U Škrljevo dolazi Amerikanac! Pa što? Bilo ih je već nekoliko, rekli su mnogi poklonici košarke u riječkom prstenu. I stvarno, od (anti)junaka Briana Williamsa, preko Jordana Riewera, Asha Yacouboua do Coreyja Spencea... Još jedan. Ali, niti je u pitanju bio Amerikanac, niti je došao tek da bi uzeo neke novce. Čovjek je heroj, i to iz Grenade.
- Za početak, ne miješati Grenadu i Sveti Vincent i Grenadine. Ja sam rodom iz St John'sa, a to je zapadni dio Grenade, reći će 26-godišnji Arkim Robertson u početku razgovora kojeg smo vodili nakon što je Zadru kroz tjedan stavio 25 uz 11 skokova. Da nije bilo njega, bio bi to za Zelene hod po trnju.
No, priča o tome kako se nakon prošle, koronom zaustavljene sezone stasiti centar vratio u roster Damira Rajkovića. Nitko ga nije ni očekivao, doslovce, s drugog kraja svijeta. Za taj dio smo najprije konzultirali predsjednika kluba, Vicu Sepa.
- Bio je 22. ožujka, nedjelja ujutro. Potres će se dogoditi svega par minuta nakon što ćemo doći ispratiti Arkima na zrakoplov s kojim će se preko Frankfurta otisnuti na Karibe - počeo je Sep i u jednom dahu nastavio.
- Parkirali smo pred "Tuđmanom", kad ono - bum! Potres prvi. Nismo ga puno osjetili, no ovaj drugi nakon nekoliko minuta vraški je uzdrmao aerodromsku zgradu. Arkim je ubrzo krenuo put Frankfurta, a mi smo putem nazad prema Rijeci slušali katastrofične vijesti iz metropole. Sve je ionako bilo već kaotično zbog lockdowna, a onda još i to...
Nadovezao nam se Arkim, kojem je zagrebački potres bio tek početak pustolovine...
- Kad sam kretao sa Škrljeva kući, znao sam da neću moći odmah u Grenadu. Naime, moja je mala državica (110 tisuća stanovnika, op.a.) bila u potpunosti zatvorena zbog lockdowna. Prije nego sam ušao u vlastiti dom, proveo sam šest tjedana na Barbadosu. Do svoje zemlje imam manje od sat vremena leta, a ne mogu doma... Srećom, imao sam tamo gdje biti, mogao sam se i kretati s obzirom da na Barbadosu nisu bile tako rigorozne restrikcije, valjda je to zbog Rihanne, u šaljivom tonu nastavlja naš sugovornik.
Kako god, čitavi je travanj i dobar dio svibnja još proveo izvan doma, a u drugoj polovici ljeta odlučio se, onda kad su korona-ograničenja već bila skroz olabavila, vratiti u Hrvatsku. Pitamo ga, kako to?
- Rekao sam predsjedniku da ću se vratiti, ali mislim da on to nije shvaćao za ozbiljno, ha, ha. Imao sam jako veliku želju doći ponovo, jer imamo nezavršenog posla od lani. Taman kad smo krenuli, upisali četiri pobjede, sve je stalo zbog pandemije. Mislim da bismo i prošle sezone, da se odigrala do kraja, ušli u playoff, a onda bi sve bilo moguće.
Na proljeće je Škrljevo moralo stati taman prije zagrebačkog ogleda s Cibonom. I ovoga bi vikenda, bude li sve po planu, Škrljevo i Cibona trebali igrati. No, sad će mjesto radnje biti dvorana na Mavrincima (subota, 18.00)
- Liga je zaista dobra, to je bio još jedan motiv mog povratka. Jaka je, kompetitivna, ima zaista puno momčadi koje su otprilike tu negdje po kvaliteti - reći će Robertson koji će u jednoj rečenici podcrtati što mu je od Hrvatske ipak najdraže.
- Definitivno ljudi i hrana. Gdje god sam došao, apsolutno svi su se prema meni prijateljski odnosili. Stekao sam i prijatelje zbog kojih sam se vratio, dobra smo ekipa na terenu i izvan njega. Hrana je top, a ono što je zajedničko s mojom domovinom su lijepe plaže i dosta kiše. Ipak, kad pada u Rijeci, tako nije ni u Grenadi. Stvarno zna lijevati baš jako - priča Robertson.
Njegova je košarkaška karijera nakon dvije sezone NCAA košarke u Fullerton Stateu uz prethodno studiranje na Western Oklahoma Stateu skrenula put Južne Amerike. U naredne je dvije godine zaigrao u nacionalnim prvenstvima Argentine, Brazila i Čilea. Kako je uopće došlo do poveznice s Europom, a onda Hrvatskom i Škrljevom?
- Nazvao me u studenom prošle godine moj agent i rekao mi da su se za mene zainteresirali neki ljudi iz Hrvatske. Iskreno, o Hrvatskoj nisam imao blage veze. Ali, čim su mi objasnili da se tu radi o ozbiljnom projektu, odmah sam se zainteresirao. U svega nekoliko dana stekao sam znanja o zemlji i ljudima oko nje. Čim su počeli iskakati ljudi poput Šukera, Modrića, Dražena Petrovića i sličnih odmah mi je mozak "proradio". Odmah sam počeo čitati i o povijesti Hrvatske koja me se jako dojmila.
Nikad u životu prije ovog zagrebačkog koji ga je zadesio pred let za doma, Arkim Robertson nije osjetio potres. Iako, obruči drhte nakon njegovih zakucavanja koja krase brojne YouTube-kanale, a još je takvih sličnih detalja najavio i u skoroj budućnosti. Samo nek se igra, nek ne bude prirodnih ili epidemioloških katastrofa. Ako pitate njega, ni Grenada više nije "preko svijeta".
OSEBUJAN LIK
‘Krenuo sam kući u Grenadu pet minuta nakon potresa, nitko mi nije vjerovao da ću se vratiti u Hrvatsku‘
Nitko ga nije očekivao s drugog kraja svijeta u ovim okolnostima. Ali, zavolio je ovu zemlju...