Bijaše to kraj svibnja 2019. Cibona je s 4:0 u seriji apsolutno potukla i praktički prognala Cedevitu iz Hrvatske, okitivši se naslovom prvaka države. Ruku na srce, niti drugačiji scenarij ne bi spriječio odlazak tada jedinog relevantnog hrvatskog kluba u okvirima Europe.
Neki su odlazak "Vitamina" iz Hrvatske slavili, drugi su za njima plakali. Cedevita je u Ljubljanu otišla jer joj Zagreb i Hrvatska više nisu imali što ponuditi. U srcima Zagrepčana mjesta je bilo samo za Cibonu, a neuspjesi u ABA ligi protiv bogatih klubova iz Beograda samo su produljili frustraciju. Odlaskom u Ljubljanu ništa se nije promijenilo.
Da se razumijemo, Cedevita Olimpija je stabilna EuroCup momčad, sređena i uređena onako kako hrvatski klubovi mogu samo sanjati, a o budžetu ne treba niti trošiti slova. Naravno, nije sve bajno. Unatoč pripajanju nekadašnjem ljubljanskom velikanu, publika kao i nekoć u Zagrebu nije pretjerano zainteresirana, a Euroliga je praktički miljama daleko.
U međuvremenu se u Hrvatskoj stvarala jedna nova priča – svojevrsni povratak Cedevite u hrvatsku košarku, samo u nešto drugačijem obliku. Cedevita se nekoliko mjeseci nakon odlaska u Sloveniju "udružila" s Agrodalmom, promijenivši ime kluba u Cedevita Junior i tako opstala "živa" na području matične zemlje. Samo dvije godine trebale su proći da se ponovno vrate u najjači rang hrvatske košarke, no ovoga puta sa sasvim drugačijom ulogom.
Koncept Cedevite Junior zamišljen je kao poligon, odnosno kao razvojna momčad za stariju sestru iz Slovenije. Imaju li Ljubljančani koristi od "Juniora", s obzirom na to da se u trenutačnom rosteru nalazi samo jedan igrač koji je igrao za Cedevitu Junior: Rok Radović? Zaključak je da nemaju, no lagano, ali sigurno profitira hrvatska košarka.
Trenutačno je najvrjedniji eksponat koji je prošao kroz rad ljudi u Cedeviti Junior Andrija Jelavić, no njegova epizoda bila je kratkog vijeka jer su moćnici "nanjušili" surovi talent. Priliku su u svoje vrijeme dobili i Jure Planinić, Sandro Rašić, Matej Bošnjak, Renato Serdarušić, dok je Split uzeo Vitu Kučića koji već dvije godine igra košarku na ozbiljnoj razini. Talentom je sve frcalo i iz Ivana Bogdanovića, no ispostavilo se da je napravio apsolutno preuranjen i pogrešan korak odlaskom u Studentski centar.
Prošle sezone sjajno su za Cedevitu Junior igrali Tomislav Buljan i Luka Krajnović. Buljan je ljetos otišao na sveučilište u SAD, dok je Krajnović napravio neshvatljiv potez odlaskom stepenicu niže, u novog premijerligaša – Samobor. Štoviše, obojica su se već nalazili na popisima izbornika hrvatske reprezentacije. Jedan koji će svakako ponovno osvanuti na popisu izbornika jest Niko Šare.
Mladi Zadranin u mlađim kategorijama Zadra nije bio označen kao netko vrijedan pažnje. Često su se u usta stavljali razni drugi, najčešće igrači koji se trenutačno niti ne bave košarkom. Šare se najednom razvio, narastao je i ojačao, dok košarkaški IQ nikada nije niti bio upitan. Sve je to pomno, iz prikrajka, pratila Cedevita Junior, "otevši" tako Zadru novog Arijana Lakića. O Šari se već naveliko priča, ispisane su već stranice i stranice, dok on lagano u tišini radi, napreduje te iz dana u dan postaje sve bolje rješenje na poziciji jedan, čak i u kontekstu reprezentacije. Po ulozi i svemu što daje i pokazuje na parketu, trener Vladimir Anzulović svakako ga više ne smatra igračem kojeg krasi etiketa mladog, iako on to još uvijek jest.
Ove sezone Cedevita je opravdala riječ "Junior". U rosteru imaju tri iskusnija hrvatska igrača, tri Amerikanca – od kojih su dvojica još jako mladi – dok ostatak momčadi čine mladi i gladni igrači. Zanimljivo, u momčadi se nalaze čak petorica igrača čiji su očevi profesionalno igrali košarku.
Iskusni Antonio Vranković sin je velikog Stojka, Luka Anzulović sin je trenera Vladimira, Luki Santiago Stojić otac je nekadašnji igrač Real Madrida Mario, Noa Zemljić ocem zove Dubravka, dok se košarkom bavio i otac Cedevitina Amerikanca Jordana Gaineyja – Justin. Košarkaških razgovora za njihovim obiteljskim ručkovima zasigurno ne manjka, no kad smo kod obitelji, u Cedeviti Junior odgaja se još nekolicina mladih igrača: Petar Ivančić, Noa Škrobot, Dino Subašić i Lovre Pešić su mladići koji, uz već "opjevanog" Šaru te Anzulovića, Stojića i Zemljića, također zaslužuju fokus javnosti.
Ovoga puta taj fokus zasluženo ide onom kojem je otac prenio pozamašnu količinu talenta – Noi Zemljiću. Igrač koji će tek 13. prosinca napuniti 20 godina bio je apsolutni heroj Cedevite Junior u pobjedi kod Pelistera u Bitoli. "Vitamini" su držali sve u svojim rukama, no onda se dogodio neshvatljiv pad, no neka, jer da nije, ne bi bilo ovog junaka.
Stvari je u utakmici FIBA Europe Cupa u svoje ruke morao uzeti mladi Zemljić. Sjajni bek-šuter iznenadio je Makedonce pogađajući kada god je trebalo te je svakako jedan od najzaslužnijih što je Cedevita Junior jedina ostala neporažena u kompletnom natjecanju. U Premijer ligi Zemljić prosječno igra 21 minutu te zabija 5,5 poena uz 1,5 skokova te 1,3 asistencije. Brojke su bolje u Europi, iako igra nešto manje: za 16 minuta u igri, Zemljić postiže 7,3 poena te tri skoka po utakmici.
Ljetos je bio jedan od važnijih igrača u uspjehu U20 reprezentacije kojeg je napravila skupina igrača Petra Babića, a nastavi li ovako, mogao bi jednog dana biti važan kotačić i u onoj glavnoj – seniorskoj reprezentaciji. Put je dalek, talent je neosporan, a jedno je sigurno – u moru sjajnih centara svaki košarkaški sladokusac s posebnom će pozornošću pratiti razvoj svakog iole plemenitijeg vanjskog igrača. Zemljić to zasigurno jest.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....