Cibona s trećim proračunom lige dijeli mjesto s novakom u ligi, a sad je čeka budući mecena njezine akademije

Cibona ne igra dobro i to nije dojam nakon jedne, dvije ili tri utakmice. Uostalom, da se nije dogodila šuterska rapsodija Vukova u drugom poluvremenu osmine finala Kupa Krešimira Ćosića kontra Zaboka, već sada bismo govorili o propuštanju jednog od glavnih ciljeva sezone. Jer, usprkos činjenici da je Zabok tada igrao bez Sretena Kneževića, važnog čovjeka u reketu, imala je momčad Ivana Tomasa u Trnskom osjetnu prednost u prvom poluvremenu i spremala se Cibonu istisnuti iz završnice Kupa Krešimira Ćosića...

Tada se to nije dogodilo, iako je isti taj Zabok samo koji dan ranije sredio Cibonu i učvrstio se na poziciji broj tri u SuperSport Premijer ligi. S dvije pobjede više od Cibone. Nakon toga je Cibona još posjetila Zadar i tu je odigrala ponovno kritično. U skladu s onim što, uostalom, i igra otkako se ozlijedio Žan Mark Šiško ili - možemo i tako - otkako se ozlijedio Markus Lončar, a Vukovi su imali čistih 3-0 na startu uvodne skupine FIBA Eurokupa.

Cibona je tada propustila dovesti centra, a bio joj je neophodan odmah, pa je tek sada stigao Marjan Čakarun, dok je u isto vrijeme otpušten Matej Rudan. Stigao je i Jan Palokaj, koji je odmah stekao status člana startne petorke, ali je uzeo i loptu pod svoje, pa sada funkcionira kao sekundarni kreator, nekad i primarni u napadima Cibone, što je zanimljiva odluka Ivana Rudeža. Za sada se nije pokazala dobrom, ali možda treba vremena, možda Rudež jednostavno vidi u Palokaju nešto što on dosad nije pokazivao u svojoj košarci.

Ili jednostavno nema rješenja dok čeka Šiška? I dok je na lopti samo Krešimir Radovčić. Nije tajna, Ciboni je trebao i još jedan čovjek na lopti. Treba joj i dalje, bez obzira na dolazak Palokaja koji ima neke druge kvalitete. Trebat će Ciboni, prevedeno, još jedan čovjek na lopti i kad se vrati Šiško.

Za to vrijeme je i drugi put ove sezone odigrana utakmica protiv Zadra. Kako su obje momčadi odigrale na startu sezone, a i tada je Zadar glatko svladao Cibonu, reklo bi se da je razlika između dvije momčadi ostala ista. Međutim, nije. Zadar je igrao ovaj put, uoči Božića, bez Lovre Mazalina i Borne Kapuste, dok je iz kluba, pa i iz primarne rotacije otišao Beau Beech. I Cibona nije bila blizu. Zadru je, dakle, puno više nedostajalo, ali Zadar na koncu kalendarske godine puno je više napredovao u svojoj igri od Cibone. Iako je Cibona na startu sezone imala nižu polazišnu osnovu, samim time i veću mogućnost rasta.

Dakle, nakon odigranih 12 kola, Cibona dijeli četvrto i peto mjesto s polovičnim učinkom, sa Samoborom, novakom u ligi. Ima dvije pobjede manje od Zaboka, dok je samo jednu pobjedu udaljena od devetog mjesta. I dvije pobjede ima više od Dubrave.

S obzirom na to da je od trećeg mjesta pa naniže sve puno momčadi čiji je proračun debelo manji od Cibonina, rezultat koji je ostvarila Cibona trenutačno je manji od očekivanog.

Priče o tome da je ove sezone najvažnije preoblikovanje nisu priče za sportski sektor, na sportskom sektoru je da isporuči rezultat sukladan ulaganjima. Dakle, Cibona ima u najmanju ruku treći proračun u ligi, a za razliku od tko zna kada, momčad je plaćena, više nego proteklih sezona, a i nema zaostataka. Dakle, čeka se rezultat.

Ne smije se pritom niti zanositi pričama o tome kako se daje šansa mladima, jer pitanje je za što se ti mladi spremaju, pa na osnovi toga ponekad trpi i rezultat. Za odgojiti ih za igranje u momčadi puno većeg proračuna koji bi trebala imati Cibona sljedeće sezone? Ili za odlazak u NCAA?

Ako je po srijedi ovo drugo, a čini se da je to realnije, onda je pitanje i što klub ima od tog ciljanog davanja minutaže klincima.

Sve su to situacije s kojima će Cibona ući u posljednju utakmicu ove kalendarske godine, kada u Trnsko - ne pod Toranj, jer Cibonina dvorana je i dalje zauzeta - stiže Dubrava (nedjelja, 20 sati). Dubrava, koja čeka kao zapeta puška. Jer, klupu je preuzeo Josip Sesar, koji nije mogao ostati u Ciboni na koncu prošle sezone, dok u Dubravi igraju barem dva igrača koja su se prije vidjela u Ciboni, nego u Dubravi. Ali, ni za Lovru Gnjidića, ni za Domagoja Vukovića u ovoj Ciboni nije bilo mjesta.

Motiva, dakle, koliko treba. A Dubrava je posljednjih dana sredila Iraklis, onda s 30 razlike dobila Alkar. Cibona, pak, traži nagovještaj bolje 2024. godine. Jer, klub je poduzeo sve kako bi ušao u stabilno razdoblje. I dugi niz godina, a o desetljećima se tu radi, parket je uvijek bio puno bolji od ureda. Sada smo stigli u apsurd u kojem uredi bolje funkcioniraju od parketa.

Iz perspektive Cibone, izgubiti u nedjelju navečer od desete momčadi u Hrvatskoj, čiji glavni financijer postaje mecena Cibonine akademije od idućeg ljeta, bilo bi porazno. Nedjelja, 20 sati, dvorana Boško Božić Pepsi u Trnskom. Bit će zanimljivo...