Čim je i službeno prihvatio funkciju sportskog direktora HKS-a, a bilo je to četvrtak, Kruno Simon dogovorio je sastanak s izbornikom Josipom Sesarom, porazgovarao s trenerima U-18 i U20 vrsta, Lukom Kraljem i Perom Babićem te se zaputio na trening Samobora.
Gdje još igra, iako će u lipnju imati okruglih 40. I tada će igranju definitivno reći zbogom. Ovako, dao je ruku tati Đuri, prvom i posljednjem treneru te ljudima iz Samobora da će odigrati ovu sezonu do kraja, a u njoj Samobor lovi elitni rang naše košarke i za ući u njega ima i te kako dobre šanse. Spremao se Samobor za utakmicu u Velikoj Gorici, koja se trebala odigrati u subotu popodne. No, nije. Kiši ovih dana, dugo i dosadno, a iako je u Velikoj Gorici dvorana novije proizvodnje, i tamo je procurilo.
Curi na sve strane u hrvatskoj košarci, rekao bi cinik. A Kruno Simon će pokušati pokrpati rupe, postaviti temelje jednog uspješnijeg sustava, baš u vremenu kad je malo onoga što ide u korist ovoga sporta u ovoj državi.
Što tu Kruno Simon može promijeniti? Razgovarali smo ovih dana, razgovaramo već godinama. I kad krenete u bilo koju priču o hrvatskoj košarci, prvi preduvjet za bilo kakvu korist od posla koji je pred vama, jest da imate strpljenja. A Kruno Simon, posljednji romantičar sa zagrebačkog asfalta je prilično strpljiv tip.
Iza ‘tatinih sinova’
Kad je bio klinac, kad se pojavio na radaru, u kategorijama naših mlađih reprezentacija o kojima će se sada brinuti, doživio je nepravdu. Nije bio jedini, dok će mu jedan od zadataka biti da takvih stvari više ne bude. Iako je morao biti dio reprezentacije u svom uzrastu, Simon nije bio na EP, nije čak bio niti pripremama, jer ga netko tada nije uvrstio na popis od 35 igrača u svom uzrastu i prijavio Fibi. Naravno, nisu zaboravili dva tatina sina, koji ne samo da su bili na pripremama, nego su i igrali, onda brzo prestali, jer nisu bili potencijali.
Kad je ušao u prvi sastav Zagreba, Simon je imao sve osim potpore. Uzimane su mu stipendije, neki sitniš s kojim je mogao napuniti automobil i malo se provesti, a nikada nije otkrio pravi razlog zašto je to tako.
Bio je strpljiv. Toliko strpljiv da je reprezentaciju ugledao tek kad mu je bilo 26 godina, tek 2011. godine. Iako je talent uvijek bio dovoljno velik da je morao biti dio te priče i ranije. Bilo je tu i njegovih grešaka, nije to bio profesionalizam kojega je otkrio tek u poznijim igračkim godinama. Iako je to uvijek bila čarolija na terenu i potez koji ga je odvajao od prosjeka. Debelo ga je odvajao od prosjeka.
Kao da je neki sportski junak bivše države, Kruno Simon imao je strpljenja biti sve do svoje 27. godine u Hrvatskoj, putovati autobusima po ABA ligi i čekati svoju šansu za veliku, ozbiljnu košarku.
U Unicaji je učio profesionalizam, u Lokomotiv Kubanu je shvatio da i kao stranac može biti u naslovnim ulogama, a u Milanu je ostavio takav trag da su ga nakon karijere počastili lovorikama i izabrali kao jednog od najboljih igrača u posljednjem periodu. Da bi u Efesu pokupio vrhnje, postao dva puta prvak Europe, a da nije bilo korone, bila bi to i tri naslova. Kad je završio istanbulski put, Efes mu je umirovio dres, kao vječnu nagradu. A njih u Turskoj nije manjkalo, tamo su ga pozivali i u neka bezimene gradiće u Anatoliji te mu davali statuse počasnog građanina.
Sa svima uredni odnosi
I onda je s reprezentacijom zaključio na Eurobasketu 2022. i nakon toga odigrao sezonu u Cedeviti Junior te sada dvije u Samoboru. Pa preuzeo ulogu sportskog direktora HKS-a.
Ne postoji u današnjoj europskoj košarci osoba do koje Simon ne može doći, kao ni - i to je teško pronaći - u nas osoba koja baš sa svima ima uredne odnose. I ne postoji - to je važnije - nitko tko sumnja da se Simon neće posve predati novom zaduženju.
Radili su ovaj posao prije njega, da ne odemo u predaleko prošlost, Dino Rađa, Aco Petrović i Jasmin Repeša. Bilo je ovako i onako, Simon je sve gledao iz igračkog rakursa. Svjestan je da je u ovom poslu početnik, ali i da o materiji zna dovoljno da se ne boji. Svojih prosudbi.
Usput, kao igrački veteran shvatio je da u sportu ne postoji jučer. Samo danas i sutra. Ono jučer se ne može više popraviti, ono danas i svakako ono sutra uvijek može biti bolje.
Strpljen spašen.
Komentari (1)