Može li konačno zvijezda društvenih mreža postati i zvijezda i na terenu? Evo, ja bih se kladio da može!

Mario Hezonja jedno vrijeme, ima tome dva, tri mjeseca, prestao je na društvenim mrežama objavljivati svoje misli. Što je bila jako dobra vijest, jer se u međuvremenu, danas već ozbiljan čovjek od 26 godina, preko tih društvenih mreža u dobrom dijelu iskompromitirao.

Bio je tu, pa možemo čak reći i sezonama unazad, ponekad i mnogo efektniji, nego je to uspijevao biti na terenu. Nisu mu se dopadali novinari, hrvatska košarka, svi koji imaju upitnike oko toga što je učinio sa svojim talentom koji ga je svojedobno doveo i na peto mjesto na NBA draftu. U Orlandu je bilo čupavo, u New Yorku nešto slabije, u Portlandu tako da su ga na koncu trejdali u Memphis, koji ga je, pak, neposredno uoči ove sezone otpustio i od tada do posljednjeg tjedna Mario Hezonja, u godinama kad bi trebao biti u naponu snage, bio je - bez posla.

Iako se o njegovoj karijeri u nas uvijek govori iz perspektive onoga što je odigrao za reprezentaciju, tu, pak teče peta godina otkako Mario Hezonja nije bio u hrvatskom dresu. Zadnji put igrao je četvrtfinale Igara u Riju i imao je onu tricu u rukama, onaj šut, u kojemu je okrenuo u loptu u rukama i opalio. Da je ušla, možda bi se hrvatska košarkaška povijest danas drugačije pisala.

Tada je Mario Hezonja imao 21 godinu, a bilo mu je to treće vezano ljeto u reprezentaciji. Bio je na kraju klupe 2014. na SP-u u Španjolskoj, u ništa boljem statusu niti na Eurobasketu 2015. U Riju je, pak, bio jako važan. Jedan u ozbiljnoj rotaciji, jedan od one, praktički osmorice, s kojima je Aco Petrović prvo izborio Igre, a onda stigao i do predvorja raja.

Da je ušla ta trica Marija Hezonje u završnici protiv Srbije, pa još jedna, čista otvorena Krune Simona, gotovo bi se okladili da bi Hrvatska tada ponovila Barcelonu, igrala veliko finale, jer Australija koja je čekala pobjednika u polufinalu bila je taktička skromna momčad.

Od tada je Mario Hezonja driblao na društvenim mrežama, šumova u komunikaciji bilo je tko zna koliko i sve je u jednom trenutku, nakon što su ga se javno odricali i u Savezu i na izborničkoj stolici, odjednom prestalo. I tako, eto, traje već neko vrijeme. Tako smo dočekali i protekli tjedan u kojemu je prvo objavljeno kako će Hezonja do konca sezone postati član Panathinaikosa.

Ta ljubav opasnih momaka koji se skrivaju ispod natpisa Gate 13 i Marija Hezonje trajala je već godinama, a Hezonja pri tome nije skrivao kako mu je želja jedan dan igrati u ludom ugođaju OAKA-e, ispred tih čudesnih navijača. Panathinaikos je dovođenjem Hezonje bio u win-win situaciji, nitko od navijača na jedno vrijeme neće dovoditi u pitanje zašto je ta momčad, koja je bila šest puta europski prvak, danas daleko od doigravanja, jer stiglo je sexy ime iz NBA lige.

Dočekan je tako Hezonja kao rock zvijezda u Ateni, dočekan je onako kako se dočekuju najveće zvijezde u nogometu. I sasvim malo košarkaša. Bilo je baklji, bilo je skandiranja, bila je to mala ludnica u okvirima pandemije i svega ostaloga. Bio je to trenutak u kojemu su se spojile dvije nade. Nada navijača Panathinaikosa da mora krenuti na bolje. I nada Marija Hezonja da ulazi u razdoblje karijere u kojoj će pričati na parketu. I u kojem će biti baš onakav kakvim se baš on nadao kad je jednom kao daroviti klinac krenuo trpati od Gospina polja do Trnskog.

To je brak u kojemu nitko nije mogao izgubiti. I barem iz ove perspektive, meni se odmah učinilo kao pun pogodak. Bolje od bilo koje NBA opcije, jer tamo je Mario Hezonja, s pravom ili ne, o tome bi se moglo diskutirati, smješten u ladicu. A to je opasno. Ladice u NBA ligi znaju kreirati karijere. I ne radi se tu, na kraju dana, više o zaradi, o milijunima na računu, jer sve to je već ostvareno. Radi se isključivo o ljubavi prema sportu. O igri.

Talent je ono što dobiješ kao Božji dar, a tvoj poklon Bogu bit će ono što učiniš s tim talentom. Tako je to, otprilike, pisalo na kacigi Janice Kostelić. Mario Hezonja u Ateni kreće u drugi dio ove rečenice. U vrijeme kad zvijezda društvenih mreža i highlightsa treba postati zvijezda na terenu.

Može li to Mario Hezonja? Eto, ja bih se okladio da može. A kasnije će sve doći samo po sebi.