Zanimljiva je aktualna sezona u SuperSport Premijer ligi. U domaćem košarkaškom prvenstvu su se Zadar i Split odvojili na vrhu tablice s omjerom 8-1, a iza njih su se smjestili Zabok (6-3) te Samobor i Dubrovnik (oba kluba 5-4). Najveće iznenađenje je prošlogodišnji drugoligaš Samobor, a trener tog kluba Petar Babić bio je gost današnjeg Sportcasta.
Zbog odličnih igara i rezultata njegove momčadi za prvo pitanje se logično nametnulo bi li Babić prihvatio ovaj omjer da mu ga je netko ponudio prije početka sezone.
- Naravno da bih, ovo je i mene malo iznenadilo s obzirom na to kako je sve krenulo na početku priprema. Bilo je dosta skeptično, puno ljudi i igrača nije vjerovalo u moj sistem rada i da će nešto izaći dobro iz toga. Na kraju smo korak po korak radili dobro u tišini i to sad prikazujemo.
Prije nego smo nastavili sa Samoborom, morali smo se vratiti na Babićeve trenerske početke. Imao je uspješnu igračku karijer pa nas je zanimalo je li tijekom nje razmišljao o tome da će se baviti trenerskom.
- Nisam bio ni blizu tome. Kruno (Simon, op.a.) i ja smo se šalili da taj posao nikad ne bi mogli raditi jer je to toliko stresan posao. No, kako je moja karijera išla pri kraju pokojni Silvije Jenkač mi je došao s idejom da odradim jedan ljetni kamp, da vidim kako je to, da će mi se sigurno svidjeti, da imam ideju, da imam viziju i tako je počelo.
Tako se Babić priključio radu u Boscu, zatim u Cedeviti Junior da bi prošlog ljeta došao u Samobor. Objasnio nam je što ga je privuklo da prvi samostalni trenerski posao obavlja baš u donedavnom drugoligašu.
- Svidjela mi se vizija predsjednika kluba Mislava Marojevića koji ništa ne želi napraviti preko noći nego stvarati zdravu sredinu jer košarka u Samoboru nije etablirana. Oni su, korak po korak, s tatom i sinom Simonom izborili Premijer ligu i onda je došao poziv da počnem samostalnu profesionalnu trenersku karijeru. Nama je cilj da mlade igrače pripremimo za seniorsku košarku, a naravno da nam je kao klubu glavni cilj ostati u ligi - rekao je Babić i nastavio:
- S obzirom na stanje naše košarke, poanta priče u Samoboru je da talentirani i polivalentni klinci sazrijevaju uz nekoliko iskusnih igrača. Da smo skupili deset klinaca i bacili ih u vatru vjerojatno bi izgorjeli i ne bi nikad ništa dobili od toga. Ja sam tako odrastao u Zagrebu gdje smo svi mladi igrači uz sebe imali Mulaomerovića, Alihodžića, Krstića, Zadraveca i druge. Nama je uz njih bilo lakše shvaćati tu razinu košarku. Mislim da klinci moraju shvatiti da moraju jako duboko zaorati, slušati starije, gledati i učiti, zatvoriti se u dvoranu i trenirati ako žele doći do veće razine.
Babić i Samobor ne odustaju od ideje razvoja mladih igrača pa na uštrb i rezultata.
- Imali smo jaku tešku utakmicu u Sinju, ali nisam želio iz igre izvući Mirčetu i Kosa, obojica su 2006. godište, jer je poanta našeg plana u klubu da ti klinci nauče igrati pod pritiskom. To je jedini način da za par godina skupe iskustvo igranje na takvim parketima.
Andro Mirčeta i Marat Kos su igrači u Babićevom fokusu ove sezone. Obojica pokazuju veliki napredak.
- Radio sam s njima ovo ljeto i gušt je raditi s njima. Kod obojice je radna etika nevjerojatna. Oni su doslovce meni pokazali da oni žive za košarku i meni je kao treneru čast trenirati takve igrače. U današnje vrijeme dosta mladih igrača želi preko noći doći na visoku razinu i preskakati stepenice, a oni su se jednostavno odlučili ići korak po korak. Dosta igrača bi s 20 godina željeli biti na vrhuncu, a on dolazi s 25-26 godina.
Babićeva košarkaška filozofija je jednostavna:
- Cilj je da pratimo modernu košarku. Moja želja je da se igra čvrsto, fizičko jako i da pokušavam što brže rješavati situacije u napadu. To je košarka danas, igrači nemaju više puno vremena za razmišljanje, moraju u što kraćem vremenu rješavati situacije. Nekad to ne ide po planu, tako je krenulo na početku priprema reprezentacije. Ne može se to primijeniti preko noći, mene su klinci iznenadili koliko su brzo sve primili i prenijeli na teren.
Uz Samobor, u ‘Sportcastu‘ smo pričali i o U20 reprezentaciji kojoj je Babić izbornik. To je jedina mlada selekcija koja je ljetos izborila plasman u A diviziju Europskog prvenstva osvojivši drugo mjesto na prvenstvu B divizije u Armeniji. Prije nego smo se osvrnuli na igru, Babić nam je ispričao zanimljivu anegdotu kako je uopće došlo do njegovog angažmana:
- Završio sam trening u Cedeviti Junior, imao sam propušten poziv s nepoznatog broja, ja zovem natrag i osoba s druge strane me pita bih li preuzeo neku mladu momčad. Ja govorim da sam koncentriran na Cedevitu Junior i da me zanima samo seniorska košarka i to tako završi. Kad sam prekinuo poziv vidio sam poruku od Andre Anzulovića koji mi je napisao da će me zvati Joke Vranković, da će me trebati oko nečega. Ja sam bio, onako, ‘Isuse, ne‘, zvao Joku natrag i rekao da nisam imao njegov broj, došao sam na razgovor u Savez i tako je sve počelo.
Babić je pri preuzimanju reprezentacije imao dosta problema, ali nije se na njih osvrtao. Cilj je bio pokušaj plasmana u A diviziju, ali je jedna stvar bila važnija:
- Bio je dogovor da pokušamo isprofilirati jednog do dva igrača koji će konkurirati za širi popis seniorske reprezentacije. Pet igrača nas je odbilo koji su bili jako važni, ja nisam to uzimao kao alibi, a bilo mi je važno da sam imao igrače koji su spremni napraviti sve za hrvatski dres. Išli smo korak po korak, utakmicu po utakmicu s vrhuncem utakmice protiv Turske koju smo baš demolirali u drugom poluvremenu, energetski ih pojeli. U finalu je bila Latvija koja je imala nekoliko jako dobrih igrača, jako je dobro vođena, a možda je moja krivica što sam malo popustio prije nje. No, Latvija je tu večer bila bolja, cijeli turnir su odigrali fenomenalno i zasluženo su osvojili.
Uz plasman u A diviziju, Babić je uspio i u drugom cilju, profiliranju igrača koji je izborio poziv na širi popis reprezentacije. To je Niko Šare.
- On je fenomenalna osoba, baš kao i njegovi roditelji. Šare je došao iz Jazina, iz malog kluba u kojem je odlično radio. Njemu je samo trebala prilika. Ja sam mu dao kapetansku vrpcu i pokušao sam ga osloboditi pritiska, da ne treba raditi čudesa. Samo je trebao biti svoj, tom energijom vući ekipu, a na kraju je pokazao zašto je završio na širem popisu seniorske reprezentacije. Kod mladih igrača će uvijek postojati i zato treba strpljenja. Ne treba tražiti od njega da bude na 20 poena, 7-8 asistencija ili ne znam što. Važno je da bude konstantan, da drži energiju, da dobro trenira i da ima priliku. On je još prošle sezone kod Dine Repeše iskoristio priliku, bit će tu amplituda, ali za pet godina ćemo mi u njemu imati kvalitetnog playmakera.
U ‘Sportcastu‘ smo pričali i o drugim zanimljivim temama pa smo se dotaknuli i seniorske reprezentacije. Babiću nije jasno kako se ponavljaju situacije da određeni igrači odbijaju igrati za Hrvatsku:
- Kad zove Hrvatska, svi se moraju odazvati. Marko Tomas se dva puta ozlijedio, propao mu je ugovor s Realom zbog Hrvatske. Iskreno ne znam što je u glavama tih igrača koji, kad te zove država da igraš za nacionalni dres, kažu da će morati razmisliti. Meni je to nepojmljivo i neshvatljivo.
Pogledajte cijeli ‘Sportcast‘ sa svim detaljima o Samoboru, U20 reprezentaciji i drugim temama:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....