Markota želi medalju: 'Možda bahato zvuči, ali po načinu igranja slični smo životinjama'

Košarkaši su hit u domovini, a kod onih koji više prate javne reakcije igrača poseban status ima Damir Markota. “Ludi Šveđo”, “blesava ekipa”, “životinje”, “razbit ću Vidmaru drugi zub”… Izjava “mi smo životinje” završila je u naslovu beogradskih novina…

- Što mi padne na um, ja puknem. Možda bahato zvuči, ali po načinu igranja slični smo životinjama. Otkako sam ušao u reprezentaciju nismo imali ovakvu klapu - kaže krilni centar koji svojim atletizmom daje ton momčadi.

- Što mogu kad jesmo malo blesavi. Visoki poraz od Španjolske, protiv Gruzije i Slovenije u posljednjim sekundama, s Poljacima skoro sve prosuli… Bili smo baš blesavi, a sada smo veći fajteri i nadam se da nećemo prosuti ovo što smo dosad izgradili.

Porast samopouzdanja i euforija u domovini su jedino što priznaje. Zasad…

- Ne mogu pričati o medalji kada ni četvrtfinale nismo izborili. Rezultatski još ništa nismo napravili, ali mi se čini da bi priča mogla lijepo završiti. Osim Bojana koji je konstantan, niti jednom nismo imali petoricu koji su odigrali vrhunski. Igra protiv Finske recept je za svakog suparnika, pa tako i Talijane. Na parket moramo istrčati nabrijani, igrati agresivno i ‘ginuti’ u obrani. Ostalo su sitnice, poput onih da se talijanskoj “četvorci” Datomeu ne smijemo odmaknuti na šut kao finskim centrima.

Izjave s početka teksta, burna životna priča iako mu je tek 27, brojne tetovaže po rukama i tijelu… Maštoviti su ga usporedili s Balotellijem i Mandžukićem. Samo se nasmijao.

- Citirat ću Balotellija kada su ga usporedili s Ibrahimovićem: ‘To je njemu kompliment’. Uvijek ću biti blesav. Izaći van i zafrkavati se, ali kuća se mora poštovati. I zato Repeša danas tolerira moju zafrkanciju jer zna da ću mu vratiti na terenu.

Zafrkantski stav donio mu je i status dobrog duha reprezentacije.

- Volim vic, iako me život naučio da zafrkancija ne završi uvijek na dobar način. Ne želim kukati, ali nije lako s 14 godina iz Švedske doći u Zagreb u kojem nikoga nisam poznavao. Slabo sam govorio hrvatski, društvo me ponijelo, a doma mi nije imao tko opaliti šamar. Nisam se promijenio, ali bolje da sam neke stvari prošao tada i jedino sebi štetio nego da se to događa sada kada imam obitelj. Što god se pričalo o meni, još uvijek mirno hodam Zagrebom, bio sam i u Sankt Peterburgu i u Litvi. Neka se nađe čovjek koji mi je zaprijetio ili zagalamio na mene. To su samo priče…

Naša priča završit će Europskim košarkaškim prvenstvom koje bi Markoti trebalo donijeti i osobnu korist. Naime, još jedino on nema klub za novu sezonu. Sudeći po onome što pokazuje u Sloveniji, taj status bi se uskoro trebao promijeniti.

- Slabi rezultati na pripremama i utakmica protiv Španjolske su bile naša sreća u nesreći. Ponizili smo sami sebe, dotakli dno i nije moglo biti gore nego što je bilo. Obitelj i prijatelji su nas kritizirali. Shvatili smo da nam uzalud kvaliteta, ako nećemo igrati sa srcem, pa smo postali klapa. Fasciniran sam kada vidim da Žoriću ne smeta što igra po 15 minuta i sretniji je kada Veselog složi na pod tako da više ne pomisli ući u reket, nego koliko će zabiti. Bojan, koji je navikao na ‘sto’ poena, stisne svakog suparničkog šutera… Takve stvari su mi najveći gušt. Nisam fantazist, ali nisam niti ‘taraba’. Skok, banana, dvije obrane dignu mi samopouzdanje pa onda pogodim tricu kao u završnici protiv Gruzije. *