BOJAN BOGDANOVIĆ 'U Brooklynu mi je super i nadam se da me neću u ‘trade’

Do prije godinu dana mnogi su sa skepsom reagirali na priču o mogućem odlasku Bojana Bogdanovića u NBA.

Nisu ga baš doživljavali kao Antu Tomića, koji je od ranih dana emitirao nezainteresiranost prema najjačoj ligi na svijetu, ali nije se vjerovalo u njegovu želju da zakorači u arene košarkaških velikana. Danas, nepunih tjedan dana nakon što se vratio iz Amerike, popularno zvani “Babo” zvuči kao da su New York i NBA liga stvoreni samo za njega…

- Iako ritam utakmica ne dopušta previše prostora, meni je život u New Yorku super i iza mene jedna je od mojih boljih godina. Upoznao sam krug novih prijatelja, uglavnom naših ljudi, posjećivalo me i društvo iz Hrvatske. Neću otkriti ništa novo i kada kažem da je New York sjajan grad.

Godi status ‘celebrityja’

Za uživanje je zaslužna i košarka, odlična premijerna godina u NBA-u. S vremenom su dolazile sve bolje utakmice, Brooklyn je izborio playoff zahvaljujući i rekordnoj Bogdanovićevoj utakmici…

- Kako se sezona bližila kraju tako sam se i ja sve bolje snalazio. Volim Ameriku, a pogotovo New York u kojem je svatko u svom filmu pa možeš biti potpuno slobodan. Nema komentiranja, a ljudi koji te prepoznaju uglavnom to drže za sebe.

Ipak, status igrača Brooklyna je nešto posebno. Neke stvari nije mogao izbjeći.

- Netsi i Knicksi su stalno u javnosti pa nas ljudi prepoznaju. Na kraju sam se i ja iznenadio koliko često su poslije utakmica tražili da se fotografiramo. A još su me više iznenadile poruke iz Hrvatske. Shvatio sam koliko ljudi kod nas vole i prate NBA pa samim time i moje nastupe.

Uskoro ćemo saznati je li efekt NBA-a dovoljno jak pa da i na hrvatskim ulicama te u rodnom Mostaru stekne status zvijezde koju se zaustavlja na ulici. Traži popularne selfieje, autograme… Košarka odavno nije imala takvog “celebrityja”.

- Tek sam se vratio pa ne znam kako će biti. Zbog Europskog prvenstva bilo bi dobro kada bi se to dogodilo, da se podigne atmosfera oko hrvatske košarke.

Naravno, i osobno bi mu se svidjela takva promjena.

- Priznajem, godio bi mi takav status. Svakome bi godio.

O prvoj sezoni je puno toga ispisano. Startna petorka, zatim tjedni u drugom planu i eksplozija u završnici. Od pete, moglo bi se reći “slučajne” opcije za napad do trenutaka u kojima je bio važna napadačka opcija prema kojoj su se slagale pojedine akcije…

- Zadovoljan sam svime osim s mjesec dana u kojima me trener Hollins nije koristio. Ne znam je li htio probuditi inat u meni, odgojiti ili nešto treće, ali je uspio. Nakon što me odmrznuo počeo sam puno bolje igrati i trošiti više lopti.

U početnim mjesecima često mu je zamjeran nedostatak agresivnosti u igri.

Dva, tri koraka natrag

- Kako sam mogao biti agresivan kada nisam imao loptu u rukama? Bio sam posljednja opcija u napadu, čekao, a lopta je samo slučajno dolazila do mene. Tek kasnije se sustav igre počeo i meni prilagođavati. Očigledno sam stekao njegovo povjerenje, ali još više i suigrača, da ću u datom trenutku pogoditi šut ili napraviti dobru stvar za momčad. Što sam bolje igrao više su me tražili u igri - naglasio je Bojan stvar koja je, možda, i najveće priznanje za ono što je napravio u debitantskoj sezoni u NBA-u.

- Kada sam dolazio nisam znao što očekivati jer nisam previše pratio NBA. Pristao sam otići kako bih spoznao svoju vrijednost. Otišao sam, kako se to kaže, naslijepo, i prvi zaključak je da je sve drugačije nego u Europi. Glupo bi zvučalo kada bih rekao da sam mislio da su puno bolji igrači jer će ispasti da ništa ne valjaju, ali sam odmah shvatio da je prvi preduvjet za uspjeh da se nikoga ne bojiš. I sve je bilo dobro osim one rupe u kojoj sam se vratio dva, tri koraka unazad.

Još jednom se vratio na krizno razdoblje. Posljednji put…

Teško me impresionirati

- Bio sam potpuno izvan sebe jer se nikada nisam našao u takvoj situaciji. Meni je sjedenje na klupi potpuno atipično, prolazio sam kroz najteže dane. Trenirao sam više nego inače, često samostalno jer zbog velikog broja utakmica nema puno vremena. Pomogli su mi i razgovori s pomoćnim trenerima, glavnim menadžerom Billyjem Kingom…

Iz hrvatske perspektive prekretnicom je označen All-Star vikend i nastup u utakmici najboljih igrača prve i druge godine. Bogdanović se slaže da se sredinom veljače puno toga promijenilo, ali iz jednog sasvim drugog razloga.

- Iskreno… bilo mi je drago kada su me pozvali, ali nije mi to nešto važno. Ljudi koji me poznaju znaju da ne patim od takvih stvari. Bila mi je čast biti tamo, ali za kasniju bolju igru najzaslužnije je sedam dana pauze koje sam proveo u Kaliforniji. Nije me All-Star napunio samopouzdanjem, presudno je što sam odmorio glavu.

U objašnjavanju uspješne prve sezone naveo je i vlastiti karakter.

- I u košarci i općenito u životu malo me stvari može impresionirati. U suprotnom vas svaku večer može nešto impresionirati. Suparnički igrači, dvorane, način na koji se vodi klub… a to nije dobro. Tako da niti znam koje su me sve zvijezde gledale niti nam je itko dao 50 koševa pa da bi me impresionirao.

Nakon što je spomenuo najteže razdoblje u prvoj sezoni, upitali smo ga i za vrhunac.

- Definitivno posljednja protiv Orlanda. I zbog moje igre i zbog važnosti utakmice.

Stav o All-Star vikendu nam je već ispričao, a sad smo saznali i što misli o nagradi za najboljeg novaka Istočne konferencije u travnju mjesecu.

Najviše pomogao Mirza

- Draga mi je samo zbog toga što je došla u posljednjem mjesecu sezone, kada smo trebali pobjeđivati. Inače, glupo mi je kada me nazivaju rookijem. Nitko me nije smatrao takvim, ni po ponašanju, niti po tretmanu izvan terena.

Zatekli smo ga pitanjem koje su mu prve asocijacije na sezonu.

- Ovako iz glave u najvećem sjećanju su mi prvi dani u Brooklynu pa razgovori sa starijim igračima, Garnettom i Williamsom. Super likovi, a ja sam osoba kojoj ne treba puno da se prilagodi. Svi su mi pomagali, a najviše ipak Mirza ( Teletović). Najbolja stvar koja mi se dogodila je što sam ga imao pored sebe. Pomogao mi je sa svime, počevši od jezika. Govorim ja engleski, ali trebalo mi je vremena da pokupim izraze u ‘slengu’.

Jedna od realnosti života u NBA-u su razmjene igrača. Bogdanović prve godine nije bio žrtva “prisilne” promjene kluba niti bi želio da se to dogodi.

- Ne znam kakva je klupska politika, ali sam svjestan da se dosta igrača mijenja i da u paketu sa zvijezdama odlazi više igrača. Meni je super u Brooklynu i nadam se da me ‘trade’ neće dohvatiti.