Njemačka je nova Španjolska, a ispada da je bolje imati Dennisa Schrödera nego Nikolu Jokića

Ako ste posumnjali u bilo kojem trenutku, ako su vas zaslijepile čudesne brojke Nikole Jokića, Alperena Šenguna, Giannisa Antetokounmpa, čak i Laurija Markkanena, rasplet Eurobasketa, koji je u nedjelju navečer okončan u Rigi trijumfom Njemačke, samo je potvrdio staru košarkašku istinu. Bekovi osvajaju, zar ne?

Dennis Schröder je uoči Eurobasketa dao izjavu da je njegova generacija uspješnija od one Dirka Nowitzkog, a da on, kao njezin predvodnik, valjda i zbog boje kože, nikada neće biti u tretmanu velikog Dirka.

Koji tjedan kasnije Dennis Schröder je napravio upravo ono što je napravio Dirk Nowitzki. Spojio je MVP titule na svjetskom i na europskom prvenstvu. S jednom razlikom. Kada je Nowitzki izabran za MVP-a, Njemačka nije osvajala zlato. S Dennisom Schröderom jest.

Uz dva Nijemca na vječnoj listi onih koji su bili najbolji na kontinentalnom i svjetskom prvenstvu nalaze se same ikone sporta, kao što su Sergej Bjelov, Dražen Dalipagić, Dražen Petrović, Toni Kukoč i Pau Gasol.

Eto, to je društvo u kojemu se od nedjelje navečer nalazi Dennis Schröder.

On je predvodnik Njemačke, koja igra košarku na drugačiji način, koja je u svojoj ideji spojila čvrstinu Litavaca i brzinu Španjolaca, a svemu tome dala pečat u tempu igre koji ne popušta svih 40 minuta. Pa se ti snađi.

Turska u finalu, u samoj završnici, nije. Alperen Šengun je bio na rubu snaga, kao i Shane Larkin. A Dennis Schröder je radio ono što rade veliki bekovi.

Uzeo je loptu pod svoje, pa je povezao u nešto više od minute ludi lijevi ulaz, pa je zabio i iz driblinga dugu dvojku, a onda još spremio dva bacanja za kraj.

Ovo je sport u kojemu se možda promijenila igra, ali nisu se promijenili oni koji odlučuju. A odlučuju - bekovi.

Uzmite samo posljednja natjecanja. Idemo od 2017. i Eurobasketa naovamo. Prije osam godina bio je MVP Goran Dragić. Bek. Na SP-u 2019. je osvojila Španjolska, a najbolji je bio Ricky Rubio. Bek. Onda je na Igrama u Tokiju dominirao SAD s Kevinom Durantom, pa je to možda jedini otklon ovoj tezi.

Jer, već je 2022. na Eurobasketu u Berlinu ključni čovjek Španjolaca, prvaka Europe tada, bio Lorenzo Brown. Koji, valjda, nije dobio MVP nagradu samo zato što je naturalizirani igrač, pa je za MVP-a proglašen Willy Hernangomez.

Na SP-u u Manili godinu dana kasnije MVP je bio Schröder. Na Igrama u Parizu je Steph Curry odigrao čarobnu završnicu, polufinale i finale. Opet, jasno, bek.

Možemo se mi sada diviti čudesnim brojkama koje ostvaruju Nikola Jokić, Giannis Antetokounmpo, Alperen Šengun ili Lauri Markkanen. Ali, ovo je igra bekova. Uostalom, možemo pobjeći od Schrödera i Nijemaca, pa stići nešto bliže, do Slovenije. Da je Luka Dončić centar, a ne bek, gdje bi stigla Slovenija, bi li ona bila kadra držati na konopcima kasnijeg europskog prvaka Njemačku?

Nijemci su slavili veliki trijumf. U situaciji kad im mnogo toga nije išlo na ruku. Moritz Wagner je bio ozlijeđen, Nick Weiler-Babb je tek dobio dijete, David Krämer se ozlijedio uoči puta na Eurobasket, a Johannes Thiemann na samom startu Eurobasketa. Maxija Klebera se više ne zove od sukoba sa Schröderom, a Isaiah Hartenstein nije nikada niti zaigrao za ovu generaciju Nijemaca. Usput, čim su došli na uvodnu skupinu u Tampere, ozbiljno se razbolio izbornik Alex Mumbrú, pa je reprezentaciju do kraja vodio slučajni izbornik Alan Ibrahimagić.

- Mumbrú je izbornik. Moj je ponos velik što sam bio dio ove grupe - skromno je kazao Ibrahimagić, da bi ga prekinuo Schröder...

- Ma zaj**i s tom pričom. Pod jedan, Alan zaslužuje velike čestitke. Naravno da je Aleks izbornik, ali Alan je vrhunski vodio momčad uz teren, s pravovremenim pozivanjem time-outa, dobrim zamjenama. On nas je trenirao. I vodio nas do skora od 9-0. Nevjerojatno - skidao je kapu Ibrahimagiću njemački kapetan i netom izabrani MVP.

Nijemci su tako povezali četiri ljeta s tri medalje, od kojih su dvije zlatne, a mogla je biti i četvrta da su imali u polufinalu Pariza malo bolje suđenje kontra Francuza. Njemačka je preuzela dominaciju u europskoj košarci i time je naslijedila Španjolsku.

S tendencijom da traje i dalje. Zapamtite samo ime Christiana Andersona, studenta na Texas Techu, kojemu je 19 i koji bi trebao biti novi veliki njemački play. Nasljednik Dennisa Schrödera, kojemu je 31 i kojega ćemo sigurno gledati i za četiri godine kada bude branio zlato iz Rige. I u međuvremenu, a usput će se Anderson uhodavati.

Njemačka košarka je velika stvar. Njemačka nije slučajno tu gdje jest. Nitko ne lomi tempom kao oni, nitko ne može 40 minuta igrati u istom ritmu. I nitko nema toliko jasnu hijerarhiju u svojim redovima kao oni. Ne, nije bilo šanse da na kraju uzme Franz Wagner loptu u ruke i rješava, niti Isaac Bonga koji je odigrao čarobnu utakmicu i zasluženo je ponio epitet MVP-a finala. Lopta je bila kod Schrödera.

I ako ste se ikada pitali zašto se ono malo Hrvata kojima je još stalo živcira i nada na pojavu svakog beka izvan kalupa, onda su manje-više ovo odgovori. I razlozi.

Možete biti najbolji na svijetu, možete biti MVP u NBA ligi, ali ako niste bek u FIBA košarci, ponekad i ne samo u FIBA košarci, to neće biti dovoljno. Uostalom, nije li Shai Gilgeous-Alexander osvojio NBA ligu i bio MVP. Bek? Da, bek...

Eurobasket je opet oduševio, jer se igrala paklena košarka. Trend je očit, reprezentacije s puno ritma u igri, poput Njemačke i Finske, sada su u polufinalu. Turska je složila moćnu reprezentaciju i bila je jedina u punom rosteru, što ju je umalo dovelo do povijesnog zlata. I Turci će samo rasti u sljedećim godinama jer će Alperen Šengun biti samo bolji, a uvijek će se pronaći neki dominantni bek, jer kad to ne bude više Shane Larkin, bit će to novi naturalizirani Amerikanac.

Jako je emotivno prvu medalju za Grčku, broncu, proživio Giannis Antetokounmpo, koji se prisjetio cijelog svog životnog puta. I osporavanja, od toga kako je roditeljima pomogao prodavati robu na ulici, kako bi im pomogao zaraditi koji cent, kad su bili gotovo gladni. Koliko mu je pomogla Grčka i koliko mu je stalo zbog ove medalje, kako je roditeljima omogućio bolji život, braći omogućio obrazovanje i kako je medalja za Grčku nešto s čim se ne mogu mjeriti niti NBA uspjesi.

Činio se pri tome iznimno iskren, samo ponavljajući kako ga ne zanimaju mediji, izjave, kamere i glamur. Samo košarka.

Luka Dončić je ostao u četvrtfinalu, ali je pokazao da i s ovakvom Slovenijom može u 40 minuta dobiti svakoga. Ako Slovenija bude samo nešto igrački jača na sljedećim natjecanjima, a slabija ne može biti, opet će ona s ovakvim Dončićem u zonu medalja.

Srbija je kiksala, traži se novi izbornik, a vjerojatno ih tamo čeka i smjena generacija. S obzirom na klasu, ova s Jokićem nije napravila sve što je trebala i to je jasno. Španjolska je već krenula u smjenu generacija sa Sergijem de Larreom i Mariom Saint-Superyjem. Vratit će se brzo Španjolci. Kao što bi, s obzirom na raspon godina, Finci mogli biti dugo blizu vrha. Litva i Latvija, pa i Italija, su na nekim novim počecima, čekaju neke nove oslonce momčadi. Francuska će, kad se priključi Victor Wembanyama, krenuti slagati novu dinastiju...

Je li tu negdje Hrvatska? Kad se plasiramo na neko natjecanje, onda ćemo o tome. Prije, zbog pristojnosti, nema smisla.