Nema bolje edukacije za mladu momčad, kakva je ove sezone pod Tornjem, od pobjeda u fiksu u utakmicama u kojima, realno, nisu bili momčad koja je trebala doći do bodova. Upravo se to dogodilo Ciboni unazad tjedan dana kad su Vukovi vezano svladali Megu u produžetku u Zagrebu, zatim i Zadar u Krešinoj dvorani s pola koša, da bi sutradan tricom Matea Drežnjaka sa sirenom upisali bodove nad Sonik Puntamikom.
Kad pogodite tricu u zadnjoj sekundi utakmice na minus dva, onda ste napravili u košarci nešto što uspijeva malo kome. Ako se već dvije sezone sumnja u Drežnjakov šut, ako je s vremenom i on sam izgubio samopouzdanje iza linije za tri poena, onda će mu lopta odluka koju je strpao u Jazinama definitivno pomoći kako bi zabijao u kontinuitetu.
Koliko je, zapravo, dobra Cibona?
Vrh ABA lige, start sezone s 3-0, a takav se nije dogodio unazad 12 godina, vrh HT Premijer lige, dva i pol mjeseca otkako su Vukovi zajedno samo jedan jedini poraz, onaj od Splita na Gripama, sugerira kako je Cibona sazdana od drugačijeg materijala nego je to bila u ranijim sezonama. Je li dovoljno dobra za ostati u vrhu ABA ligu? Nisam siguran, kao što nisam siguran da će momčad, upravo onakva kakva je danas, preživjeti zimu. Bit će tu, povijest nas uči, odlazaka, narušavanja kemije, a upravo je kemija, ta nedefinirana, a opet toliko važna riječ u bilo kojem momčadskom sportu, trenutačno zaštitni znak Cibone.
Vlada Jovanović mi je kazao prije koji dan kako bi on više volio da se ovu mladu momčad kritizira nego da ih se hvali. Uostalom, kako dolaze vijesti iz Zadra, sam predano radi na spuštanju podignutih nosova u svlačionici, pa je tako najuren pod tuš nakon četiri izgubljene lopte kontra Sonik Puntamike Lovro Gnjidić.
Na koncu, svaka se sezona ogleda najbolje u dva parametra. Jedan je Njegovo Visočanstvo Rezultat, a tu Vukovi sada doista dobro stoje, a onaj drugi jest percepcija. I tu Cibona dobro stoji, danas nitko ne propitkuje koga je to Cibona dosad svladala, još manje na koji način, a to je sigurno dobar vjetar u leđa svima pod Tornjem.
Ovoga tjedna, međutim, bit će ponešto drugačije, jer u Zagreb stiže Partizan, a gledati ćemo opet, nakon onih vremena do sredine desetih godina ovoga stoljeća, regionalni klasik koji će imati prizvuk derbija, iako bi kvalitetna razlika trebala biti debelo na strani momčadi koju će u Zagreb dovesti Željko Obradović.
Da, samo Kevin Punter košta kao svi proračuni hrvatskih ABA ligaša, Partizan traži ove sezone promociju u Euroligu, da li kroz ABA ligu ili kroz Eurokup, vidjet će se, ali ima nešto i na Cibononoj strani. I ona je na 3-0 u ABA ligi, ali ona zna kako je to svladati Partizan jer je to učinila prije nešto više od mjesec dana na turniru u Opatiji.
No, velika je istina i to da Cibona u svim pokusima ovoga ljeta, računajući i Partizan, te u sedam službenih utakmica ove sezone nije igrala takav meč kakav će se dogoditi u petak pod Tornjem.
Hype koji se polako stvara oko ove momčadi na društvenim mrežama mogao bi inicirati i jednu novu situaciju za klub, onu kakvu smo gotovo zaboravili. Zagreb ima potencijala - jer se ovdje u cijeloj Hrvatskoj najviše cijepilo - da na tribine dođu gotovo svi koji to žele. Partizan i Željko Obradović dovoljno su veliki mamac, a Cibona i njezine igre ostavljaju nadu.
Može li Draženov dom, dakle, biti pun u petak? Bila bi to velika pobjeda, čak i uoči podbacivanja, jer bio bi to dokaz da nepovjerljiva i teško zapaljiva zagrebačka publika vjeruje da se pod Tornjem nešto događa što zavrjeđuje njihovo vrijeme i pažnju.
Odrastati ispred punih tribina je nešto na što Cibonini klinci nisu navikli. Nije tu samo korona umiješala prste, bilo bi tako, manje više, i da se taj virus nije pojavio. Jer, Cibona nije bila kadra godinama unazad svojim igrama natjerati ljude da joj vjeruju. Sada je to blizu, sada im u goste dolazi Partizan, a Cibona ga dočekuje kao lider u ABA ligi. Ima li bolje pozivnice?
Posljednji veliki meč u Zagrebu Cibona i Partizan su odigrali u proljeće 2014. godine. Bio je to nezaboravni duel Darija Šarića i Bogdana Bogdanovića. Čekamo od tada...