U srijedu će se odigrati dva posljednja četvrtfinala u Berlinu, a u obje utakmice čekaju nas pravi izazovi. I dva velika favorita, ali pitanje je to su to uopće favoriti u Berlinu?

OK, trebala bi to biti Slovenija u sudaru protiv Poljske. Iako su Slovenci ostali bez Zorana Dragića, čija ozljeda prepona iz sudara protiv Belgije znači da ga neće biti na terenu sljedeća dva mjeseca (Cedevita Olimpija već traži igrača za to razdoblje), iako je Luka Dončić propustio jedan trening uoči četvrtfinala zbog ozljede gležnja, premda odnosi u momčadi nisu kao prije pet godina, premda je Aleksander Sekulić daleko od onoga što je lovu prethodni naslov Igor Kokoškov, Slovenija je i dalje ozbiljan kandidat za zlato. Tko to ne bi bio uz Luku Dončića?

Nakon 25 godina

Opet, Poljaci su među osam, Igor Miličić je odveo ovu reprezentaciju tamo gdje nije bila 25 godina, a sada traže rezultat kakav nisu imali pola stoljeća. Poljska je nekada, u dobra Juge i Sovjeta sila, ali kad su te dvije mega-države podijelile na puno manjih država, pa su know-how naučili Grci, Turci, a evo u zadnje vrijeme i Skandinavci, a tko zna tko bi još mogao, Poljaci su nanovo zamiješali karte i trude se. Bili su na SP prije tri godine među osam najboljih, sada su opet među osam najboljih. I imaju se čemu nadati. Jer, riječ je to o čvrstoj, dobro posloženoj momčadi s dva lidera na terenu, Matueszom Ponitkom i A. J- Slaughterom, kao i s Michalom Sokolowskim, koji je u kvalifikacijskoj utakmici s Hrvatskom sjajno čuvao Bojana Bogdanovića, a onda i u osmini finala utišao Svjatoslava Mihaljuka. Naravno, Dončić je sam svoja liga, ali Sokolowski nije plašljiv dečko...

Slovenci će, pak, prvi puta osjetiti problem u sklapanju ove momčadi. Naime, nikada u povijesti nitko nije došao na veliko natjecanje s pet playmakera. Jer, to je osnovna pozicija za Luku Dončića, Gorana Dragića, Žigu Samara, Alekseja Nikolića i Luku Rupnika. Na dva i tri su sada samo dvojica, samo Jaka Blažič i Klemen Prepelič. OK, i dva i jedan igraju Dončić i stariji Dragić, ali mlađi Dragić, Zoran, i te kako će faliti. Sekulić je tu išao niz dlaku Dončiću, pa je među 12 Luka Rupnik, koji je Lukin prijatelj i to je jedini razlog zašto ima dres. U 12 je morao biti Žiga Samar, jer je velika nada, a Aleksej Nikolić tu zavrjeđuje biti zbog kvalitete. No, zato je morao ispasti Gregor Hrovat, a taj bi Slovencima i te kako pomogao kad su ostali bez Zorana Dragića...

I neće, vjerojatno, naletjeti na minu protiv Poljske, ali mogu li samo četiri igrača u rotaciji od pozicija jedan do tri izdržati od četvrtka do nedjelje tri velike utakmice? I s načetim Dončićem?

Igora Miličića to ne zanima, on će u srijedu navečer tražiti svoje remek-djelo...

Gianmarco Pozzecco je dobio natrag svoju kreditnu karticu, vratio mu je Marco Spissu, nakon što su se igrači proveli s Pozzovom lovom nakon pobjede nad Srbije.

"Supruga me nije zvala, znači da nisu puno potrošili."

Navodno je riječ o samo 700 eura štete. Preživjet će. I sada je ispred Talijana Francuska. Francuska je, treba i to dodati, jedina reprezentacija s teškim, teretnim centrima u rosteru koja je preživjela osminu finala, možda i iz razloga, jer joj je na suprotnoj strani bila slična Turska. I to je trebala ispasti. Međutim, Rudy Gobert je poslao poruku da su Francuzi došli po zlato. Čekat će ih Italija puna samopouzdanja i ludila s kojim je svoju vrstu napunio Pozzecco. Mogu li Talijani do još jednog čuda?

Bilo bi iznenađenje. Iako Francuzi ne briljiraju, tu su, u turniru, imaju svoje računice i nadaju se polufinalu. Najmanje polufinalu. Znaju oni da su lani bili prvi do neba, da su igrali finale Igara protiv SAD-a. Sada to žele potvrditi. Da su odmah do neba.