Zadar je napravio veliku stvar, dvjema pobjedama na Gripama na startu finalne serije rijetki su se i u klubu mogli nadati. U cijeloj priči od presudne važnosti bilo je razmišljanje trenera Danijela Jusupa koji je nebrojeno puta ponovio, na koncu i nakon zavidnih 2:0, kako je svaka utakmica zapravo finale. U startu je otklonio euforiju bilo koje vrste.
Krenula ludnica oko ulaznica
Jedan od zadarskih junaka u četvrtak bio je i Dario Drežnjak, koji je u produžetku s Karlom Žganecom - vezane trice - doslovce Splićane bacio na konopce...
- Odmah moram reći kako su, i to nije floskula, navijači bili naš šesti igrač - naglašava Drežnjak.
- Ne znam, govori se o njih negdje oko 250 koji su nadglasali domaćine, ali sam imao dojam kako ih je višestruko više nego domaćih. Nadalje, u trenucima kad smo se nalazili u minusu i nismo bili pravi, oni su nas svojim navijanjem podignuli, vratili nam energiju. Baš su čudo. Donijeli su nam i jako bitnu sigurnost koja se pokazala odlučnom u stizanju tog minusa, kasnije i u produžetku. Ponavljam, bez njihove energije bilo bi daleko teže, jer oni su tu istu energiju prenijeli na nas.
Odmah se zadarski krilni centar okrenuo trećoj utakmici na domaćem parketu.
- Da, očekujemo punu dvoranu, Zadrani imaju veliku prigodu pokazati da su grad košarke, neka dođu i budu uz nas, znače nam mnogo.
Još se jednom valja vratiti na ulogu publike i istaknuti činjenicu kako su oni koji su pohodili Gripe, zapravo, navijački nukleus. Jer isti dolaze na sve utakmice, dok je Tornado na otužan pogled na prazne tribine Krešinog svojedobno smislio rugalicu:
”Gdje ste sada šminkeri, derbi navijači, gdje ste kad je najteže, gdje ćemo vas naći...”
Ludnica oko ulaznica za nedjeljnu utakmicu je već krenula, dok se Drežnjak vratio na parket i bitnu drugu utakmicu protiv Žutih. Prije toga nam je rekao kako dugo nije mogao zaspati, očito pod utjecajem adrenalina, ali da ima dovoljno vremena za povratak u stvarnost.
- Vjerojatno je bilo primjetno, kako publici koja je bila u dvorani, tako i onima pokraj tv ekrana, da smo i jedni i drugi previše griješili. Mi krenemo u kontranapad, oni nam ukradu loptu, isto napravimo mi njima, što je vjerujem posljedica velike želje i same borbenosti kojom smo jedni druge tjerali na pogreške. Oni su tražili tu jednu pobjedu na domaćem parketu, mi smo željeli drugu, u konačnici se nama ostvarilo željeno. I ta će nam pobjeda značiti puno - podcrtava Drežnjak.
Naglasio je Dario i bitnu ulogu, odnosno igru Luke Božića, jer je Zadar, uz šut 1-11 za tri poena, stigao Splićane i okrenuo u prednost.
- Mi imamo prednost te Lukine nadmoći u reketu, jer njome prisiljava suparnika na mijenjanje čuvara i same obrane, onda se nama drugima otvara prostor za više. Također, na vanjskim pozicijama smo viši, samim time i dominantniji u obrani. Uglavnom, koncentrirano smo odradili obranu kad je bilo najpotrebnije, Božić nas je svojim poenima vratio u igru i, opet ističem, vjera navijača u naše mogućnosti. Istina, imali smo kroz utakmicu određenih problema na vanjskom šutu, možda su neki pokušaji bili iz očaja. Ali smo znali da nas to ne može pratiti stalno, što se i pokazalo na zatvaranju drugog poluvremena i otvaranju produžetka. Zabili smo kad je najviše trebalo.
Ljut zbog prošlogodišnjeg finala
Iako je Zadar taj koji treba zatvoriti ovu seriju na domaćem terenu, sada je daleko veći pritisak na Splitu.
- Mi imamo tih 2-0, ali i dalje nam treba ta treća pobjeda, odnosno, ne nastavlja se ova druga utakmica na Gripama, taj rezultat moramo zaboraviti. Istina, imamo potencijalno dvije domaće utakmice, imamo publiku i vjerujemo da se nalazimo pred vratima posljednje utakmice u ovoj sezoni. Međutim, ukoliko se i dogodi da moramo igrati i dalje, nadam se da ćemo priču uspješno privesti kraju.
I lani je Zadar imao prigodu za titulu. Tadašnji trener, koji je iz uloge pomoćnika uskočio na “prvo sjedalo”, Srđan Helbich je Ciboni uzeo prednost domaćeg parketa. Odlučivala je majstorica. U kojoj su velikim djelom svoju priču gurali i suci, Zadrani su danima grmjeli na njih...
- Ne volim se ni sjetiti te utakmice, niti spominjati suđenje, nego me i danas ljuti moja igra. Jer sam odigrao debelo ispod svoje razine, možda bi se domogao titule prvaka da nije bilo tako kao što priznajem - zaključio je Drežnjak.