Bilo je to raskošno. Za one koji nisu gledali kako to Roko Prkačin radi u juniorskim kategorijama, utakmica protiv Zadra u srijedu bilo je gotovo navlas jednaka dominaciji koju je najtalentiraniji Hrvat prezentirao godina dok je igrao sa svojim vršnjacima. Sada je to sve odveo na razinu više.

Ubacio je 38 poena, trice je pri tome šutirao 6-8, uhvatio je deset skokova, podijelio dva asista. Nitko, ali nitko od cijele plejade hrvatskih talenata, barem otkako traje ABA liga, nije odigrao ništa slično.

Tih 38 poena, što svemu daje dodatnu težinu, Roko nije zabio na jednoličan način. Bilo je tu, dakle, pogođenih trica, igre leđima prema košu, prodora, finiširanja nakon pick and rolla, pa i šuteva s poludistance. Bilo je svega. Uključujući i zakucavanje koje bi završilo na svim NBA odbrojavanjima, jer se Roko Prkačin zaustavio u zraku, prije nego li se iživio na obruču.

- Ovo je prvi put otkako igram seniorsku košarku da sam imao osjećaj kao da sam igrao utakmice u mlađim kategorijama. Posebno je za mene bilo i to što smo se prvi put kao momčad vratili nakon što smo gubili dvadeset razlike. Sve to bilo je nekako prvi put, čudno. Na koncu smo izgubili i to mi je žao, ali...

Jednostavno se poklopilo

Dobro, što se to dogodilo te srijede kod Roka Prkačina?

- Jednostavno se otvorilo. Ne znam, teško mi je reći, tako se posložila utakmica, stavio sam 27 u drugom poluvremenu...

Pri tome je igrao i na svojoj poziciji krilnog centra, ali i na čistom centru. Ta kombinacija čini se upravo onom koju će Roko Prkačin puniti tijekom svije karijere. Njegov atlecizam, tjelesna moć, obrana koja je daleko iznad njegovih nježnih godina, u trendu po kojemu se snizuju petorke, Prkačina će raditi opasnim na obje visoke pozicije.

- Je, ispalo je tako, pošto nas je bilo malo da sam dosta igrao na petici. Uostalom, samo smo Branković i ja bili u Zadru preko dva metra visine. I igrajući na petici sam mogao raditi razliku, bilo kroz short-roll, bilo kroz pick and pop. Znao sam čitati situacije, bio sam u ritmu.

Bio je i u šuterskom ritmu. Znate već one priče koje stalno govore kako Roko Prkačin nema šuta i kako je to veliki problem. Znate kako to sa strane izgleda? Poput priča oko toga da operirani zglob desne ruke i dalje smeta Bojana Bogdanovića, a on je ove sezone pogađao po sedam trica. Tako je i s Prkačinovim šutem. Neće on nikad biti Duncan Robinson iz Miamija, čisti šuter, ali on je dečko koji je Zadru stavio 6 od 8 trica, a prije toga je u sezoni Furniru šutirao trice 5-5.

To ne može netko bez šuta, budite sigurni. No, koliko te priče njega samog opterećuju?

- Pa, više mi to i ne smeta toliko, jer sam jednostavno na te priče navikao. OK, uvijek mi je krivo nešto tako čuti, ali, kažem, navikao sam. A i pokazao sam da te priče i nisu baš osnovane.

Sve manje me puštaju

I sve mu se više izlazi na ruku, malo je onih koji se danas povlače i puštaju Prkačina neka šutira kao koncepcijski rizik.

- Jest, osjetio sam da mi protivnici sve više izlaze na šut. Josip Sesar me protiv Gorice pušta, Zadar nešto u onoj prvoj od posljednje dvije utakmice, ali toga je doista sve manje. I nije to stiglo preko noći, potrošio sam ja na treningu šuta sate i sate, šutirao tonu lopti.

Ranko Šuvar/CROPIX

Koliko dnevno šutira?

- Puno, baš puno. Kad god stignem i uoči treninga, i nakon što završi trening. Maksimalno pokušavam iskoristiti vrijeme.

Cibona se nada da će ostati u ABA ligi, s druge strane će vjerojatno kao treća u doigravanje HT Premijer lige. Sezona nije bajna, puno je tu bilo lutanja. Što uopće može do konca sezone ova Cibona?

- U dosadašnjem dijelu sezone smo od Splita izgubili svih pet utakmica, dok sa Zadrom imamo omjer 1-4. Dakle, to je 1-9, ali u mojoj glavi mi smo, kad se krene doigravati za naslov, favoriti. I znam da tako razmišljaju i moji suigrači. A što drugi misle, to je njihova stvar.

OK, ali s kojim argumentima je Cibona favorit, ukoliko ima omjer 1-9 protiv Splita i Zadra ove sezone?

- To je moj osjećaj. Jer, mi smo od Splita gubili pet puta i svaki je to put bilo tijesno, na četiri, pet razlike. Protiv Zadra je bilo slično. Također, Split smo vodili 20 razlike, protiv Zadra smo sada nadoknadili 20 razlike, a sve to znači da možemo i s jednima i s drugima. Mi smo se kao momčad u to morali sami uvjeriti i shvatiti da smo u stanju. Sada nam je to jasno.

Nije tajna koliko su bili bliski, dok su dijelili istu svlačionicu, Damir Markota i Roko Prkačin. I kako iz svojeg kuta gleda na situaciju oko odstranjivanja Markote iz momčadi 18-godišnji kapetan?

- Najviše mi Šveđo fali u svlačionici, jer je on bio dobri duh te svlačionice, a na kraju je ispao negativac i žao mi je što se takva slika stvorila. Svi smo mi voljeli te njegove lude priče, to nam fali.

Je li mogao tu situaciju nekako smiriti kapetan. Iako je Roku samo 18?

- Prvi sam pokušao smiriti Šveđu. Međutim, to je na kraju ispala odluka kluba, tako je klub htio. Iako sam kapetan, klub je tu iznad mene.

Godi li mu spoznaja da je postao najmlađi rekorder u povijesti ABA lige po poenima?

Luka Gerlanc/CROPIX

- Je, godi mi, to je pokazatelj koliko mogu, to mi je također važno i zbog mojega samopouzdanja.

I dalje se ne zna je li ovo posljednja sezona u dresu Cibone, odnosno izlazi li ili ne Roko Prkačin na draft ovoga ljeta,. Trebao bi pohoditi i kampove uoči drafta, puno je to odluka u vrlo skoro vrijeme.

- O tome ne mogu, niti smijem trenutačno razmišljati. O Americi, mislim. O tome ćemo pričati, to će doći na red tek kad se okonča sezona. Cibonin sam igrač i tu želim igrati i napraviti sve što sam u stanju do kraja sezone.

Bit će toga još

I za kraj, tih 38 Zadru zabio je ispred Veljka Mršića, izbornika. Nada li se biti u onih 12 koji će tražiti put za Tokio na olimpijskim kvalifikacijama u Splitu?

- Prvo bih želio biti među tim velikim igračima, dobiti šansu da treniram s njima, da osjetim kako je to suprotstaviti se NBA igračima, da ne igram samo protiv ovih iz regije. Taj dio priče me čine veselim, a jasno, bilo bi divno kad bih se našao i u momčadi, koja će, vjerujem, izboriti Tokio. I biti na Igrama.

Roko Prkačin. U prvoj velikoj sezoni tako mlade karijere. U sezoni u kojoj je u srijedu brojao i do 38. Bit će toga još, samo pričekajte. Sve miriše kako bi ova karijera mogla obilježiti košarkaške dvadesete i prvu polovicu tridesetih u Hrvata...