je samo posljednji NBA igrač koji je umjesto azijskih milijuna izabrao Euroligu. I to je sasvim logično razmišljanje za bilo kojeg ambicioznog košarkaša. Walker je između Real Madrida, Bayerna i Žalgirisa izabrao euroligaša iz Kaunasa koji je trenutno lider sezone. Na nedavnom debiju nije se proslavio, šutirao je iz igre 0-8 za 13 minuta. Ali i to je normalno kod tako drastičnog prijelaza. To ionako nije ključna tema, jednom kad se takav igrač “upali”, nikome neće biti svejedno, Žalgiris je sigurno dobio veliko pojačanje.

Lonnie je tako postao predvodnik jake i duge liste konkretnih NBA igrača u Euroligi. Kineski cirkus nikome više nije zanimljiv, takvim igračima milijun više ili manje neće napraviti veliku razliku u životu.

Tako se sjećamo, primjerice, “bombe” koja je odzvonila Kneževinom i označila dolazak Kembe Walkera u Monaco. Walker se i nije nešto snašao u Europi, ali sam njegov dolazak značio je da se u Euroligi događa nešto zanimljivo. Eric Spoelstra je pred koju sezonu lansirao u orbitu Kendricka Nunna koji je u dresu Miamija igrao ozbiljnu NBA košarku. Kasnije se u Lakersima - ništa čudno - nije snašao, kao što se s istim problemom danas muči Gabe Vincent. Dok je Nunn čekao novi angažman, jednog se jutra u Ateni probudio Dimitris Giannakopoulos s idejom da ga pozove u Panathinaikos. I taj Nunn je prošle sezone odveo Zelene iz Atene do titule europskog prvaka. Mogao je otići gdje god je želio, ali izabrao je Euroligu.

Parker, Gabriel, Fournier...

Jabarija Parkera se ljubitelji košarke sjećaju iz Bucksa, zatim i iz Celticsa. On je svoje mjesto pod suncem pronašao u Barceloni, čija je danas velika snaga. Još jedan dokaz da se kvalitetnim igračima nije problem prebaciti u Europu, pogotovo jer ih se tu cijeni više nego u NBA ligi.

Wenyena Gabriela upoznali smo kroz senzacionalnu reprezentaciju Južnog Sudana, poznavali smo ga i ranije iz Lakersa, gdje je jedno vrijeme kupio ono malo minuta kada bi odmarao Anthony Davis. Kako je brzo shvatio da je u toj konkurenciji samo epizodist, nije se puno stresirao što je tome tako jer je znao da slijedi zov najjačih europskih ekipa. I u velikoj konkurenciji odabrao je Maccabi Tel Aviv. Zašto ne bi i on okusio malo uređene europske košarke koja se diže unatoč prijetnjama američkih koledža?

Velikim klubovima i nije neki problem ako koji talentirani Europljanin ode u NCAA ako će ga zamijeniti netko s 5-6 NBA sezona u rukama.

Iz NBA lige se uostalom vratio i Mario Hezonja pa danas ima petogodišnji ugovor s Kraljevskim klubom i najcjenjeniji je košarkaš u Europi, dok svlačionicu dijeli s Džananom Musom koji je učio od Kevina Duranta u Netsima. Njima se nedavno pridružio i Serge Ibaka. Dalje, Evan Fournier je ljetos stigao u Olympiacos. Malo manje poznati bivši NBA igrač, Isaac Bonga nije ostao imun na poziv Željka Obradovića, dok je Carsen Edwards, koji je bio dio Bostona u vrijeme Dannyja Aingea, danas jedan od jačih napadača u Euroligi.

Najjača europska košarkaška liga cvate i puni se trenerima i igračima koji su se dovoljno zabavili u NBA showu, a znaju da će u Europi imati sličan tretman i uvjete. I igrati kvalitetnu košarku.