"Sve je isto ka i lani...", stihovi su to pjesme popularnog zadarskog pjevača Mladena Grdovića. Ovdje nije riječ o Grdoviću, ali jest o jednom drugom osebujnom čovjeku te košarkaškom boemu Danijelu Jusupu.
I zaista, sve je isto kao i lani. Zadar je ponovno prvak, Zadar je ponovno bio dominantan. Cijeli grad sa subote na nedjelju nije spavao, a košarka je i dalje aktualna tema po zadarskim kafićima, kaletama i kvartovima. Sve to ima potpis Danijela Jusupa, a i na tom polju "sve je isto ka i lani". Jer unatoč sjajnim uspjesima Jusupa i njegove družine, sudbina zadarskog trenera na omiljenoj mu klupi i dalje je neizvjesna.
Ništa novo kad je u pitanju Jusup, ništa novo kad je u pitanju Zadar. Valjda se povijest neće ponoviti. Valjda je Zadar naučio cijeniti svoje. Nije ovdje riječ samo o Jusupu, Zadar nekoć nije znao cijeniti jednu veličinu kao što je Krešimir Ćosić, koji je također svojevremeno potjeran iz Zadra. Situacija je takva da bi za zadarske navijače najbolje bilo da "sve je isto ka i lani" bude stih koji će pjevušiti i na koncu iduće sezone.
Još jedna titula u nizu, još jedna proslava s navijačima, još jedna teška sezona...
- Ova sezona je bila baš teška, od početka smo imali problema s ozljedama. Nije bilo lagano sve to izvlačiti. Veliki broj utakmica, kao i svake sezone, više od 70. Međutim bili smo ustrajni, bili smo strpljivi i kraj sezone smo izvukli na najbolji mogući način. Išli smo od dana do dana, od treninga do treninga, zadržali smo fokus do kraja i tako došli do treće titule što je jedan stvarno odličan rezultat.
Rekli ste da je ovo najteže osvojena titula do sad. Je li vam zato možda i najdraža?
- A ne mogu to reći, to je kao da me pitate volim li više kćer ili sina. Teško mi je to reći, ali činjenica je da je bila najteža. Ipak smo ostali bez nositelja igre, svi su oni otišli na viši nivo igranja. Teško je pogoditi sa svime kad radiš tim od nule. Neke korekcije smo morali napraviti odmah na startu, dok smo na pripremama vidjeli što bi moglo štimati, a što ne. Tako da smo uspjeli izvući i ovu sezonu unatoč brojnim ozljedama.
Kako biste usporedili ovogodišnji Zadar s onim iz prethodne dvije sezone?
- Onaj Zadar iz prve sezone je puno trčao. Šutirali smo iz tranzicije, tako je bila koncipirana ekipa. Božić, Lakić i Ramljak su vukli loptu, imali smo Jordana i Drežnjaka kao izuzetne šutere. Više smo trčali i više smo bili napadački orijentirani. Kad smo izgubili tu šutersku, a potom i tranzicijsku kvalitetu, ove godine smo više bacili akcent na obranu i na skok. Mi smo ove godine u ABA ligi druga najbolja ekipa po broju primljenih poena. Obrana Zadra ove sezone nije bila zafrkancija, ali ipak napadački nismo bili raznovrsni kao lani i naročito u prvoj sezoni.
Koliko je bilo teško nadomjestiti izostanke Božića, Drežnjaka, Lakića, pa onda i udarac s ozljedom Gegića?
- Strašno teško. Tyler Wahl nam je puno pomogao. S njim smo dobili u skoku i u unutarnjoj igri, gdje je zamijenio Božića. Dobili smo puno i u obrani, jer je igrač koji je u stanju preuzeti protivničkog beka. Imali smo taj luksuz da preuzimamo u obrani, što je veliki kapital. Mi smo na tome gradili našu snagu. Naši visoki igrači su se dobro branili od "pick‘n‘rolla", iskakanjem ili preuzimanjem i tu smo mi radili probleme protivničkim ekipama. I uz to skok. I to su dvije stvari koje su nas dovele tu gdje jesmo.
Ono što je lani bio Arijan Lakić, ove sezone Tyler Wahl. Igrač koji se pojavi niotkuda, a kasnije skrene svjetla pozornice na sebe. Kako pronalazite takve igrače i kasnije ih promovirate?
- Treba puno raditi, tražiti i imati malo sreće. Za Wahla sam cijelo ljeto gledao, tražio, zvao u Ameriku poznanike kako bi dobio relevantne informacije. Tu mi je dosta pomogao agent Goran Kuzmanović, koji mi je otvarao ta vrata i tako smo imali puno informacija o njemu. Uz sve to, to je opet jedna nepoznanica kako će se on uklopiti. Kao kad stablo presadiš, može sve biti okej, ali što ako ne klikne. Međutim on je bio izuzetno stabilan psihički i fizički. Ima velike kapacitete, ne umara se, može puno trčati, drži intenzitet i to je njegova velika kvaliteta. Uz tu obranu koju po meni igra na najvišoj razini.
Mnogi su govorili kako se u vaš sistem neće uklopiti Vladimir Mihailović, no to je brzo demantirano.
- Znali smo da je Vlado igrač kreacije, sofisticiran, fin igrač. Njega je dopalo da igra u većim minutama nego što smo očekivali. Na mjestu organizatora igre. On je to trebao igrati u nekim dijelovima utakmice, ali ne u tolikoj mjeri, to je trebao odigravati Gegić. Kako se on ozlijedio, onda je Vlado morao uskakati u te situacije. To je bilo izuzetno iscrpljujuće za njega. Tako da smo neke utakmice preskakali. Vlado nije išao na par gostovanja, u Čačak, Beograd, dva puta Osijek, Dubrovnik... Pokušali smo ga štedjeti gdje god možemo.
Bez Marka Ramljaka i Karla Žganeca ovaj Zadar ne bi bio isti.
- Upravo tako, oni su baš stupovi na kojima se sve ovo skupa temelji. Svojim igrama i ponašanjem te načinom razmišljanja smo jako blizu. Ne trebamo puno govoriti, samo se pogledamo i kužimo se. To je jako bitno u suradnji. Mi smo ti, ja bih rekao pastiri, koji to stado kontroliraju. Posebno kad ima puno novih igrača, tad treba sve usmjeriti i ispraviti nekakva razmišljanja koja smatramo da nisu uredu. Nije to samo parket. Osim svojih igračkih kvaliteta, oni su jedan kohezivni faktor.
Uvijek vam se traže neke mane, pa i kad se priča o mladim igračima. No, Krševan Klarica imao je veliku rolu ove sezone, dok su se Toni Torbarina i Manuel Dundović također predstavili na najbolji mogući način.
- Klarica je bio strpljiv i igrao je važne role i u finalnoj seriji. Torbarina i Dundović su jako napredovali od rujna. Dobivali su pristojne minute u hrvatskoj ligi. Tako da ta teorija... Moje je pitanje u kojem to klubu igraju mladi igrači. Kad nemaju što onda to vade. Zadar je idealan za mlade igrače. Radi se o tome da imamo jedan sustav. Prije ste spomenuli Ramljaka i Žganeca, to su igrači koji su izuzetno bitni za mlade igrače, koji će ih usmjeriti, reći im kako se treba ponašati. Oni gledaju tim, a ne samo sebe. E sad, zamislite da su umjesto njih neka dvojica koje zanima samo statistika. Što se tiče mladih igrača u Zadru, hajdemo redom. Popović, Perinčić, braća Ružić, Vladović, Banić, Špralja... Eto, meni uvijek traže dlaku u jajetu, ali sve se manje obazirem na to...
Veliku ulogu u svemu ima i vaš stručni stožer.
- Jako veliku ulogu ima kompletni stožer. Toni Dijan koji radi skauting protivničkih ekipa. Zajedno radimo i onda se uskladimo, kažemo svoje mišljenje i zauzmemo nekakav stav. Toni sve više preuzima tu ulogu, s obzirom na to da je moj obujam posla velik. Ima oko naročito za taj obrambeni dio, ima osjećaj, koncentraciju... Puno toga je na njemu. Ivan Barančić je baš onako dobri duh. On dođe sat vremena ranije, prvi je u dvorani. Čeka tko će prvi doći i odmah ga lovi. Boro Kovačević, on radi video, u ove dvije godine je puno naučio. Obrazovali smo jednog mladog čovjeka i pripremili da može raditi na relativno visokoj razini. Dobili smo sjajnog fizioterapeuta, mladog Šimu Gulana. Njegova prva sezona, odradio je takav posao u ovoj turbulentnoj sezoni, kao hajdemo reći "rookie". Sjajan momak, niti jednog trenutka nije posustao. Stožer je pogođen baš ono 100 posto. Moram spomenuti i doktora, Mladena Srzentića, što je god trebalo, on je to rješavao. Tu su još i dobri duh svlačionice, Dado Burčul te Bernard Kotlar. I naravno, Denis Pleslić. U ove tri godine zajedno radimo, razgovaramo, nekad se i ne slažemo, međutim uvijek dođemo do zajedničkog rješenja. To je sve na jednoj visokoj razini i mislim da to u klubu treba i dalje tako ostati.
Osim stožera u dvorani, stožer predvođen suprugom imate i kod kuće.
- Da, Sandra je stvarno moja potpora i 100 posto je unutra. Meni kaže neke stvari za koje misli da nisu u redu kod mene, ispravi me, nekad se i ljuti na mene. Dogodi se da vozi igrače, prljavu robu, uvijek je pri ruci. Tako da je potpora i meni, a i klubu. Kad smo išli na polufinalnu utakmicu u Zagreb, pokvario nam se autobus. Stali smo na benzinskoj pumpi i što ćemo dalje? Moja kći i njen dečko su odmah sjeli u auto, došli i pokupili nekoliko igrača. Dakle, cijela obitelj je u službi kluba.
Koje vam je razdoblje na klupi Zadra najdraže? Počeci i Euroliga, 2003. i osvajanje ABA lige, nešto između ili ovo sada, kad vas najviše cijene?
- Iako je ono 2003. bio fantastičan rezultat, ovo sad, zadnje tri godine... Baš se nekako sve poklopilo, kao šlag na torti. I igrači i publika, sinergija. Ti dečki, ne što igraju, nego se oni i ponašaju kao sportaši. Napravili smo brend od Zadra, na regionalnoj razini. Nije to samo "daj koš", nego ponašanje. Gdje se moglo vidjeti da imamo incidentne igrače, da nismo fer? Ali, ne damo na sebe.
Stalno ističete da je najbitnija ljudskost i karakter.
- Naučio sam da se samo timskim radom u ovom poslu može doći do pravih rezultata. Ključna stvar je sljedeća: Od čega zavisi uspjeh u kolektivnom sportu? O tome da svaki član prihvati svoju ulogu i da je radi na najbolji mogući način. Nekad igrač očekuje da će igrati 20 minuta, ali se tako podijele karte i sad si na pet minuta. I sad, ako prihvati tih pet minuta i odrađuje ih maksimalno, onda nema problema jer radi posao. A ako je nezadovoljan s tih pet minuta, onda bolje da ide. O tome se radi. Malo je takvih koji to prihvate. Karakter je bitan i zato sam ja u selekciji igrača izuzetno obazriv, da nađem ljude koji u datom momentu, kad je teško, neće iskazivati nezadovoljstvo. I zato je moj uvjet ostanka u Zadru, da sportski direktor Pleslić i ja isključivo određujemo tko će biti tu, a ne netko drugi.
Ugovor imate do konca ove godine. A što onda?
- To treba riješiti, nema smisla ni počinjati ako ću raditi do pola sezone. To sve sada stoji, ne zovem igrače, jer nema smisla. Ja sam napravio svoje i sad čekam da me netko nazove, da vidimo može li se to riješiti ili ne.
Ako priča dobije željeni rasplet, što možemo očekivati od vašeg Zadra iduće godine?
- Bit će ponovno borba s tom selekcijom, to je ključna stvar. Da radimo kao što smo radili i do sad, da gledamo igračke i ljudske kvalitete i da ne griješimo. U ove tri godine samo je jedan igrač maknut sa strane u jednom određenom periodu. U tri godine – jedan. Recite mi klub koji je toliko malo griješio. To znači da je rad sportskog direktora i trenera na najvišoj mogućoj razini, zaključio je autor osam trofeja te najtrofejniji trener Zadra, Danijel Jusup.
Komentari (0)