Prije samo deset dana u Efesu, nekadašnjem dvostrukom prvaku Europe, nitko nije računao na ovakav rasplet. Momčad je u tom trenutku, a i sad je tako, bila debelo u igri za euroligaški play-off, usput je držala drugo mjesto u turskom prvenstvu. Tomislav Mijatović, 49-godišnji hrvatski trener, tako se moglo shvatiti, bio je čvrsto u sedlu na poziciji glavnog trenera, poziciji koju je preuzeo lani u ovo vrijeme, nakon što je smijenjen Erdem Can.

Kao čovjek koji je u klubu od 2010. godine, a osim vlasnika kluba, Tuncaya Özilhana i nekoliko ljudi iz boarda, nitko nema toliki staž u Efesu, Tomislav Mijatović je isprava bio predviđen samo kao prijelazno rješenje. Međutim, Mijatović i momčad su odmah kliknuli, a igrači su se ponašali kao da igraju baš svaku utakmicu za Mijatovića, čovjeka koji im je oduvijek bio na usluzi. Je li trebalo odraditi dodatni trening, je li trebalo razgovarati s igračima, jesu li se isti mogli nekome povjeriti, a da to što su rekli nitko nikada neće zloupotrijebiti, Mijatović je uvijek bio tu. Je li trebalo nešto i privatno odraditi za igrače, za Tomicu Mijatovića to nije problem. Sada su mu sve to vratili u najvećoj šansi karijeri. Efes je stigao do euroligaškog play-ina, iako za tako što nije bilo neke pretjerane šanse, stigao je i do turskih finala Kupa i prvenstva, ali tu je Fenerbahče bio jači.

Međutim, odmah nakon sezone, Tomica Mijatović dobio je fiksni, dvogodišnji ugovor s Efesom. Kao prvi trener.

Prvi je puta bio u poziciji slagati momčad za sebe i Efes je složio dobar roster. Neke igrače je doveo, nekima je dao nove uloge, ali nije mogao računati da će ostati bez ključnog igrača, Shanea Larkina, u uvodna tri mjeseca sezone.

Larkin je samo 24 sata prije nego li se trebao pojaviti u reprezentaciji Eurolige na memorijalnoj utakmici za Dražena Petrovića u Zagrebu, iskrenuo gležanj na pripremama u Kranjskoj Gori i bilo je jasno da će se bez čovjeka koji je proteklo ljeto produžio ugovor na dodatne četiri godine u Efesu, i to za 16 milijuna eura, morati u početak sezone.

Mijatović je i bez Larkina stigao do svog prvog trofeja u sezoni, osvojio je Superkup, a onda je ušao u sezonu koja je bila pristojna. Dobio je od Dariusa Thompsona, igrača koji igra za preko dva milijuna eura napokon nešto više od mediokritetske uloge koju je imao u momčadi u odnosu na svoj skupocjeni ugovor. Čekao je Mijatović i da se do kraja oporavi Vincent Poirier, koji je stigao s ozljedom i pri tome je držao drugo mjesto u Turskoj, a i u Euroligi je bio iznad pedeset posto pobjeda, što je razina s kojom se uvijek može nadati postsezoni.

Izgledalo je to sasvim pristojno, uzimite samo da je Efes u jednom tjednu, u samo 48 sati sredio na euroligaškim gostovanjima i Baskoniju i Real Madrid, da je nešto kasnije u samo 48 sati skinuo Zvezdu i Partizan, iako oba beogradska kluba raspolažu izdašnijim proračunima od Efesa.

I Efes je na skoru 10-9 na diobi osmog mjesta u Euroligi, te na skoru 10-3 na diobi drugog mjesta u turskom prvenstvu.

Ipak, u utorak je stigla vijest da je Efes smijenio Tomicu Mijatovića i da će već u petak, na euroligaškoj utakmici protiv Asvela momčad voditi Talijan Luca Banchi, koji je lani vodio Virtus.

Tomislav Mijatović sad mora odlučiti kako dalje vidi svoju trenersku karijeru

AA/ABACA/ABACA PRESS/PROFIMEDIA

U istoj toj informaciji, treba dodati da Tomislav Mijatović ne odlazi iz Efesa, nego će se vratiti u ulogu pomoćnog trenera. No, da i nije bilo tako, da ga Efes nije ostavio u toj poziciji, Mijatović ne bi ostao bez posla. Kad je Ergin Ataman odlazio u Panathinaikos, sa sobom je želio povesti i Tomicu Mijatovića, no znajući da će Mijatović ostati uz Erdem Cana, kazao mu je da shvaća, ali da su mu vrata uvijek otvorena. Uostalom, kad su treneri između sebe birali najboljeg u lanjskoj Euroligi, glas Atamana otišao je za Mijatovića...

Što se to sada dogodilo?

Priču treba vratiti na studeni. Tada je iz Efesa nakon sjajnog posla garniranog s dva naslova europskog prvaka otišao GM, ili sportski direktor, bolje je tako reći, Alper Yilmaz. On je bio na toj poziciji d 2015. godine, a riječ je o nekadašnjem kapetanu Efesa, ali i vrlo sposobnom menadžeru, čije je vještine želio pridobiti turski Savez, gdje je Yilmaz postao direktor. Na njegovu poziciju Efes je postavio čovjeka iz industrije, dobro ne baš vičnog klupskim poslovima, ali Ismail Senol, 40-godišnjak s reputacijom jednog od najutjecajnijih turskih novinara, izgledao je kao dobro rješenje. Senol je vrlo ambiciozan i probijao se u novinarskoj hijerarhiji radeći usput važne konekcije. Jer cilj mu je, očito bio, nešto drugo osim novinarstva.

Senolova ambicioznost, iako su Mijatović i on u dobrom odnosima, možda je u cijeloj priči oko statusa hrvatskog trenera i presudila.

Naime, Efes je otvorio 2025. godinu s dva poraza. U Euroligi ih je sredio rival s azijske strane grada, Fenerbahče, a u nedjelju je u turskom prvenstvu slavio Bešiktaš i to prilično glatko, s gotovo dvadeset poena viška.

Nakon toga je sudbina Tomice Mijatovića na klupi Efes bila prekrižena. Senol je shvatio da je ovo trenutak u kojemu može donijeti prvu važnu odluku otkako je stigao na novu funkciju prije mjesec i pol dana. I ceh je platio Mijatović, a Luca Banchi je već u sedlu.

Usput se pojavila priča oko toga da je Shane Larkin, koji se u međuvremenu oporavio i vratio u momčad, preuzeo uzde momčadi, ne samo na terenu. Kao prilog u toj tezi navodio se neki snimak u kojemu Larkin drži govor igračima, iako je kasnije Larkin sam kazao da je tražio za tako što dopuštenje od Mijatovića.

Larkin je ostao jedini od starosjedioca u svlačionici Efesa. Nema tu više Krune Simona, Vase Micića, nema niti Bryanta Dunstona, a svaki od njih imao je kud i kamo veću težinu, ne na parketu, nego u svlačionici od Larkina. Je li sad Larkin pomislio da je ovo vrijeme u kojemu on može biti i nešto više od najboljeg igrača?

Taj detalj, međutim, samo je pomogao Senolu za napraviti rošadu na klupi, dojam je sa strane. Pri tome Mijatoviću na ruku nije išla niti činjenica da je on bez menadžera, praktički bez ikoga sa strane koji bi mu čuvao leđa kad krenu obračuni oko fotelja. Imao je, još uvijek ima, tretman u boardu koji ga smatra svojim klupskim blagom, svojim djetetom.

Međutim, ovo je bila priča u kojoj je Efes, čini se, morao žrtvovati Mijatovića kako bi dao na snazi novom direktoru. Klub je ostavio Mijatovića u svojem pogonu, što dovoljno govori koliko ga cijene.

I koliko je i za predsjednika i vlasnika ovo bila teška odluka.

Ali, i za Tomicu Mijatovića. Pokazao je u ovih godinu dana da ima sve predispozicije za biti glavni trener u ozbiljnom euroligaškom projektu. Sada je na Mijatoviću da odluči što i kako dalje. Ostati na mjestu vječnog pomoćnika nakon kratkog izleta u orbitu ili izaći na tržište...