Getty
NAMRGOĐENI TRENER

GREGG POPOVICH Nesuđeni špijun na čelu NBA dinastije iz San Antonija

Njegovi su "no-shit-sherlock" odgovori ultra kratki, prezir prema glupim pitanjima nesakriven, a izraz lica najbolja imitacija vječno namrgođenog susjeda
Piše: Ivan ZrinjskiObjavljeno: 19. travanj 2015. 14:28

Šesnaesti lipnja 2013. godine neće ostati u lijepom sjećanju Greggu Popovichu. Igrala se šesta utakmica finala NBA lige, njegovi Spursi vodili su 3-2 u seriji protiv Heata te imali tri razlike prednosti deset sekundi prije kraja utakmice. Miami je imao loptu, a Popovich je svojoj momčadi naredio da se brane bez forsiranja osobne pogreške. Kad je LeBron James promašio šut za tri poena, ta se odluka na milisekundu činila ispravnom, samo da bi Chris Bosh uhvatio skok u napadu i dodao loptu za najboljeg tricaša u povijesti lige, Raya Allena. Ovaj se odrazio u kutu terena i kao u usporenom filmu preko Parkera pogodio najbolju ‘clutch’ tricu u povijesti NBA finala. Utakmica je ušla u produžetak koji su demoralizirani Spursi izgubili, da bi dva dana kasnije Miami u sedmoj utakmici osvojio naslov prvaka.

Nakon šeste utakmice novinar Gazette dello Sport postavio je Popovichu pitanje koje je mučilo svakog novinara, trenera i navijača s druge strane Atlantika.

- Jeste li razmišljali da napravite faul? - upitao je talijanski novinar.

- To je europsko pitanje, zar ne? - odgovorio je Popovich i nastavio:

- Znam da se to tako radi u Europi. Mi to ne radimo.

U situaciji kada bi 99 posto trenera naredilo da se napravi faul u obrani, pa makar to značilo da se Raya Allena sveže u kravatu, Popovich to nije htio jer se „“to ne radi”. Time je vrlo vjerojatno izgubio naslov prvaka NBA lige zbog principa - istih principa zbog kojih je bio pobjednik u pet drugih navrata.

Gregg Popovich rođen je 1949. godine u obitelji imigranta s naših prostora. Sudeći prema većini dostupnih informacija, otac mu je Srbin, a majka Hrvatica. Košarku je počeo igrati već kao desetogodišnjak, a vrhunac igračke karijere doživo je na Air Force akademiji na kojoj je 1970. godine i diplomirao.

Pop je na fakultetu zaradio diplomu u sovjetskim studijima te je ozbiljno razmišljao da profesionalnu karijeru gradi unutar CIA-e, ali se 1973. ipak usmjerio prema trenerskom pozivu u košarci. SAD je time izgubio potencijalno vrhunskog špijuna, Sovjetski Savez poživio koju godinu dulje, a San Antonio - niti ne znajući - dobio jednu od dvije NBA dinastije 21. stoljeća.

Šest godina proveo je Popovich na Akademiji kao pomoćni trener pa osam godina bio glavni trener na malom sveučilištu Pomona-Pitzer, da bi u Spursima završio 1988. godine kao pomoćnik Larryja Browna. Tu je poziciju obnašao četiri godine, prije nego što je cijela klupa Spursa dobila otkaz. No, 1994. Spurse je kupio Peter Holt i vratio Popa u organizaciju, ovaj put kao generalnog menadžera momčadi.

Opet, ni to nije predugo trajalo. Zbog očajnog starta u sezonu Popovich je 1996. smijenio trenera Boba Hilla, sam preuzeo momčad te ostvario “spektakularni” omjer od 20 pobjeda i 62 poraza. Nije sve bilo crno, budući da je katastrofalna sezona Spursima donijela prvi pick na draftu 1997. godine, na kojem su zgrabili nesuđenog plivača s Djevičanskih otoka po imenu Tim Duncan. Floskula “ostalo je povijest” sjela bi na ovom dijelu kao budali šamar, osim što ne bi bila potpuno istinita.

Popovich je upario pod košem tornjeve Robinsona i Duncana te već u drugoj sezoni potonjeg, zbog štrajka igrača skraćenoj 98./99., osvojio naslov. Time si je vrlo vjerojatno spasio posao, budući da ga je prije Duncanova odabira na draftu čak 93 posto navijača htjelo najuriti iz kluba, a ni sam vlasnik Holt nije bio indiferentan prema toj ideji sve do pobjedničke serije u šampionskoj sezoni.

Sudeći prema novinaru Yahooa Wojnarowskom, Popovich je navijače pridobio tek nakon naslova 2003. godine. Kao što smo rekli na početku teksta, čovjek se drži svojih principa, a oni često nisu u skladu s ekstrovertiranom naravi NBA lige u kojoj se od igrača i trenera izjave zahtijevaju valjda osam puta tijekom utakmice i još toliko puta nakon nje. Njegovi su “no-shit-sherlock” odgovori ultra kratki, prezir prema glupim pitanjima nesakriven, a izraz lica najbolja imitacija vječno namrgođenog susjeda koji vas je upravo ulovio kako mu kradete trešnje. Kako bi rekli Amerikanci, ne bi osvojio niti jedno natjecanje u popularnosti.

No, nakon 16 uzastopnih godina sa 50 ili više pobjeda po sezoni te pet osvojenih naslova NBA prvaka, minimalistički stil Gregga Popovicha postao je njegov trademark koji su i fanovi i struka i novinari prihvatili kao “baš cool” i super duhovit. I upravo u tome leži razlog njegova uspjeha - čovjek ne radi kompromise za koje misli da su nepotrebni.

Trener 'Pop' godinama hara ligom s triom Duncan-Parker-Ginobili, po potrebi izmisli jednog Kawhija Leonarda i Dannyja Greena te daje jasne upute da se ne forsira osobna statistika, nego momčadski pristup. Odmara igrače kad se sjeti, naizgled neopterećen omjerom pobjeda i poraza. Ako zbog toga plati kaznu ligi (jer ne igraju zvijezde, jel’), nije ga briga. Da ponekad ne podivlja na klupi i da se, po vlastitom priznanju, noću ne budi zbog trice Raya Allena, mislili bismo da je čovjek utjelovljena flegmatičnost. No, istina ne bi mogla biti dalje od toga.

Naizgled vjećno namrgođem, Popovich je svojim igračima očinska figura u barem jednakoj mjeri kao i trener. Razgovara s njima, pazi da su zdravi, zadovoljni i motivirani za osvajanje naslova. Što i nije uvijek najlakša zadaća kad u momčadi imate igrače koji su toliko puta osvojili naslov da su San Antoniju prišili prefiks NBA dinastije.

Koliko njegova prisnost s igračima daleko ide, najbolje pokazuje primjer legendarnog cronogorskog igrača Žarka Paspalja koji je 1989. godine došao u Spurse bez da je znao riječ engleskog. Tada pomoćni trener Popovich primio je ga je u svoju kući, hranio, vodio na treninge i biljar te čak pokušao odgovoriti da se ostavi cigareta. Budući da je to bilo neko drugo vrijeme, u kojem Larry Brown nije imao razumijevanja za europske igrače, Paspalj se nije mnogo naigrao te se uskoro vratio u Europu, ali je u Popovichu svejedno stekao prijatelja do kraja života.

Petnaestak godina kasnije, Popovich je bio na vrhu NBA lige upravo zahvaljujući internacionalnim igračima. Od suhonjavog Francuza Parkera izgradio je jednog od najboljih playmakera lige, dok mu je Ginobili igrao šestog igrača koji će i dan danas unerediti svaku obranu sa svojim prodorima u spuštenom gardu. Uz njih su to još i Diaw i Splitter zbog kojih momčad iz Texasa definitivno ima europski štih (zbog njihovog igračkog, ne geografskog podrijetla). Osim, naravno, kad je u pitanju bjesomučno fauliranje igrača u zadnjim sekundama utakmice.

Spursi su i ove godine u doigravanju gdje ih u prvoj rundi čekaju L.A. Clippersi. Izmiješana momčad veterana i mladića, stranaca i Amerikanaca, s mrgudom na klupi, kreće u 18. uzastopno doigravanje. Ako se želite kladiti, San Antonio itekako želi šesti naslov, a Gregg Popovich zna kako se oni osvajaju.

Linker
11. studeni 2024 21:02