Jednom su se pokušali dogovoriti, dva puta su potom odgađali sjednicu Skupštine, a onda su u četvrtak klubovi vlasnici ABA lige, dogovorili ono za što su lobirali u Srbiji. ABA liga mogla bi već od sljedeće sezone imati dvadeset klubova podijeljenih u dvije konferencije, a usput je ukinut dosadašnji nacionalni ključ prema kojemu je jedna država (čitaj Srbija) mogla dati u ligu najviše šest klubova, nego je dopuštena mogućnost da u toj široj ligi bude iz jedne države (čitaj Srbije) i pedeset posto članova, odnosno deset klubova.
Kako već posljednje dvije sezone u Srbiji razgovaraju o profesionalnoj srpskoj ligi, srpski su klubovi sada stvorili poziciju da imaju profesionalnu ligu u kojoj su većina (tu je, uostalom, i Igokea), a koja će biti pod patronatom ABA lige.
Oba hrvatska kluba koja su u vlasničkom statusu, a to su Cibona i Zadar (Split nije vlasnik, ali je uvršten Studentski centar kao novi vlasnik) glasali su protiv, kao uostalom i Krka, ali bili su brutalno preglasani.
Iako o tome nije bilo govora, posve je jasno da iz sadašnje ABA lige nitko neće ispasti, a novi članovi bi mogli biti oni koji će platiti to članstvo. Tu se spominje iznos od 400.000 eura za svaki klub, osim za onog koji je prvak ABA lige, a bit će to Ilirija ili Bosna.
Navodno interes za članstvo u ligi pokazuju Vienna, Cluj i Abu Dhabi, a nije nemoguće da za stolom bude svatko onaj tko može nabaviti 400.000 eura.
Kako su srpski klubovi na ogromni poguranac aktualnog srpskog režima postali nedodirljivi za ostatak društva u regiji, jer ne radi se tu samo o Zvezdi i Partizanu koji se u proračunima s državnim novcima zaustavljaju na 25 milijuna eura za sezonu svaki, nego je državna intervencija stvorila mogućnost i da ostali postanu jači i bogatiji. Pa se može dogoditi, recimo, da Zdravlje iz Leskovca dobije od Aleksandra Vučića 400.000 eura i zaigra ABA ligu. Nemoguće? Nije nemoguće.
Kakav bi sustav natjecanja mogao biti u ABA ligi za sada se ne zna. Prema jednoj kombinaciji klubovi bi bili podijeljeni u dvije konferencije, igrali bi dva puta sa svakim iz svoje konferencije i jednom protiv onih iz druge konferencije, a postoji i ideja prema kojoj bi se nakon uvodnih obračuna u istoj konferenciji (18 utakmica) liga podijelila na dva dijela. U Ligi za prvaka bi bilo pet najboljih iz svake konferencije, a u Ligi za ostanak pet najslabijih. Ima razmišljanja da se i tu igra dvokružno, pa bi to bilo novih 18 utakmica, ukupno 36 dakle.
S obzirom na financijsko stanje naših klubova, izvjesno je da bi barem dva od tri naša kluba, a možda i sva tri bila u toj Ligi za ostanak, pa vjerojatno ne možete dočekati 18 utakmica obračuna u donjoj zoni. Prevedeno to bi značilo da netko od naših uopće neće zaigrati protiv Zvezde ili Partizana, a to je posljednji argument, "jedino moguće igranje protiv boljih", kojega se hvataju zagovornici regionalne lige.
Kako bilo, o svemu ovome će raspravljati netom imenovana komisija. Ne, nije šala. U toj "komisiji", baštiniku prošlih vremena, bit će predstavnici Partizana, Zvezde, Cedevita Olimpije, Budućnosti i Cibone. Jasno je da će svaka ideja Cibona u ovom društvo biti brutalno preglasana.
Treba tu dodati i obnovu ugovora o TV pravima. Sve ide u smjeru da ona i dalje ostanu u vlasništvu Telekoma Srbije, koji više nema jurisdikciju na sportske kanale za Hrvatsku i Sloveniju, nego bi ih tada prodavao trećoj strani. Po kojoj cijeni? Ne zna se. Samim time bi klubovi iz Hrvatske i Slovenije pristajali na taj ugovor ne znajući hoće li se njihove utakmice uopće igdje prenositi na teritoriju njihovih država.
Ostala bi se igrati i ABA 2 liga.
Naravno, pri tome nitko nije spomenuo da ABA liga nema trenutačno potpisan niti jedan ugovor. FIBA ju ne priznaje, a ugovor s Euroligom je nepovratno izgubljen, pa biti prvak ABA lige ne znači ništa u natjecateljskom smislu, ali i u financijskom, barem za sada. Uzmite samo primjer Budućnosti, koja bi mogla kao prva ući u doigravanje. I dalje će Euroliga kontaktirati i omogućiti im da plate pozivnice Zvezdu i Partizan, po novom i Dubai, a ne Budućnost. Iako će možda biti prvak.
S druge strane, Dubai bi ulaskom u Euroligu (koju bi platio) ispunio svoj cilj, ali iako bi mogao imati tešku sezonu isprepletenu putovanjima u ABA ligi i Euroligi, od ABA lige neće moći odustati, jer mu je uvjet euroligaša bio da igra uz Euroligu još jednu ligu, kako bi ne bi bio u prednosti ispred ostalih s jednom utakmicom tjedno.
Kakav je u cijeloj toj priči interes hrvatskih klubova? Cibona i Zadar su vlasnici i bojažljivo čuvaju taj vlasnički udio u slučaju da se pojavi kombinacija po kojoj bi ABA ligu kupio neki investicijski fond, pa bi oni, s obzirom na svoj udio, mogli nešto zaraditi. Za sada za tako što nema naznake.
Iako je ABA liga krenula bez srpskih predstavnika prije četvrt stoljeća, stigli smo u poziciju da oni kreiraju i odlučuju o svemu. To je možda bila i strategija Aleksandra Vučića kad je gurnuo veliki novac u klubove u Srbiji. Košarka je jedini sport u kojemu, pa i zbog ulaganja s potporom države, Srbija ima primat u regiji.
I u kojemu se ruga i postavlja pravila guskama u magli koji dolaze sa strane.
Sve se to događa u vrijeme kad su NBA i FIBA najavile formiranje europskog ogranka NBA lige, a osnovni FIBA-in uvjet je protočnost kroz nacionalna prvenstva. ABA liga to nije.
Iako u Srbiju smatraju da jest. Na pogon državnog novca, jer tamo ne vrijede pravila EU i porezni sustav kakav je u Hrvatskoj i Sloveniji.
Hrvatski klubovi mogu svemu reći NE, mogu se okrenuti igranju europskih kupova i za to dobiti neke, pa i financijske okvire. Uostalom, svi naši klubovi i dalje se hrane od lokalnih samouprava. A one bi, da slijepo prate zakone trebale tražiti informaciju priznaje li legitimni organizator košarke unutar naših granica, a to je HKS, ABA ligu li ne. Znate već koji bi bio odgovor. I bi li tada naši klubovi nastavili dobivati novac od lokalnih samouprava ili bi udarili u zid...
Naravno, za vratiti se pod okrilje FIBA kupova treba to biti prihvaćeno i omogućeno na pristojan način i od FIBA-e.
A nitko pravih odgovora nema. Osim što nam košarka klizi u provaliju. U slobodnom padu.
Komentari (0)