Aco Petrović za SN opisao novu, moćnu reprezentaciju: ‘Hrvatska je uz takvog igrača u zoni medalja!‘

U Splitu je to četiri dana za Brazil izgledalo perfektno. Plus 26 s Tunisom, plus 27 s Hrvatskom i plus 28 s Meksikom. Ipak, Aco Petrović nije uspio svoju reprezentaciju odvesti do Tokija, jer se u finalu ispriječila Njemačka.

Otvoren kao i obično, Petrović je otvorio dušu za SN i pričao je o svemu što se događalo u Splitu i o tome kako je on to sve doživio.

- Krenut ću iz perspektive Brazila. Mi smo od prvog dana kad smo okupili u Poljskoj na kampu sjajno trenirali, uglavnom smo i sjajno igrali. Međutim, od samog početka ja sam bio svjestan da nam fale dvije stvari. I to se, na koncu, i potvrdilo. Niti jedna momčad na svijetu, pa tako niti reprezentacija, ne može funkcionirati sa samo jednim šuterom u rosteru. Nakon SP-a u Kini mi smo izgubili Barbosu, ostali smo na Beniteu, ali on je u finalu udario u zid. I to je tako kod šutera, postoje dani kad se ništa ne pogodi, a takav je bio baš taj dan u finalu. I tu me otkaz Didija Louzade, igrača koji je prvi otkazao, strašno pogodio. Da je tu bio i Didi, ne bismo toliko patili na šutu u tom finalu s Njemačkom. Druga je, pak, stvar otkaz Raula Neta. Naime, dogodila nam se stvar kao na SP-u u Kini. Tada smo imali problem s Češkom, koja je sve preuzimala u obrani, sada s Njemačkom, koja je radila isto. Tu se ne radi o setovima napada, strukturi igre, jer na takvu obranu možeš samo kontinuirano probijati. I tu mi je falio Neto. Ovaj Brazil, s Netom i Louzadom, to je momčad za medalju!

TOM DUBRAVEC/CROPIX Cropix

I ostao je Brazil bez punog plijena.

- Nisam ljut, Njemačka je bila pokrivena, ali moralo se nešto pogoditi, kad su nas preuzimali, morali smo imati čovjeka na izolaciji, čovjeka koji je u stanju igrati jedan na jedan. To, doduše, nema niti Hrvatska, zato i jest u ogromnim problemima.

Poslije ćemo o Hrvatskoj, ali ostajete li vi na klupi Brazila?

- Iako moji u Savezu znaju da sam pred potpisom klupskog ugovora, oni me mole da ostanem na klupi Brazila do Igara u Parizu 2024. godine. U ponedjeljak smo se oprostili, ali za njih nema problema da radim klupski posao i vodim Brazil i dalje, kombinirajuća ta dva posla.

Klupski ugovor o kojemu Petrović priča trebao bi biti Pesaro, nekada Scavolini, klub koji je lani vodio Jasmin Repeša, a u kojem je nekada igrao - Aco Petrović. Grad je to u kojemu Aco ima poseban status.

- Nisam još ništa potpisao, ali reći ću to ovako: namjeravam se opet uhvatiti klupskog posla. I u sljedeća dva tjedna sasvim ću sigurno potpisati ugovor, a trenutačno imam četiri-pet ponuda na stolu. Do 16. srpnja ćemo sve znati.

Vratimo se na onu utakmicu s kojom se otvorio splitski turnir, na utakmicu Brazila i Hrvatske. Trebao je to biti najteži dan u karijeri Ace Petrovića, jer je vodio tuđu reprezentaciju protiv svoje, Na koncu je sve završilo razbijanjem Brazila i ovacijama splitske publike za - Acu.

- Iskreno, očekivao sam kvalitetniju Hrvatsku. Međutim, uoči te utakmice postalo je jasno kako će Meksiko u polufinale, štoviše, da će biti po svemu sudeći drugi, pa bi pobjednik naše skupine išao na Meksiko. Još ranije sam donio odluku da u utakmicu s Hrvatskom krenem s drugom petorkom, ali, opet, da odigramo punom snagom. I tu su igrači na terenu osjetili kako je Hrvatska inferiorna, pa su iz trenutka u trenutak samo pojačavali agresivnost. Znali smo da je tu problem s Bogdanovićevim kasnim priključenjem, znali smo da Hrvatska u kompoziciji s četiri vanjska igrača ima jednu jedinu akciju, to nije bilo teško za primijetiti. Izlazili smo Bojanu na linije dodavanja, imali dobar match-up za Hezonju. I nešto što je trebalo biti u startu ekstremno teška utakmica pretvorilo se u laganu utakmicu. Evidentno je sada masu stvari došlo na vidjelo, što se tiče Hrvatske. Na to se poklopio kasni dolazak igrača, taktički nedostaci, od toga da je Šakić startna četvorka, pa se odustane od njega i igra se stalno s četiri vanjska.

Tvrdi Aco i da je pritisak kod Hrvata bio velik, ali ne samo kod Hrvata.

- Nije prošao na Igre niti jedan organizator olimpijskih kvalifikacija i to nije slučajno. Uložio se novac, za to treba polagati račune i bio je to pritisak koji je bio tu za sve organizatore, pa tako i za HKS. Međutim, moram tu nešto dodati. Organizacija ovog turnira bila je doista perfektna, sve je tu bilo najvišoj razini, od hotela, hrane, dvorane i to nije samo moje mišljenje, nego svih sudionika ovog turnira.

Naravno, nakon nove frustracije za hrvatsku košarku, krenula su prepucavanja. Kako je Aco sve do doživljavao kad je bio s ove strane, tako prati i sada, s druge strane.

- Ništa tu neću sugerirati, Veljku prije svega, na njemu je samom da odluči što i kako dalje. Svaki djelić mozaika ove reprezentacije treba biti pošten i pogledati se u ogledalo i zapitati se “što sam ja napravio, jesam li mogao bolje?”. Kad se to napravi, onda se dođe i do odgovora. Evo, ja sam si nakon 2001. godine, nakon onoga Eurobasketa, dao nekoliko dana, procijenio sam kako sam kriv za neke stvari i nisam više bio tu. Svi se trebaju pogledati u ogledalo. Naravno, mi tu ne govorimo o nekoj kritičnoj masi, skupini ljudi koji atakiraju na pozicije u HKS-u, jer toga nema. Tu su Stojko i Rađa čvrsto u sedlu, ali barem zbog osobne higijene, svatko bi trebao pogledati prema sebi.

TOM DUBRAVEC/ CROPIX Cropix

Opet se otvorila priča oko stranca, Aco Petrović tu ne dvoji, Savez bi trebao ići u zaokret u tom smjeru.

- Imam za to i argumente. Zaboravio sam na Igre, uzalud bačene nove i okrenimo se onome što dolazi, a to je Eurobasket 2022. godine. Ajmo sad, zamislite da je za tu godinu dana u reprezentaciji zdravi Simon, da su tu Bogdanović i Hezonja, cijela galerija ljudi na visokim pozicijama. I sad, tko to ima pravo svim tim igračima, velike kvalitete, uskratiti pravo da imaju jednog normalnog lika u vidu stranca. Ne treba to biti Shane Larkin ili igrač takve klase, to treba biti samo jedno normalno stvorenje koje je u stanju pritisnuti loptu, prenijeti je, organizirati napad i u tome se nametnuti. Ono što se možda ne razumije, ali uz takvog stranca, bez obzira na greške, Hrvatska je u zoni medalja!

Ali, tu su i teške kvalifikacije za SP, one počinju već u studenom, teško će i tu biti bez stranca. Uostalom, prošle kvalifikacije za SP nismo prošli?

- To samo dodatno pojačava potrebu za ovo o čemu govorim. I nema to vremena za čekanje, jer za takav korak postoji procedura, u to se treba krenuti odmah kako bi se jasno podijelile karte.