Propast Partizana: od simbola košarkaške euforije do potpunog rasula u samo nekoliko mjeseci

Bila je to večer rekorda. Nikada Partizan nije izgubio s 38 razlike domaću utakmicu u Euroligi. A Olympiacos je upravo sa 104:66 promarširao Beogradom. Nikada se na tribinama, ne u Areni, jer tamo je trenutačno bazen i igra se vaterpolo, nego u Pioniru nije skupilo manje ljudi, tek 4.503, ako govorimo o utakmicama Eurolige. Konačno, nikada u povijesti Partizan nije izgubio sedam vezanih utakmica u Euroligi.

Možemo i dalje. Recimo, da nikada Partizan nije potrošio više od 28 milijuna eura koliko stoji ova sezona, a i prethodne nisu bile tko zna koliko manje.

Od velike priče o tome kako je to ova godina i kako će Željko Obradović odvesti momčad na Final Four, što na Final Four, odvest će ih do svoje desete europske krune, a klub do druge, na polovici siječnja Partizan je na posljednjem mjestu Eurolige, ili diobi istog sa šest pobjeda u 22 kola.

Nije na klupi više Željko Obradović, tko zna zašto je uopće doveden Joan Penarroya, kojeg su nešto ranije potjerali iz Barcelone, jer taj otkako je došao nije uspio ništa, osim što bi iza svakog poraza krivnju svalio na - igrače.

Koji izgledaju tragično, ali igrači su uvijek najbolja i najtočnija refleksija stanja u klubu.

U istom onom klubu koji je do prije nekoliko tjedana gledalo sve što je moglo do ulaznice. Do kluba koji je bio najveća svjetska atrakcija. Utakmice Partizana postale su mitsko mjesto, mjesto na kojemu morate biti ako živite ovo vrijeme i ako volite košarku. Bez obzira odakle dolazite.

Cijeli taj šušur kuhao se godinama, a onda ga je rasplamsao dolazak Željka Obradovića na klupu. Obradović je umalo i odveo Partizan na Final Four, imao je 2-0 nakon dvije uvodne utakmice četvrtfinala 2023. godine u Madridu, a onda je Real dobio dvije u Beogradu, da bi u Madridu prvi put u povijesti postao klub koji je okrenuo u četvrtfinalu 0-2. I kasnije su Mario Hezonja i društvo osvojili naslov prvaka Europe.

Možda bi to napravio i Partizan. Bila je to, kasnije će se ispostaviti, jedina šansa. Druge nije bilo. Niti za doigravanje, još manje za Final Four. Nisu to bile niti momčadi kadre postići nešto veliko, premda se iz godine u godinu, iz sezone u sezonu sve više povećavao proračun.

I stiglo se do 28. Tih 28 milijuna koliko će potrošiti Partizan ove sezone, a možda to bude i više, je novac koji s kombiniranim 28 milijuna koje, navodno, troši Zvezda, jest ukupno 56 milijuna u ta dva kluba.

Uzmite samo da je to visina proračuna Hrvatskog olimpijskog odbora, za sve saveze, gotovo cijeli sport koji tu participira u Hrvatskoj, za 2026. godinu.

Pod egidom "kruha i igara" Vučićev režim je hranio oba košarkaška giganta. Možda će njegov narod čekati satima na granici ne bi li ušao u EU, ali zato što nije dio EU, mogu državne firme tovariti koliko treba love u klubove. I ti isti klubovi su bogataši u Euroligi, jer kako je to točno objasnio Vučić prije koji tjedan, "nemojte mi o proračunu Barcelone koja ima 45 milijuna, jer na to plaća porez od 50 posto, a Zvezda i Partizan plaćaju deset".

Kad je Željko Obradović koncem studenoga napustio Partizan - po navodima grčkih kolega, koji su ozbiljni novinari, i iz razloga jer ga je prekrižila politika (ako je tako, ista ona koja ga je, doduše, nešto ranije i dovela) - sve se raspalo. Nije sigurno hoće li se Partizan od ovoga šoka ikada oporaviti i treba li ovakav Partizan uopće Euroligi. Europskom NBA koji kreće u listopadu 2027. nitko od srpskih klubova, dok je tamošnji režim na vlasti i dok je u Srbiji porezni nered, ne treba.

I, konačno, ako padne proračun Partizana, niti Zvezdin neće rasti, jer to je uvijek u navijački podijeljenoj državi bio sustav spojenih posuda. Zvezdin će proračun vjerojatno samo padati. Aleksandar Vučić će, pak, s vremenom morati uspostaviti prisnije odnose s EU, a kad se to dogodi Srbiju će tek dočekati situacija s kojom se naš sport borio između 2013. pa sve do lani. Prilagodba na EU, financijska tranzicija s društvenog na privatno nije zaobišla niti jednu od novih članica EU. Ako to Srbija ikada uopće bude.

Međutim, kako god bilo, odnekuda će morati crpiti novac. A jedino je novac generirao skupocjene momčadi koje su mogle nositi rezultat. Zaludili su se navijači, a čim su porazi postali vezani, Partizan je izgubio i navijače. Ili one navijače kojima je bilo važnije poslati selfie iz Arene, baš dok kreće, "Da volim crno bele..."

U samo nekoliko tjedana se od najbolje moguće priče sve pretvorilo u tužan epilog. Koji klizi prema provaliji. Baš nezadrživo.