Igračku karijeru naprasno mu je prekinula teška ozljeda. Prije odlaska u Italiju radio je u omladinskoj školi Zrinjevca, a u Hrvatsku se vratio u ljeto 2008. godine. Jedva je izdržao jednu sezonu vodeći Ciboninu B momčad sa Zubčićem i Radoševićem.
- Već na pola sezone počela je velika kriza. Nestalo je novca za igrače, kao i za sustavni rad pa sam se brzo vratio u Italiju.
Goran Bjedov nije pretjerano poznato ime u hrvatskim sportskim krugovima. Više bi se znalo da je Hrvatska izdržala do četvrtfinala i Srbije. Bjedov, čiji roditelji i dalje u žive u Zagrebu, nije zazirao od međusobne utakmice…
- Ma kakvi. Na stranu sve što nosi takva utakmica, ali moje prijateljstvo sa Sašom (Đorđevićem) je veliko i nije bilo nikakve dvojbe kada me pozvao da surađujemo u reprezentaciji Srbije. Jedini cilj nam je da naša ekipa igra što bolje i zasad nam to ide od ruke. Kao što ćemo od sljedećeg tjedna raditi sve što je u našoj mogućnosti da Panathinaikos igra što bolje.
Pitali smo ga i je li mu drago što je izbjegnuta utakmica koja budi velike, ponekad i pretjerane, emocije…
- Malo sam razmišljao o tome dok je postojala mogućnost, ali kad dođe utakmica razmišljaš samo o pobjedi. Nije mi bilo važno je li to Hrvatska ili Češka. Nisam se bavio ničim izvan sporta. Posvećen sam samo našoj momčadi.
Suradnja koja je počela 2011. godine u Trevisu, s vremenom je prerasla i u prijateljstvo s maksimalnim povjerenjem…
- U Benettonu sam mu bio pomoćnik i od tada nismo prestali surađivati. Jednako razmišljamo, ponekad niti ne trebamo puno pričati da bismo znali kako drugi razmišlja. I prošle godine sam sudjelovao u pripremama (Srbija srebrna na SP-u). Svakodnevno bismo se čuli, ali zbog obaveza u Italiji nisam mogao biti u Španjolskoj. Ove godine moja glavna uloga je koordinacija dva skauta i organizacija treninga zajedno sa Sašom.
Bjedov je iz Hrvatske u Italiju otišao prije 15 godina…
- Preselili smo se iz obiteljskih razloga. Supruga, bivša košarkašica Bobana Radović, dobila je doktorat na sveučilištu u Udinama i tamo predaje na fakultetu. Sedam godina sam bio u Snaideru, od šefa omladinskog pogona do asistenta u prvoj ekipi, a nakon što sam potpisao ugovor za glavnog trenera, klub je propao. Nakon toga sam četiri godine bio u Benettonu.
Posljednjih godina dobro je upoznao rad KS Srbije i reprezentacije koja godinama ima puno bolje rezultate od hrvatskih seniora…
- Hrvatsku poznajem samo po utakmicama koje sam gledao i tekstovima u novinama pa ne mogu komentirati što je drugačije. Ovdje postoji veliko zajedništvo da se izbore Olimpijske igre (potrebno je ući u finale) i svaki igrač i član stožera je posvećen tom cilju. Ponekad utakmicu dobije igrač koji inače ne ulazi, poput Simonovića, a pobjeđujemo i kad naš najbolji igrač Teodosić šutira 17 posto.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....