Nakon prve trećine sezone Cibona je dodala na svoj roster trećeg najboljeg igrača sezone u MVP poretku (iza Lovre Mazalina i Petra Dubelja), trećeg skakača lige i drugog asistenta SuperSport Premijer lige. Već je ovo dovoljno za podvući kako bi se Vukovi s novim igračem iza kojega su ovakva dostignuća mogli popraviti u sljedeće dvije trećine osnovnog dijela sezone. Jer, trenutačno su na četvrtom mjestu i od uvodnih 11 utakmica izgubili su njih pet. Što je previše.
Marjan Čakarun (35) trebao bi popraviti stvari, jer Cibona je dovela igrača koji je nedostajao od uvodnih utakmica sezone, nedostajao joj je čovjek za udarnu petorku na poziciji centra. Čakarun dolazi iz Samobora u kojemu je na prosjeku od 11,8 poena, 7,1 skoka i 5,2 asistencije, ali je njegov značaj za igru puno važniji od golih brojaka. Bilo je tako uostalom i posljednje dvije sezone koje je proveo u Kvarneru. U prvoj ga je vratio u hrvatsku elitu, a u drugoj odveo do statusa najugodnijeg iznenađenja sezone.
Opet, kad se ovaj 35-godišnji Zadranin vratio u hrvatsku klupsku košarku prije dvije i pol godine – a bio je u međuvremenu u Sloveniji, Španjolskoj i Mađarskoj, proveo je u inozemstvu devet godina – malo je tko mogao skicirati put da će evo sada, dvije i pol sezone kasnije, biti zvijezda prijelaznog roka. Naime, Čakarun nije imao samo ponudu Cibone, a Cibona je, i to valja konstatirati, nakon dugo vremena dobila utakmicu za igrača u kojoj su sudjelovali i neki drugi klubovi...
- Ne znam što bih rekao o tome jesam li se nadao ovakvom raspletu kad sam prije dvije i pol godine dolazio u Kvarner. Znam da sam oduvijek bio sportaš koji je predan svom tijelu, koji obožava košarku i da sam sigurno računao na to da mogu biti i dio najboljih hrvatskih momčadi. No, o tome nisam previše razmišljao, iako su kontakti uvijek postojali, no do sada se nisu realizirali. Za tako što se mora jako puno toga poklopiti, što je, evo, ovoga puta bio slučaj.
Čakarun je u posljednje dvije i pol sezone pokazao da je u stanju i te kako raditi razliku na terenu. Njegovo tijelo je u odličnom stanju, a razumijevanje igre i igračka moć mu ionako ne manjka...
- Otkako igram uvijek nastojim napredovati, proširiti svoje igračke sposobnosti. A što se tiče tijela, ja sam ona stara škola. Meni je prvi trener u seniorima bio Zmago Sagadin, još u Zadru. Možda sam baš tu shvatio koliko je održavanje tijela važno za nečiju karijeru. Ne radi se tu samo o vježbanju, nego i načinu prehrane. Kad bih sada mogao vratiti vrijeme unazad, volio bih da sam od početka bio toliko predan.
Danas je to trend. Pa je normalno imati sportaše poput Luke Modrića, Cristiana Ronalda ili LeBrona Jamesa koji traju i traju...
- Igračko vrijeme se pomaknulo i mislim da se taj klik dogodio baš u posljednjih deset godina. Nekada je bilo razumljivo da s 33, 34 godine završiš karijeru, a danas je normalno, ako se radi o sportašu koji je pravi profesionalac, koji drži do svog tijela, da mu vijek igranja traje do 40. godine. U svemu tome znatno je pomogla i znanost koja je promijenila načine pripreme, vježbe, pa će se po meni u sljedećih deset godina vijek sportaša pomaknuti za sljedeće tri, četiri godine. Kako smo mi nogometna nacija, onda znamo da su kod nas nekada jedino golmani u nogometu prebacivali 35, 36 godina, a danas to više nije tako...
Kad ovako razgovarate sa sportašem u ozbiljnim igračkim godinama, nećemo reći na koncu karijere, jer sve ste shvatili, onda je jasno da je Marjan Čakarun jedan od onih koji će ostati u sportu i nakon igračke karijere.
- Sigurno ću ostati, jer cijeli sam život u košarci, a i volim igrati s mlađim igračima, u kojima ponekad vidim sebe na počecima. Vidim kako im puno stvari nije jasno, kako se bore sa svojim egom, a sve sam to ja negdje prošao i gušt mi je u tim stvarima im pomoći. Kako sam još za vrijeme mog igranja u Mađarskoj stekao trenersku licencu, volio bih jednog dana posvetiti više vremena radu s mladima.
Idemo sad na aktualnosti, na ono što nas odmah čeka. Marjan Čakarun je u petak odradio prvi momčadski trening s Cibonom, a ona će već u ponedjeljak na noge Zadru. Čakarun je došao da bi odmah bio nositelj Vukova...
- Naravno da sam pratio sve što se zbiva oko Cibone, jer to je normalno za svakog onog tko se bavi košarkom. Moraš znati što je u Ciboni, Zadru i Splitu. Kod Cibone je sasvim jasan pomak, od tehničkih stvari do igračkih dijelova, cijeli klub sada drugačije funkcionira i to se osjeti na svakom koraku. Moje je mišljenje kako je hrvatska košarka nezamisliva bez Cibone i to je uvijek bilo tako. Pratio sam i europske nastupe momčadi i tu je bilo jako dobrih utakmica, igrala je Cibona na toj potrebnoj europskoj razini. A iz igračkog iskustva znam kako se često dogodi kad se završi europska kampanja da stignu problemi u domaćem prvenstvu, jer ono, pomisli se, sada će biti lakše.
A to i nije baš tako.
- Ma, jasno. Pazite, u Hrvatskoj svi danas igraju. U odnosu na ono što sam ja igrao prije 12, 13 godina kad sam bio u našoj ligi, ja mogu iz prve ruke reći kako je naša liga jako napredovala. Bez obzira na to što ljudi govore. I napredovala je igrački, ali i financijski. Evo, ja sam prvi transfer u inozemstvo napravio u Sloveniju, a tadašnji njihovi klubovi su bili tri stepenice iznad naših. Danas, osim Cedevite Olimpije, a i ona je 50 posto naša, nitko u Sloveniji nije na razini naših najboljih klubova. Uostalom, Zadar radi posljednjih sezona sasvim pristojan rezultat u ABA ligi. A liga nam je danas takva da svatko može dobiti svakoga. Pa da, Dubrava je ovog tjedna dobila grčki Iraklis...
A može li se Cibona upustiti u bitku sa Zadrom i Splitom, koji su ipak ispred nje posljednjih sezona?
- Naravno da možemo i ja tu vidim našu šansu. Uoči potpisa za Cibonu i o tome sam razmišljao i shvatio da bismo mogli biti u šansi pomutiti planove svima. Cibona ima i širinu i kvalitetu. No, tu bih stao, jer ne želim pričati, želim da kao momčad pričamo na terenu. A ja sam sportaš, a kao takav, jasno da razmišljam o najvećim mogućim dometima.
Mogla bi ovo biti jako otvorena sezona.
- Evo, uzmite kako je lani jedan Alkar ušao u finale Kupa, a nitko ga nije vidio tako daleko. Naša je liga jako izjednačena. Nema tu utakmica u kojima se unaprijed može upisati rezultat, treneri su napredovali, rastu, igrači su plaćeni i sada treba biti samo strpljiv. Ako netko misli da nismo napredovali neka se samo sjeti gdje smo svi skupa bili deset godina unazad. Koliko su klubovi kasnili igračima s isplatama i za koliko su novca igrači igrali. Pa neka se to usporedi s ovim danas.
Jer, danas plaćaju svi. Možda je posljednja Cibona, barem do ove sezone, dugovala. Sada je i pod Tornjem sve uredno. A Marjan Čakarun, čovjek koji je osvajao sve u Sloveniji, i to dva puta, prvi puta s Heliosom, onda i s Primorskom, nada se trofeju i u Hrvatskoj.
Kaže, bio bi to san...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....