Svemir je u ravnoteži, Split i Zadar su u finalu Prvenstva Hrvatske. To je već stara navika koja godinama traje. Ništa se nije promijenilo osim što je iz velikog trolista Cibona nakupila nešto više poraza nego inače. Ali, najkvalitetnije hrvatske ekipe opet su došle do kraja. Do zadnje stepenice. Jedino što je različito jest put kojim su do finala došli.
Zadar je odradio ukupno četiri utakmice protiv Zaboka i Cibone, dok su Žuti odradili šest utakmica protiv Alkara i Dinama. Težim putem došao je Split do finala, uz dva "odgojna šamara" koja su ih očigledno probudila. Jer, dinamovce su u dvije utakmice riješili s ukupnih plus 55. I to je dovoljna opomena Zadru, Split je živ. Itekako je živ unatoč svim psihološkim posrtajima.
Sati i sati potrošeni su na razgovore, podizanje samopouzdanja i uvjeravanje igrača kako oni zaista vrijede. Kako je Vito Kučić rekao, "shvatili su ozbiljno" posljednje dvije utakmice i rezultat se odmah vidi.
Finale je pred vratima. Svako je specifično za sebe. Nikakvih košarkaških tajni tu više nema. Odigrano je posljednjih godina more utakmica ova dva takmaca, a promijenili su se jedino donekle akteri. Principi su ostali isti. I ptice na grani znaju da Splitu nedostaje longitudinalnosti te da će Zadar napadati leđima košu.
Forte Žutih može biti vanjski šut Kapuste, Shortera, Kučića i Jordana, ali zasigurno to zna i Jusup. Opet bi ključni aspekt mogao biti onaj psihološki. Možda su Splitova izdanja iz ovog doigravanja rivalu ostavila dojam kako će mu ovo biti autoput do obrane naslova, a takvo razmišljanje je ozbiljna pogreška. Finale je uvijek priča drugačija od onih ostalih ili ranijih. Samopouzdanje je poput klackalice.
Ako su postojale sumnje nakon poraza od Alkara i Dinama, one su nakon plasmana u finale nestale. Split može protiv svakoga, ali pod jednim uvjetom: svi moraju biti na sto posto u svakom pogledu. Formom, prisutnošću i koncentracijom. Uostalom, već je jedan trofej Split Zadru uzeo. Prva utakmica "za janjetinu" pripala je Žutima, dok je Zadar do sada pio vino. To je prava usporedba odnosa ove sezone.
Svih ovih godina bilo je drugačije, a kakvo će biti ovogodišnje finale, valja vidjeti. Žuti su vratili samopouzdanje, momentum je opet prisutan. Ako je i bilo letargije nakon spomenutih poraza, ona je nestala. Veljko Mršić je uoči doigravanja govorio kako ga brine stanje pojedinih igrača, a posljednja dva susreta iskočio je, recimo, Boris Tišma. Nije ga propustio pohvaliti strateg Žutih, ali i dodao je jednu jako važnu činjenicu.
- Tišma je podigao energiju, govor tijela mu je puno bolji. Trebamo ga ovakvog u finalu, kao i ostale. Najvažnije je da momčad bude prava. U sličnom je tonu govorio i Antonio Sikirić koji se već okrenuo finalu.
- Čeka nas Zadar, svjesni smo da moramo i možemo još bolje od ovoga što smo prikazali.
Zaista, Žuti moraju, a prije svega i mogu biti još bolji. A s toliko rezerve u igri u dva ključna susreta pregazili su neugodni Dinamo. Već smo rekli, kroz ovo doigravanje Splićani najbrže voze kad su pod pritiskom. Finale je uvijek pritisak i moranje, a Split ima u sebi još skrivenog goriva. I to je najveća opasnost za Zadrane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....