Ne dođe li do velikog preokreta na Svjetskom prvenstvu ćemo gledati Hrvatsku kakvu nikada nismo vidjeli

U dosadašnjih 11 nastupa na svjetskim i europskim prvenstvima izbornici Vatrenih su uvijek imali klasične napadače na raspolaganju. U prva tri izdanja, EP 1996 te SP 1998 i 2002, Blažević i Jozić mogli su računati na Davora Šukera, neprikosnovenu golgetersku vrijednost vatrene povijesti. Uz njega je međutim napadački arsenal činila i skupina igrača iznimne fizičke sposobnosti kao Bokšić i Stanić, talenta kao što su Vlaović, Rapaić i Vugrinec, koji su mogli igrati sjajno kao druge špice.

U Japanu je iskoračio i motorički moćni Ivica Olić. Na EP 2004 i SP 2006 bilo je vrijeme sjajnog centarfora Dade Prše, kojem su suportirali Ivica Olić te Ivan Klasnić. Potonja su dvojica, uz Nikolu Kalinića i Igora Budana bili napadačka opcija za EP 2008. Od Euro akcije 2012 postao je glavni akter Mario Mandžukić, koji je tu napadačku eru dijelio kako sa suptilnim golgeterom Eduardom (bitno limitiran težim ozljedama) i robusnim akterima kao što su Olić i Nikica Jelavić.

U projektu Brazil 2014 pojavio se pored spomenutih i fizički moćni Ante Rebić. Za Euro 2016, uz Mandžukića, ojačao je status Nikole Kalinića, a počela je i era Andreja Kramarića. To su igrači koji su bili dio ofenzivnog arsenala i na SP-u u Rusiji. Na tom prvenstvu, dojam je, Hrvatska je posljednji put imala široki izbor razne napadačke kvalitete s Mandžukićem, Rebićem, Kramarićem i Perišićem. Potonji jest krilni igrač, koji je bio dio reprezentacije od 2011. godine, ali se profilirao u jednog od efikasnijih igrača Vatrenih iako je igrao na boku.

Od Rusije i oproštaja Marija Mandžukića činilo se da će Bruno Petković, igrama koje je pokazao u 2019.godini, biti dugoročno rješenje klasične devetke. No, pad forme Dinamovog napadača poprimilo je takve dimenzije da ga je Dalić izostavio sa spiska za predstojeće provjere. U četiri i pol godine isprobao je izbornik Santinija, Budimira, Čolaka kao klasične devetke, a pokušavao je željene učinke na toj poziciji dobiti s Kramarićem, Rebićem, Livajom.

Do danas se niti jedno “klasično” rješenje nije pokazalo na razini, jedino je Kramarić, više kao “lažna devetka” opravdao očekivanja, a naznake uspješnosti dao je i Livaja, koji je manje igrao. Realno gledano, ako se ne dogodi nešto značajnije (recimo veliki obrat u formi Petkovića), Hrvatska će prvi puta na veliko natjecanje bez klasičnog stamenog centarfora i realizatora.