DARIO ŠARIĆ ZA SPORTSKE NOVOSTI OTKRIVA 'Zaslužio sam trofej za rookieja godine, a Španjolce možemo dobiti ako se s njima potučemo'

Kad se pojavio u kafiću Passage na Baldekinu, na mjestu dogovora za intervju za SN, onako visok, elegantan sa šiltericom na glavi, nema tko se nije okrenuo, pozdravio ga, čestitao mu na sjajnoj premijernoj sezoni u NBA ligi. Dario Šarić sve je samo ne prolaznik u najjačoj ligi svijeta.

Njegova Philadelphia nije ušla u doigravanje i odmah po završetku sezone svoje Phile 24-godišnji Šibenčanin sjeo je u avion i zaputio se kući.

- Stigao sam točno za Uskrs u Zagreb i odmah produžio za Šibenik. I evo, dočekalo me hladno vrijeme, uh, kako je ledeno - bura je puhala taj dan i dan prije kao usred zime.

- Ovako ledeno nije ni u Philadelphiji... Ali kuća je kuća - reći će mlada NBA zvijezda.

Premda se on ne osjeća kao zvijezda, svi ga oblijeću, mobitel mu neprestano zvoni, traže ga znani i neznani, mediji...

Na dogovoreni razgovor stigao je s prijateljima od kojih se ne razdvaja u rodnom gradu. Stara navika ispijanja jutarnje kave se ne gubi ni preko Atlantika.

- Ma, kakvi. Tamo pijem u Starbucksu, ali nema do ove naše kave ha, ha... I starog društva.

Vratimo se na Darijevu rookie sezonu u američkoj profesionalnoj košarkaškoj ligi. Promašio je samo jednu utakmicu, i to posljednju zbog ozljede. Za novaka odigrati 81 utakmicu u nekoliko mjeseci zaista nije bilo lako. Osjeća li se umor?

- Da, istrošen sam, ali kada se zna kako je naporan tempo u NBA ligi, onda je to normalno. Iscrpi te taj ritam igranja utakmica svaka 2-3 dana, putovanja, treninzi. Ali s druge strane imamo najbolju moguću skrb, tretmane, masaže, terapije. To je na većoj razini od svega što sam vidio prije. NBA je vrlo ozbiljna liga u kojoj se vodi računa o svemu. Tako sam i ja brinuo o svom tijelu.

Darijev ritam bio je ubitačan ne samo tijekom sezone u NBA ligi, nego i uoči nje...

- Nisam stao od 13. lipnja prošle godine. Odlazak iz Turske, pa kvalifikacije za OI, pa Olimpijske igre, odlazak u Philadelphiju na potpis ugovora... Svašta se u međuvremenu izdogađalo, a za odmor sam imao 10-15 dana. Nisam želio doći nespreman u klub jer oni su već ranije počeli s treninzima.

Kakav je bio prvi susret u svlačionici 76-ersa?

- Bilo je super, iako je u svlačionici tada bilo 30-40 ljudi, što trenera, stručnog stožera, što igrača uključujući i one koji su bili na probama. Nikome nisam znao niti ime, osim Embiidu, kojeg sam upoznao prije u Španjolskoj 2014. godine. Prihvatili su me dobro, koliko god je sve to za mene bilo malo stresno jer sam ipak došao u novi svijet, novu kulturu. Malo pomalo smo se upoznavali, zbližili i nekako sve to dođe brzo na svoje.

U međuvremenu je morao odraditi i rookie zadatak: nositi dječji ruksak, svojevrsni simbol da je “klinac” u NBA ligi.

- Eh, da onaj roze boje s likom Barbie ha,ha. Tamo je običaj da rookie to mora nositi inače ima određenih sankcija. Ali nekako sam i to preživio, recimo, jedan naručuje piletinu u nekakvom restoranu, drugi preuzme i tako.

Kad smo već kod rookieja, kako je njegovo mišljenje o borbi za novaka godine? Iako je Šarić slovio kao favorit, odjednom je Brogdon iz Milwaukeeja isplivao na prvo mjesto?

- Izašlo je tako na stranicama NBA, ali ima još mjesec dana do odluke. Od trenutka kada sam ja bio prvi do trena kada je on došao na prvo mjesto, Brogdon je odigrao samo jednu utakmicu, u kojoj je zabio 5-6 poena, imao 3-4 skoka. Meni je to malo čudno, ali ne samo meni. Podigla se polemika oko toga, zvalo me dosta ljudi, ali vjerujem da ću na kraju ipak ja ponijeti tu titulu. Brogdonov klub igra play-off, ali ne vjerujem da će se u konačnoj odluci gledati doigravanje, već učinak u osnovnom dijelu sezone. Ima se još glasati, i treneri, novinari.

Što bi Dariju Šariću značila titula rookieja godine?

- Puno, to je ipak priznanje koje ima težinu. U mom slučaju još i veće jer su svi prethodni rookieji imali u prosjeku barem 10 minuta više po utakmici. A znate koliko to znači.

Šiši je treći strijelac i skakač Sixersa, iskreno, je li očekivao takav učinak?

- Teško je bilo nešto očekivati, iako sam s trenerom Brettom Brownom bio u kontaktu prije početka sezone, objasnio mi je što se od mene očekuje. Nisam nezadovoljan minutažom u Phili (26,3 minuta), dapače, ali iskreno, nisam bio zreo i spreman na početku za ulogu startera. Zato su doveli Iljasovu, koji je kasnije “tradean”, ozlijedio se Simmons i otvorila se prilika. Iz utakmice u utakmice sam dobivao više lopti, povjerenja suigrača i samim time raslo je i moje samopouzdanje. Bilo je i teških trenutaka kad bih igrao dvije ili tri četvrtine, zabio 17 poena pa onda više ne bih ni ulazio u igru. Ali to vam je NBA, tamo je sve programirano, u nekoj shemi. Postoji papir na kojem piše, recimo, Dario će igrati od 6. do 12. minute pa onda opet u trećoj četvrtini. Bez obzira na to jesi li uhvatio ritam.

Pamtite li posebno po nečem neku utakmicu?

- Najdraže mi je bilo igrati protiv Bostona. Tu sam se najviše palio jer Celticsi su sjajna momčad, obrambeno moćna, pravi su fajteri, a protiv takvih se volim nadigravati. U tri utakmice protiv njih uvijek je bilo u gusto i kod kuće smo ih “klepnuli”. To su za mene bile najjače utakmice. Ako bi ih usporedio s nekom europskom utakmicom, onda je to otprilike kao da igra Cibona protiv beogradskog Partizana što se mene tiče. Žao mi je da gube u play-offu od Chicaga.

Postoji li nekakva komunikacija s protivničkim igračima za vrijeme ili prije i nakon utakmice?

- Ima, recimo Jimmy Butler mi je nakon međusobne utakmice prišao i kazao “respect, kid”, Jamal Crawford mi je nakon utakmice s Clippersima dao “pet” i također rekao “samo naprijed, dečko”, Jae Crowder iz Bostona također. Kako je jedan od mojih trenera iz Phile prije radio u Teksasu i poznaje Duranta, imao sam prilike s njim razgovarati. Prvi put nakon utakmice s Golden Stateom i jednom u San Franciscu kad nije igrao jer je bio ozlijeđen. Pitao sam ga za savjet kako trenira ako mu ne ide šut, kako se sprema za utakmicu i slično. To su stvarno dobri ljudi, normalni, opušteni. Općenito, NBA se možda doima sa strane puno ukočenija, ali tamo je sve opušteno. Tamo se ljudi drže međusobno, poštuju jedan drugog, nije kao u Europi, osim kada je riječ o nama Hrvatima.

Hrvata je, pak, ove sezone u NBA bilo mnogo, odnosno nikad više - šestorica. Kako je Dario vidio njihove nastupe?

- Čujemo se, naravno, malo nas je u NBA i moramo se držati zajedno. Drago mi je što igraju dobro, a nekako se najviše čujem s Bojanom Bogdanovićem. Nađemo se na večeri prije međusobne utakmice, bodrimo se, evo, ja sam mu izrazio podršku SMS-om prije play-offa.

I dobro se uklopio u taj “cirkus”, svojim šalama, nekim izjavama, neposrednošću?

- Istina je, imamo super atmosferu unutar momčadi, u svlačionici. Trebalo im je malo da uhvate ovaj moj šibenski đir, našu zaj...ciju ha, ha. Znate ovaj naš šibenski smisao za humor, koji je malo drukčiji od ostalih, on jedno, ti odmah u kontru. Sve su to dobri momci, spremni na šalu. Družimo se nakon treninga, odemo na večeru, piće. Imamo tu potrebnu kemiju, koju možda neki drugi NBA sastavi nemaju.

S kim je najbolji u momčadi?

- Sa svima, najviše se družim s T.J. McConnellom i Timmotheom Luwawuom Cabarrotom, dobar sam i sa Sergijem Rodriguezom.

Govorite li im o Hrvatskoj, znaju li da dolazite iz grada Dražena Petrovića?

- Znaju, dosta razgovaramo o Hrvatskoj. I prije su čuli da je hrvatska obala Jadrana prekrasna. Joel Embiid raspituje se kakve su cure u nas, a T.J. McConnell medeni će mjesec, nekih 20 dana provesti na Jadranu.

A kakav je život u Philadelphiji (država Pennsylvania), povijesnom gradu u kojem je potpisana američka Deklaracija o neovisnosti i Ustav SAD-a?

- Meni je lipo, imaju lijep Downtown, za razliku od Milwaukeeja, koji je stvarno ružan. Hranim se u talijanskom restoranu, nekih desetak minuta od trening-kampa i Wells Fargo Centra gdje igramo utakmice.

Bilo je sigurno još ljepše kad vam je jedno vrijeme u Philadelphiji boravila i majka? Nekako se u to vrijeme poklopila i ponajbolja Darijeva igra u NBA-u.

- Mama je bila u isto vrijeme kada i izbornik Petrović pa su skupa gledali neke utakmice. Je, igrao sam tada dobro, a znate, kada je mater blizu, duša ti je mirna, na mistu i sve je lakše.

Pogledate li sada koju utakmicu doigravanja NBA na televiziji?

- Gledao sam Cleveland i Indianu i moram priznati da sam jedva uspio odgledati cijelu, mučio sam se sa snom. Tek sad vidim i vjerujem onima koji kažu da je to teško. Sutradan sam spavao do podne. Znam da dosta ljudi u Hrvatskoj gleda NBA, pa i mene i moj klub, da me podržava. Ali iskreno, ne vjerujem da bih gledao Darija Šarića tako kasno u noći ha, ha, ha. Da je u neku normalnu uru, onda bih ha, ha, ha

Ali zato je otac Predrag redoviti gledatelj ranojutarnjih NBA utakmica?

- On to gleda, prati pa kasnije razgovaramo. Zna koji puta nešto prigovoriti tipa “triba si ovako otvoriti utakmicu, ne tako”. Ali istina, sve manje i manje.

Kažu da je majka Veselinka, također bivša uspješna košarkašica, još kritičnija?

- Ha, ha Vesa je nakon jedne moje utakmice komentirala zašto sam otvorio utakmicu tricom. A, ja sam joj rekao, “a što sam trebao, zakucati?”. Da je bilo moguće, zakucao bih, ali to su sve neke naše šale...

Je li NBA uistinu ono što ste očekivali?

- Iskreno, očekivao sam samo borbu, veliku borbu. Ja sam uporan, idem glavom kroz zid kada vidim da nema druge. To je valjda u genima zapisano, takav je i moj ćaća. Donekle sam došao do jedne razine i jedino možda žalim da nisam došao jednu godinu prije. Ali tko zna, lako je sada pričati. Imao sam svoj put koji je bio dobar i ja sam sretan.

Nakon odmora ovo ljeto slijedi novi reprezentativni ispit na Eurobasketu. Kakva su očekivanja?

- Španjolci su s nama u skupini, po meni su oni glavni favoriti za naslov pod uvjetom da budu kompletni. Kaže mi Sergio Rodriguez da će vjerojatno svi doći; braća Gasol, Navarro i ostali. Možemo ih dobiti, ali jedino na neku “glad”, kako kaže izbornik Aco, da se potučemo s njima. Ako idemo na nadigravanje, teško.

Može li Hrvatska konačno do medalje?

- Uh, kako teško pitanje. To se nikad ne zna, tko je uopće mislio nešto o reprezentaciji nakon poraza od Češke u Francuskoj. Dogodilo se kasnije puno toga dobrog, odlučivale su nijanse. Ali koga briga za dojam i tvrdnju da smo mi moralni pobjednici OI u Riju. Ne smijemo se vaditi na to. Idemo odigrati najbolje što znamo, onako kako se treba za reprezentativni dres.

Dario je stigao pratiti na Baldekinu derbi 25. kola A-1 lige u kojem su igrali njegov Šibenik, ali i njegova Cibona. Za koga je navijao?

- Šibenik je moj grad, cili život navijam za Šibenik i to se ne može ne osjetiti. Ali i Cibona je moj klub, u kojem sam košarkaški izrastao iz djeteta u čovjeka. S nekima od njih sam igrao ne tako davno. Nije mi bilo lako, ali guštao sam u utakmici. Bilo je tako napeto, puno draži pa i tempa, koji se ponekad ne može doživjeti ni na NBA utakmici. Ima i nekih stvari koje sam vidio, da je reket uvijek natrpan, ali vidio sam i neke zanimljive igrače, što možda prije ne bih primijetio. Pa ta uvijek fantastična atmosfera na Baldekinu. Drago mi je što se opet diže košarka u gradu.

Igranje u šibenskom dresu neostvaren je san.

- Naravno da mi je žao, kako meni, tako vjerujem i ljudima iz Šibenika. Ali takve su bile okolnosti onda, kluba praktički nije bilo, bivša Šibenka se ugasila, novi klub se tek počeo ustrojavati. Ali ja sam uvijek ostao veliki navijač Šibenika.

Dario je ranije ove sezone sudjelovao na All-Star vikendu NBA lige kao član rookie momčadi.

- Bio je to uistinu pravi spektakl, glamour. Igrao sam za selekciju Svijeta protiv Amerikanaca, pobijedili smo. Nezaboravan događaj, u koji svi uđu nekako lagano, a onda se zapale masovno. Svi odjednom požele biti MVP-ovi...