Do konca osnovnog dijela sezona ostala su se za odigrati samo tri kola, a kako je iza nas ostalo trideset utakmica naših najboljih klubova, vrijeme je i za polako podvući crtu učinka naših igrača u aktualnoj sezoni.
FAVBET Premijer liga bi, kao i svaka domaća liga u bilo kojem sportu trebala biti rasadnik igrača na koje će u budućnosti računati reprezentacija, a kad se o tome radi onda su pod povećalom uvijek mladi igrači. Za ovu zgodu izolirali smo 16 imena hrvatskih igrača koji participiraju u domaćim klubovima, a manje im je od 23 godine.
Upravo je granica postavljena na igračima koji su se rodili 2002. godine, a nemojte zaboraviti da je upravo ta generacija postala 2016. godine europski kadetski prvak i bila je jedna od onih u koju smo polagali velike nade. Čak tri igrača iz te zlatne kadetske petorke još uvijek su u našoj domaćoj ligi, a to su Filip Paponja, Ivan Perasović i Boris Tišma. Da nije izabrao otići na studij u SAD, vjerojatno bi tu još uvijek bio i Matej Bošnjak, dok je MVP tog kadetskog prvenstva, najrazvikaniji igrač generacije, Roko Prkačin trenutačno u francuskom Nanterreu.
I premda su na ovom popisu Ivan Perasović i Boris Tišma, a obojica su dijelom svoju karijeru razvijali i u inozemstvu, Tišma nešto duže, Perasović samo jednu sezonu, prema ostvarenim brojkama oni nisu u vrhu najboljih ostvarenja mladih u ovoj sezoni.
Na samom vrhu je Noa Svoboda, koji je godinu dana mlađi od te trofejne generacije, a koji blista ove sezone u finalistu Kupa Krešimira Ćosića, Alkaru. Križevčanin je na prosjeku od 14,1 poena, 4,2 skoka i 4,7 asista, a njegov trener Damir Milačić u njemu je prepoznao potencijal za lidera i tjera ga da svakom novom utakmicom popravlja broj asista. Jer, Svoboda je playmaker, Milačić je bio playmaker, a playmakeri, igrači na lopti, oni koji kreiraju za druge su rijetka kvalitetna roba u hrvatskim okvirima.
Tomislav Buljan je, pak, 2002. godište, a po povratku u Hrvatsku na prosjeku je u Cedeviti Junior od 12,7 poena, prvi je skakač lige s 8,4 skoka i dijeli 1,6 asista. Buljan je trenutačno u MVP poretku na drugom mjestu, odmah iza Dinamovog Ivana Vučića, a na toj listi prikupljenih indeksnih poena, Noa Svoboda se nalazi na petom mjestu.
Blizu ovih ostvarenja je i najmlađi, rođen 2004. godine, također povratnik u Cedevitu Junior, nakon što je godinu dana bio na Gonzagi, Luka Krajnović. On je, pak, kao igrač Bosca prije dvije sezone bio i MVP naše lige, a sada je u nešto jačem projektu na prosjeku od 12,2 poena, 3,5 skoka i dva asista. Blizu ovim brojkama je i Zadrov Krševan Klarica, koji je rođen 2003. godine i koji je ove sezone u većoj minutaži stigao pokazati i koliko vrijedi, pa je na prosjeku od 11,3 poena, četiri skoka i 1,4 asista. Zatvorimo ovu priču s još dva igrača koja prosječno ubacuju preko deset poena. Oba su u Splitu i oba su 2002. godište. Vito Kučić prosječno ubacuje 10,5 poena, skače 2,1 put i dijeli 2,7 asista, a napokon dolazimo i do igrača iz zlatne kadetske petorke, već tada igrača u razvojnom pogonu Real Madrida. Boris Tišma je, dakle, na prosjeku od 10,1 poena, 5,1 skoka i 2,2 asista.
Na listi je 16 igrača je najmlađi Cibonin Borna Katanović, rođen 207. godine, a koji je na prosjeku od 5,1 poena, 1,5 skoka i 1,3 asista. Iza njega je najmlađi Niko Šare iz Cedevite Junior, rođen 2005. godine, a Zadranin je u svojoj premijernoj sezoni u eliti na prosjeku od 7,6 poena, dva skoka i 1,7 asista.
Kad stvar raširimo, a ovdje ćemo u popis dodati samo igrače koji imaju 25 godina i manje, a nisu u Hrvatskoj, dolazimo do sljedećih imena na koje treba obratiti pažnju. Karlo Matković (2001.) je u New Orleans Pelicansima, Luka Šamanić (2000.) je u Baskoniju, Danko Branković (2000.) je u Bayernu, Roko Prkačin (2002.) je u Nanterreu, braća Zvonimir i Tomislav Ivišić (2003.) igrat će zajedno za sveučilište Illinois u sljedećoj sezoni, a Andrija Jelavić (2004.) sada je u Megi, a od ljeta će biti član Kentuckyja. Najmlađi u ovom društvu je Michael Ružić (2006.) koji se razvija u Joventutu, a spomenimo tu kako je Ivan Bogdanović (2004.) u Studentskom centru, dok je Lovro Gnjidić (2001.), nakon silnih traženja trenutačno u španjolskom drugoligašu Palenciji.
I on je jedini bek na ovom popisu igrača mlađih od 25 godinau inozemstvu. Svi ostali bekovi nalaze na prvotnom popisu, njih čak osam od 16.
Jasno je da će Hrvatska i u budućnosti imati veliki potencijal u igračima visokim pozicijama, ali će reprezentativna budućnost vrlo skoro ovisiti o igračima koji se trenutačno razvijaju u hrvatskoj ligi.
Ta osmorica bekova su Noa Svoboda, Niko Šare, Luka Krajnović, Vito Kučić, Krševan Klarica, Filip Paponja, Borna Katanović i Vigo Bart. Od njih osmorice, nisu svi igrači predisponirani za biti na lopti, ali će se razvijati na tri vanjske pozicije, barem se nadamo. Tako se može razviti još i Ivan Bogdanović, a s obzirom na premali kvantitete valjda stvari nisu izgubljene za tek 24-godišnjeg Lovru Gnjidića.
Toj kombinaciji naših bekova dodajte nekog naturaliziranog igrača i to će biti Hrvatska koja će dočekati umirovljenje trenutačno, a i ubuduće će biti tako, našeg najboljeg igrača, Ivice Zupca. Također centra.
To je baza igrača koji su juniorske pogone zamijenili seniorskim, koji su prošli ili još prolaze najzahtjevnije razdoblje svoje karijere i na koje valja obratiti pažnju.
Naravno, nećemo imati problema s visokim igračima, bilo ih u postavi dva ili tri, uvijek će tu biti dobrih opcija. Međutim, koliko nam budu napredovali bekovi, toliko će nam reprezentativna košarka biti bolja nego je to ona danas.
Košarka je i dalje igra u kojoj odlučuju bekovi.
Komentari (0)