U Remetama postoji jedna starinska kuća kao iz bajke, okružena jablanima, brezom i visokom lipom, uz tisu i borove. U malom dvorištu skrila se ova ljepotica koja datira iz 1900. godine, sva od hrastova drva, s tornjićem na vrhu koji ima prozore u bojama. Godina gradnje urezana je na vjetrokazu na samom vrhu.
Marko Mileusnić, načelnik Sesveta i saborski zastupnik, poznat po tome što je 1892. godine uveo parobrod na petrolejski pogon u Maksimiru, bio je prvi vlasnik ovog nekadašnjeg ljetnikovca kakvi su se tada nalazili na zelenim obroncima u blizini grada. Baš kao ljetnikovac Okrugljak i još neke divne starinske drvene kuće na Tuškancu, krase ga ruralni rezbareni ukrasi.
Danas je ova pitoreskna kuća dom Suzane Munitić Maltar i Ivice Maltara koji ju je naslijedio od svojih roditelja. No, razlog našeg posjeta nije bio samo u divljenju skrivenom biseru iz davnina. Mi smo došli vidjeti kako Kokan slavi Božić i provodi vrijeme kada kafići ne rade. O pijetlu Kokanu, koji je kućni ljubimac ove obitelji, pisali smo u Jutarnjem listu prije nekoliko mjeseci. On voli ići u grad, u kafiće i na more sa svojim vlasnicima. Ima šest godina i težak je kilogram. S obitelji Maltar živi već četiri godine. Badnjak i Božić se svake godine ovdje dočekuju s velikim veseljem, a kićenju prostora se raduje i Kokan koji zagleda svaki ukras.
- On je izuzetno raspoložen kad krene kićenje kuće, pa neke ukrase ostavimo i dugo nakon samih blagdana. Obožava lampice, stalno nadgleda poklone ispod bora i pokušava ih otvoriti - kaže Suzana kroz smijeh.
Kokan izbjegava izlaziti po velikoj hladnoći pa je većinu vremena, kako je već navikao, u toploj kući.
- Ako i izađe, nakratko, već nakon nekoliko minuta digne jednu nogu i onda znamo da mu je hladno jer se tako grije zimi, a hladi ljeti - dodaje Ivica.
Za božićnu atmosferu svoj su bor ovih dana okitili raznim ukrasima.
- Kuglice, sobovi, mašnice, zvjezdice, jutene poklon-vrećice... Dva bora u dvorištu također slično okitimo. Šarene lampice osvjetljavaju stepenište za kat gdje obično svi blagujemo - opisuje Suzana.
Za Badnjak neizostavno njena majka priprema bakalar na bijelo, uz juhu od bakalara, a obično pozovu rodbinu i prijatelje koji ga vole, s obzirom na to da zagrebački dio obitelji nije baš ljubitelj, a Suzanin, brački dio, to smatra vrhunskom delicijom, uz neizostavne pršurate (fritule). Za Božić pripreme tradicionalna jela - racu ili puricu s mlincima, obavezno juhu s domaćim rezancima, dok njihove majke donesu makovnjaču, orahnjaču i hrstule. Suzana obično napravi medenjake i tortu, najčešće čokoladnu, koju preferira Ivica.
Nakon Božića slijedi doček Nove godine - njihovo se društvo baš ovdje tada okupljalo i bilo je tuluma i s 30 ljudi jer njihovi dragi ljudi jako vole ovaj čarobni ambijent.
Ove godine će to, nažalost, izostati.
Pitamo ih kako Kokan provodi dane zimi kada je gotovo stalno po kući.
- Popodne ima običaj uskočiti u svoju gajbu i odspavati sat ili dva, a na večer se smjesti pokraj rutera, kraj kojeg spava, iako nevoljko, nakon barem dva bezuspješna pokušaja da nam se uvuče u krevet - kaže Ivica.
Po cijeli dan je uz Suzanu jer je ona češće doma.
- Navečer se ugnijezdi nekome od nas ili u krilo ili pokraj glave, pa zajedno gledamo televiziju. Tijekom večeri se premješta nekoliko puta od jednog do drugog, a bilo koje grickanje u dnevnom boravku ne može proći a da on odmah ne skoči na onoga koji jede i simpatično žica svoj dio - priča njegova vlasnica.
Kokan voli sve božićne pjesme i muziku općenito, a naročito prigodne hitove od Chrisa Reaua i Whama, te Tihu noć. Ako mu je preglasno, trese glavom.
Tijekom pripreme kolača, a pogotovo suhih koje traju danima, Kokan je uvijek uz Suzanu i rado gricka i isprobava sve, iako ne bi smio - strogo mu je zabranila njegova doktorica, ali popuste mu malo za blagdane. Naime, Kokan je nakon otkrića života u kući i u prednosti u okrilju ljudske obitelji otkrio i čokoladu. Najdraži su mu čoko keksi.
Veliki je ljubitelj zelene salate s čim je povezana i jedna vesela blagdanska anegdota.
- Upravo na Badnjak, vidjevši golemu zdjelu već pripremljene miješane salate od puterice, matovilca i rukole, skočio je s poda ravno na stol u tu zdjelu i ostao potpuno paraliziran i začuđen jer nije očekivao da će mu noge biti do koljena u maslinovu ulju i octu. Svi smo se jako smijali, izvukli ga van, nakon čega je uslijedilo pranje nogu u kadi u čemu nije baš uživao, a onda je dobio porciju salate. Mi smo, naravno, pripremili novu - ispričao je Ivica Maltar te dodao da inače ne skače na stol, ali, eto, tko bi mu zamjerio, teško je baš uvijek ostati priseban kod iskušenja.
Prije nego što ih ostavljamo u ovoj gotovo nestvarnoj božićnoj idili iznad grada, zanimalo nas je još kako je stanovati u starinskoj drvenoj kući.
- Održavanje ovakvog objekta nije jeftino, ali obnova boja na drvu se ne radi baš svake godine. Međutim, živjeti u drvenoj kući je izuzetno ugodno jer se radi o objektu rađenom isključivo od prirodnih građevnih materijala; u zidovima je trstika i žbuka. Mali problem je i čišćenje prozora, kojih ima čak 60, te na gornjoj etaži okružuju cijeli kat - opisuje Suzana pa dodaje da je Ivičin otac uveo centralno plinsko grijanje dok se prije grijalo na drva.
Iako je na liniji epicentra, kuća od savitljivog drva, za potresa je zadobila tek naznatna oštećenja.
Kokana potražite i na https://www.instagram.com/kokan.maltar/
