Damir Milačić (50) rođen je u Slavonskom Brodu, odrastao u Zagrebu, ponikao u istoimenom i danas ugašenom klubu iz Trnskog, igrao u Zadru, bio reprezentativac Hrvatske te nastupio na Burobasketu 1997. godine, veliki dio igračke karijere proveo i u Sloveniji te u Belgiji, okušao se i u Rumunjskoj, taj put zaključio u Fortuni iz Zaprešića, da bi trenerski počeo 2012. u sinjskom Alkaru na čijoj klupi danas sjedi (više skače, ali dobro) u svom četvrtom mandatu i ukupno devetoj sezoni.

Ukratko, Milačić (50) je “naturalizirani” Sinjanin, tamo je “pronašao svoj mir”, vraćao se Alkaru nakon što je vodio šibenski Jolly, onda i nakon belgijskog Mechelena, pa i vrlo uspješne tri godine na klupi Šibenke...

- Najveći mali klub na svijetu i najbolji mali grad, to su Alkar i Sinj. Tu se kao sportaš, pogotovo kad stvari idu dobro, osjećaj kao da živiš u Ateni, kao da si igrač ili trener nekog velikog europskog kluba, samo sve to na jednoj mikro razini. Ali ponekad to sve čak i ima više smisla, nego kad je po nekoj špranci - u dahu priča Mićo.

Prošle sezone u finalu Kupa

Smisla ima i njegov Alkar s kojim je prije sad već desetljeća ostvario “povijesni” uspjeh plasmanom u Ligu za prvaka, bilo je sezona u kojima je “spašavao živu glavu”, ostavljao Sinjane u elitnom društvu, dok u posljednje dvije godine sa svojim igračima piše, uz legendarno finale Kupa Jugoslavije 1984. godine, najljepše stranice klupske povijesti.

Damir Milačić

VOJKO BASIC Cropix

Tako je prošle sezone Alkar igrao novo finale Kupa, ovaj put onog hrvatskog koji nosi ime Krešimira Ćosića, dok je ljetos ulaskom u ENBL prvi put doveo Europu u Sinj. Stoga posljednjih mjeseci stalno igra neke “povijesne” utakmice poput prve europske u Rumunjskoj, onda i prve europske u Sinju protiv Bristola, da bi u srijedu protiv austrijskih Bullsa iz Kapfenberga došao i do prve europske pobjede...

- Bilo je sjajno, puna dvorana usred tjedna, nitko ni ne postavlja pitanje hoće li doći na utakmicu. Ne treba dramatizirati i pretjerivati s tim epitetom “povijesni”, ali ova sezona je definitivno jedan iskorak za Alkar. Doduše, kad sam dobio sastave, pogledao neke utakmice, i prije no što je krenula ENBL sam vjerovao da mi u ovom natjecanju možemo pobijeđivati. Nadao sam se tome i protiv Bristola, ali tada smo izgorjeli u atmosferi, pod teretom očekivanja, bojao sam se toga i s Kapfenbergom, ali odigrali smo zaista dobro, utakmica je bila zanimljiva s dosta atraktivnih akcija, njihovog najboljeg igrača Jonesa koji prosječno zabija 20 poena u oba natjecanja limitirali smo na 20 posto šuta. Definitivno je to bila jedna sjajna večer u svakom pogledu.

Kriza rezultata, ne i igre

Milačiću i njegovim momcima trebala je ta pobjeda i zbog samopouzdanja nakon jednog kriznog razdoblja u kojem je upisano sedam poraza iz posljednjih osam utakmica.

- Da, imali smo krizu rezultata, ali isto tako su ti porazi bili na dva, tri posjeda. Nismo bili u krizi igre pa se nisam brinuo. Matematički nije izgledalo dobro, ali kako igramo Europu, onda dolazi do mentalnog umora, do Estonije i nazad smo imali šest letova u tri dana, pritom smo i dalje najmlađa momčad u oba natjecanja u kojima igramo. I opet, gubili smo doma od Dubornika i Samobora na dvije lopte, nikad se nismo “raspali” i to je ono što me najviše raduje.

Ima tu još nešto, rezultati koje ste ostvarili u posljednjih godinu dana dramatično su podignuli letvicu očekivanja.

- Upravo tako. Evo, recimo, nakon poraza od Cibone sam osjetio nezadovoljstvo, kako navijača, tako i igrača, a prije se o tim utakmicama razmišljalo na način “samo da ne izgubimo više od 10, 15 razlike”. Igrači su sami podignuli kriterije i u tom dijelu pokušavam napraviti najviše, opustiti ih da gledaju samo prvu sljedeću utakmicu, ne razmišljaju o onome što je bilo i što će biti u doglednoj budućnosti.

Damir Milačić

JAKOV PRKIC Cropix

Bilo je problema i sa selekcijom, od rujna su se u Sinju izredala tri američka playmakera...

- Ljetošnje pojačanje Quinton Morton-Robertson bio je pun pogodak, odgovarao nam je i igrački i ljudski, ali je otišao nakon što je obnovio ozljedu stopala koju je između dvije sezone pokušao riješiti konzervativnim metodama, dok mu je bila potrebna operacija. Onda je došao Jonathan Cisse koji je maksimalno iskorišten u kratkom vremenu, ali nije se uklopio u sustav, u grupu i tu je jednostavno moralo doći do razlaza. Sad je tu pak Jarred Hyder koji je dobro reagirao protiv Samobora, bio očajan protiv Cibone, da bi sad s Kapfenbergom opet dobro odradio svoju rolu. Problem je što je došao nespreman, s viškom kilograma, te će trebati vremena da fiički dođe na potrebnu razinu. Vjerujem kako ćemo u tome uspjeti u sljedećih mjesec dana.

Fokus na SS Premijer ligi

Ukupno je trener zadovoljan s momčadi koju ima.

- Dio je ostao od prošle sezone, dok su nam došli neki igrači “ispod radara” poput Šiška, Jurele i Klepe koji trebaju uhvatiti kontinuitet na razini Premijer lige jer je sve to nešto novo za njih. Ali kemija, zajedništvo, radna etika, sve ono što trener želi imati u svojoj momčadi, tu nemam nikakvih zamjerki i to u konačnici mora doći do izražaja.

Što to znači u pogledu ambicija koje su sada nešto veće?

- Makar bi naš fokus trebao biti jači na SuperSport Premijer ligi, ja jednostavno nemam snage, niti želim igračima uskratiti želju da maksimalno igramo i ENBL. Dosad nas je pratila sreća, nemamo zdrastvenih problema i to je sve funkcioniralo. Nadam se da će i dalje. Što se tiče rezultatskih ambicija, prva je osigurati mir, potpuno se udaljiti iz opasne zone, onda i napasti što višu poziciju, tražiti plasman u doigravanje PH - zaključuje Damir Milačić.