
Kad je Jasmin Repeša otišao s pozicije sportskog direktora HKS-a, prije nepunih godinu dana, te prihvatio poziciju trenera sicilijanskog Trapanija, povratnika u elitni rang talijanske košarke, bilo je jasno da projekt u koji ulazi mora imati perspektive. Međutim, malo tko se mogao nadati, pa čak i Repeša, da će Trapani zaključiti sezonu na drugom mjestu osnovnog dijela sezone, a onda i stići do polufinala doigravanja.
Trapani je već sada član Lige prvaka, igrat će odmah skupinu i projekt kluba se nastavlja, a Repeša bi momčad sa Sicilije trebao voditi još najmanje dvije sezone. Jasmin Repeša trenutačno je u Dubrovniku, puni baterije za novu sezonu, a za početak analizira učinjeno.
- Zaista smo napravili fenomenalan posao u protekloj sezoni. U posljednja dva kola osnovnog dijela sezone imali smo priliku i za prvo mjesto uoči doigravanja. Dobili smo kod kuće Milano i trebala nam je pobjedu protiv Virtusa u Bologni. I imali smo spakiranu pobjedu u toj utakmici, no šest desetinki do kraja je Cordinier pogodio. Tada se provlačila priča kako je u doigravanje bolje ući s drugog mjesta na kojemu smo ostali, kako bismo izbjegli u ždrijebu Milano. Ali, pitanje je što je bilo bolje. Počeli smo doigravanje protiv Reggiane i prošli s 3-0, ali onda uoči polufinala dogodila se situacija koja nas je sve poremetila. Stigla je odluka da smo kažnjeni za novu sezonu oduzimanjem četiri boda.
O čemu se radi?
- U Italiji postoji tvrtka pri državi kojoj se mogu obratiti neki klubovi u problemu s plaćanjem, pa ona uz dodatni porez od dva, tri posto preuzme plaćanje. I dogodilo se da tvrtka nije platila porez, ne samo nama, nego se to dogodilo s još 12 klubova u raznim sportovima u Italiji. Ta informacija je stigla do nas uoči polufinala.
I?
- Trebalo je sa svim izaći u javnost uoči doigravanja ili na koncu sezonu. Nisu platili, kažnjeni su. U trenutku kad se to dogodilo, momčad se uznemirila, ali i Liga i Savez počeli su na nas gledati drugim očima. Kao "ako budete, kojim slučajem, prvaci, to bi bio loš primjer". I objektivno, imali smo u seriji protiv Brescie jako loše suđenje, u jednoj utakmici je protivnik izveo 50 slobodnih bacanja. OK, Brescia je zaslužila biti u finalu, ali sve to skupa je jako utjecalo na nas.
I što sada, ostaje li ta odluka na snazi?
- Vlasnik našeg kluba je sve u međuvremenu platio, sada je u proceduri žalba, ali vjerojatno se ta odluka neće promijeniti. Možda se smanji, možda budu samo dva boda, bilo bi dobro da ne bude ni jedan.
OK, no Trapani ide dalje. Kako je u sportu ona sezona u kojoj se napravi iskorak manje zahtjevna od one koja slijedi, vjerojatno je prvi cilj zadržati kontinuitet dobrih rezultata?
- Apsolutno, želimo zadržati ovu razinu, iako je točno da je to puno teže. Mi igramo od jeseni Ligu prvaka, bilo je razmišljanja treba li otići u smjeru Lige prvaka ili Eurokupa, ali vlasnik se odlučio za FIBA-u i vjerojatno je na dobrom tragu. Problem će nam stvarati putovanja iz Trapanija. Moj je zahtjev da na svako putovanje imamo na dispoziciji čarter. Naime, imam loša iskustva iz vremena kad sam vodio Unicaju u Euroligi. Znali smo imati utakmice petkom, pa bismo u Malagu dolazili u subotu navečer, a u nedjelju u podne nas je čekala utakmica domaćeg prvenstva. Tada smo izgubili pet domaćih utakmica. Organizacija putovanja će biti od ključnog značaja za igrati dva natjecanja. S druge strane, tako treba i slagati momčad, radit ćemo selekciju s mlađim igračima koji mogu pratiti taj zahtjevni ritam.
Već ste se dotakli priče o vašem izboru između FIBA-ine Lige prvaka i Eurokupa. Čini se da Liga prvaka tu odnosi prevlast, jer je u međuvremenu iz Eurolige stigla u to društvo Alba, a s druge strane se Euroliga širi na 20 momčadi u prilično zatvorenom sustavu u kojemu petogodišnje pozivnice dobivaju klubovi, poput Dubaija, koji lani u ovo vrijeme nisu niti postojali. Mijenja se ekosustav u košarci, ali, čini se da se ne mijenja na bolje?
- Kao prvo u današnje vrijeme nitko ne može govoriti protiv biznisa, jer on je faktor koji stoji iza svega. Ali, nisam za to da biznis bude isključivi faktor, jer sportski aspekt tu treba tretirati. Euroliga tu radi na svoju ruku, a ja se ne slažem da je uzimanje novca jedini kriterij. Posebno jer je Euroliga sastavljena od heterogene skupine klubova. Neki dolaze iz sređenih sredina, a neki dolaze iz sredina u kojima se može raditi svašta. Pojedini klubovi preskaču stepenice samo zbog biznisa, a da se ne gleda na povijest, sportsko iskustvo, iskustvo sportske politike. Ono što me, pak, najviše živcira jest pokušaj da se Euroliga uspoređuje s NBA ligom. To, pak, nije moguće, NBA je čist biznis s pažljivim sportskim biznisom, uz respekt prema biznisu kao prvom faktoru. I zato se događa situacija da Eurokup postaje za momčadi koje ga igraju samo trošak, dok Liga prvaka nudi mogućnost zarade. Liga prvaka, usput, respektira i plasman u domaćem prvenstvu, što je Trapaniju dalo mogućnost da odmah uđe u skupinu. I to je u redu.
Sve se svodi na neki krajnji obračun NBA Europe koja će krenuti za u sljedeće tri sezone, a u tom ratu Euroliga bi mogla jako stradati.
- Ako dođe do tog sukoba, protiv NBA lige, na čijoj je strani i FIBA, nema nitko šanse. Pazite, Euroliga je, mora se to priznati, napravila ogroman posao i tu nema dileme, ali u posljednje dvije, tri sezone ona isključivo gleda samo na biznis, a tu bi se trebao uzeti u obzir i sportski segment.
Čak je dojam da je i suđenje, dovedeno do visoke razine, u zadnje vrijeme postalo opet ono u kojemu se vide protekcije. Tu je Euroliga otišla korak unatrag, a loše suđenje će uvijek biti prva naznaka slabosti neke organizacije.
- Slažem se, o tom problemu se ne priča toliko koliko se o njemu zna.
I u svemu tome postoji i hrvatska košarka. Koja je daleko od ovih priča, koja traži svoj put. I ne izgleda dobro...
- Bio sam godinu dana sportski direktor HKS-a, ali u tom periodu sam shvatio da sam u prilici da se sa svima posvađam. Možda i zbog toga što sam otišao i bio tako kratko na toj poziciji da nemam pravo nešto o tome reći.
Pa i nije baš tako. Vi imate i dalje težinu u hrvatskoj košarci. I vaše riječi također.
- A što sam mogao? Odlučiti se promijeniti neke ljude, ali kad dođeš do neke pozicije, uvijek se pojave blokade. Meni je posljednje na pameti bilo da neke ljude ostavim bez posla. Tu su uvijek kompromisi. Ne samo u košarci, ne samo u sportu, nego i u politici. Kad se i nekog dovodi, onda se taj dovodi da ne smeta. A bez kvalitetnih ljudi ne možeš napraviti ništa prosperitetno, bez ljudi koji imaju viziju, koji posjeduju znanje, koji znaju što se događa u Austriji, Mađarskoj, preko Španjolske ili Njemačke, pa sve do NCAA ili NBA. Kako se radi s mladima, kako se postavljaju sustavi, onda samo to prebaciš u naše uvjete. Mi, jasno, ne možemo nikoga plaćati poput NCAA lige, ali postoje drugačije metode. Nekidan sam razgovarao s Jokom Vrankovićem, koji mi kaže da se neke stvari pomiču prema naprijed, neke stvari koje su bile nemoguće lani. Vrijeme je da se otvaraju neki novi putovi. Pazite, mi igramo i treniramo isto kao što smo to radili prije 30 godina!
Zašto?
- Evo, meni su 64 godine. I znate kako se uvijek govorilo o meni kao treneru kojemu je obrana i samo obrana na prvom mjestu. I onda sam ove sezone vodio Trapani koji je zabijao najviše poena u talijanskoj ligi. Meni je neshvatljivo da se ljudi ne mogu modificirati. Sve je oko nas evolucija, a tko se ne prilagodi, taj otpada. Evo, uzmite Milano, ne klub, nego grad. Svakog dana tamo životnu priliku dođe pronaći 200 manekenki i 500 biznismena. Svi su lijepo obučeni, svi traže šansu. A dobit će ih njih 30. Vratimo se na košarku. Slažem se da se treneri trebaju bolje plaćati, ali i do njih je, oni moraju pokazati ambiciju, moraju konstantno učiti.
Kad smo ranije razgovarali, kazali ste kako je Kruno Simon idealna osoba za poziciju sportskog direktora u HKS-a, a poznajete ga jako dobro, jer ste ga vodili, osim u reprezentaciji, i u Unicaji i u Milanu. U međuvremenu je izbornik postao i Tomislav Mijatović, koji vam je bio pomoćnik i u Ciboni i u reprezentaciji. Čak ste mu toliko vjerovali da ste na Eurobasketu 2007. u Španjolskoj imali samo njega kao pomoćnika. Da ste tada bili isključeni ili da se, ne daj Bože, dogodilo neko zlo, Mijatović je tada, a bilo je to pred 18 godina, mogao voditi samostalno reprezentaciju.
- Tomica je upravo ono o čemu sam govorio. Primjer kako mladi ljudi investiraju u sebe, svoje odnose, znanje. OK, da se razumijemo, nismo svi jednako talentirani za svaki posao. Mijatović ima bazu odakle može krenuti. Vrijedan je, uporan je, ima sjajne kontakte, ima pristup da je rado viđen u bilo kojem košarkaškom društvu. Koliko će biti uspješan, ovisit će o puno faktora i oko njega, ali i o njemu samome. Koliko će mu trebati tog iskustva glavnog trenera kad ga bude trebao imati, recimo. Imao ga je nakratko u Efesu i tu je radio odlično, ne znam ni zašto su ga promijenili. Ovisit će dosta i o ljudima koji budu uz njega, tu je važno da se sve dobro posloži. On je vrijedan i pametan čovjek, kao što je to i Kruno Simon, i samo neka im Bog da zdravlja, jer oni su u stanju napraviti pomak. Da će to biti lagano, daleko od toga. Trebaju se duboko zakopati, zaorati. Uhvatiti se u koštac sa stvarima puno ozbiljnije nego što sam se ja uhvatio. Ništa se, pri tome, ne smije prelamati preko koljena i donositi ishitrene odluke. Morat će se netko i naljutiti, ali nemoguće da je svi budu zadovoljni. Posebno u situaciji u kakvoj se mi nalazimo.
Na ruka nam ne ide ni igračka baza. Posebno je teško pronaći bekove na visokoj razini.
- Talent je uvijek samo jedan od segmenata. Mi smo imali talenata koji se nisu razvili u skladu očekivanja, imali smo igrača koji nisu bili talentirani pa su svojim radom dosegli zavidne razine, a imali smo i one talentirane poput Krune Simona, koji su kasnili s razvojem, ali su ipak uspjeli. Nažalost, mi smo posjedovali igrače koje nismo oplemenili, kao što su to bili Sesar, Zemljić ili Bender. Tu smo zakazali kao košarkaška država. Ne trebaju nam hvalospjevi o klincima, trebaju nam najbolji mogući programi, investicije za provesti te programe. Program nije samo rad, to su i natjecanja, utakmice, nužnost da naša liga bude jača i tu se nešto mora napraviti. Sad plačemo da nam odlaze klinci u NCAA, a ja pitam što smo mi to napravili da oni ostanu. Ako će se vratiti bolji, pa neka idu! I to treba glasno reći. Bolje je da su tu, u našim programima, da zaokružimo taj proces, ali ako to ne ide, neka idu i neka nam se vrate kao pravi reprezentativci.
Klubovi su nam i dalje sirotinja u usporedbi s nekima s kojima smo se do jučer nosili. I dalje se zbrajaju dugovi Cibone, sada je Split opet dužan. I dalje se čeka neka injekcija države s promjenom poreznih zakona, ali čekamo li uzalud?
- Očito tu neće biti ozbiljnijih pomaka. Uvijek sam se borio za hrvatsku struku, iako nikada neću reći da su naši treneri najbolji, ali s obzirom na stanje u kojemu se nalazi hrvatska košarka, treneri su tu jedan solidan segment. OK, nismo nikada imala Obradovića, ali imamo neke trenere koji su nešto napravili, više ili manje. Međutim, naš su problem sportski radnici s vizijom, u tog segmentu smo mi dno dna! Tu ne postoji plan, što je danas, što je sutra, kakva je predikcija u ovoj sezoni za, recimo, Bornu Katanovića, kakva je za dvije, kakva za tri sezone. Tu vizije nema.
Komentari (0)