BRYANTOVA MANIJAKALNA ŽELJA ZA POBJEDOM BILA JE USPOREDIVA SAMO S JORDANOM Košarkaš posebnog kova: Milijune je natjerao da se zaljube u košarku

Nakon što je u posljednjoj utakmici karijere stavio 60 Jazzerima i održao vrlo kratak govor pred do vrha punim Staples Centerom u kojem se osjećala energija kakvu donosi, recimo, sedma utakmica NBA finala, Kobe Bryant se “odjavio” s dvije riječi: “Mamba out”.

Crna mamba je svoju misiju zaključila, jedan klinac iz Philadelphije stigao je na kraj puta kakav nije mogao ni sanjati jer ni najmaštovitije dijete nije moglo zamisliti sve ono što je Bryant ostvario tijekom puna dva desetljeća u NBA ligi. Brojke govore same za sebe, popis priznanja također, ali samo oni koji su ga gledali mogu zaista shvatiti kakav je košarkaš bio Kobe. Ta njegova neutaživa glad za pobjedom, želja za uništavanjem protivnika do te mjere da ga poniziš, ono što je sam nazvao “mentalitetom crne mambe”, a definitivno nije slučajno izabrao najotrovniju i najopasniju od svih zmija, usporedivo je samo s onime što je na košarkaškom terenu nudio Michael Jordan, čiju je legendu Bryant cijeli život “ganjao”.

Postati snažniji

Kad je kao rookie četiri puta zaredom promašio cijeli koš u završnici posljednje utakmice sezone, Kobe Bryant je zaključio da mora postati snažniji i izdržljiviji. Pa je godinama kasnije sa 35 godina vezao sedam utakmica u kojima je prosječno igrao dulje od 45 minuta te uspio uvesti Lakerse u doigravanje, koje je propustio zbog rupture Ahilove tetive. Kad je shvatio da za velike stvari mora postati raznovrsniji, Kobe Bryant je tijekom ljeta odlučio raditi na leđnoj tehnici s Hakeemom Olajuwonom. I tako je postao bek s najboljom leđnom tehnikom u povijesti NBA lige. Kad u sedmoj utakmici finala protiv Celticsa 2010. nije mogao pogoditi “ni bačvu” (6-24 iz igre), Kobe Bryant je pokupio 15 skokova i tako dao doprinos presudnoj pobjedi. Kad su svi govorili da u oproštajnoj sezoni previše šutira, Kobe Bryant je za već spomenutih 60 poena u posljednjoj utakmici opalio 50 lopti.

I kad je ispisao povijest sa 81 poenom protiv Raptorsa, to nije bilo zato da bi srušio rekord Lakersa ili došao najbliže Wiltu Chamberlainu, nego se u toj utakmici “uključio” kako bi vratio svoju momčad iz minusa od gotovo 20 poena. Pobjeda je bila ključna riječ u Bryantovu rječniku. I upornost.

- Treninga mi nikad nije bilo dovoljno jer sam htio biti siguran da nitko ne radi više od mene.

Uvijek tražio najviše

Zbog svog načina igre s godinama je zaradio poštovanje svih u ligi, teško je osim Michaela Jordana naći igrača za kojeg je više ljudi izgovorilo toliko velikih komplimenata. Što i nije čudno kad znamo da je inspirirao nekoliko generacija, da su ljudi kao Tracy McGrady, Paul Pierce, Dwyane Wade i u konačnici LeBron James uvijek isticali Bryanta kao konačno mjerilo, vidjeli ga na razini kojoj su oduvijek težili.

S druge strane, Kobe nije bio omiljen među suigračima, pogotovo onim limitiranijima, jer je na svakom treningu i utakmici od svih tražio maksimum, za sve ostale je imao kriterije kakve je postavljao sebi. A njegov kriterij je da limiti ne postoje, da je samo nebo granica. I samo je zato kao košarkaš dotaknuo nebo, došao tamo gdje su rijetki bili u povijesti ove prekrasne igre.

Iako nije sve dobio “na pladnju” kao mnogi osamnaestogodišnjaci prije njega. Ne, Kobe Bryant kao 14. pick drafta nije u Lakersima dobio priliku startati, igrati dovoljno minuta da već kao klinac razvije talent zbog kojeg ga je, uostalom, Jerry West doveo u Los Angeles. Tako je kod trenera Dela Harrisa u prvoj sezoni igrao 15,5 minuta po utakmici, a bio je “back up” u kompletnoj drugoj. Pa je zato godinama kasnije svaki put bio posebno inspiriran kad bi igrao protiv Harrisa.

- Kad ćeš više zaboraviti te prve sezone - pitao ga je Harris nakon jedne od utakmica u kojima je ubio njegove Maverickse.

- Nikad! - hladno je odgovorio Kobe.

Mentalitet ubojice objasnio je i Tracy McGrady...

- Kao srednjoškolci smo se upoznali tijekom kampova, bio sam na ručkovima kod njegovih roditelja, intenzivno smo se družili, pomagao mi je savjetima u prvoj sezoni, ali prekinuo je kontakt čim sam mu postao direktni konkurent za titulu najboljeg strijelca. I potpuno ga razumijem, od njega sam naučio da na terenu ne smiješ imati prijatelje jer te to čini ranjivim.

Nisam sebičan

Takav pristup donio mu je i imidž igrača s kojim nitko ne želi dijeliti svlačionicu, a ništa Bryanta nije ljutilo više od toga da ga se proglašava sebičnim.

- Nikad ne bih osvojio pet naslova prvaka da sam bio sebičan. To bi valjda svima trebalo biti jasno.

Kako je vrijeme prolazilo, Bryantovih kritičara bilo je sve manje, a u nepune četiri godine otkad je zaključio karijeru, gotovo su nestali jer tek kad je otišao, zapravo su svi shvatili koliko velik je bio. I ne, nije bio najveći, iako u dubini duše sam nikad ni Michaelu Jordanu ne bi priznao da je bolji od njega, ali u usporedbi sa svima ostalima ima barem jednako dobre argumente.

Međutim, na kraju dana nije ni bitno je li drugi, peti ili deseti, od koga je veći, a tko je veći od njega. Kobe Bryant je bio dovoljno velik da u nedjelju košarkaški svijet prvo zanijemi i potom se uguši u suzama. Njegov trag u povijesti košarke zauvijek će ostati neizbrisiv.