PIŠE POVIJEST U SUSJEDSTVU I DANAS PRIJETI HRVATSKOJ 'Da mi je netko rekao da ću se s Hrvatima boriti za Svjetsko prvenstvo, ne bih mu povjerovao'

Upoznali smo se prije godinu dana u Cluju iako sam - a te se utakmice sjetio i Stojan Ivković (52) - prije više od 20 godina s Pepsijevim Zagrebom bio u Mađarskoj. Gromada od 206 cm, Ivković je u to vrijeme trpao koliko je trebalo, pa je sredio i Zagreb.

- Da, sjećam se, baš sam ih razbio - kaže Ivković.

Tu je utakmicu tada igrao i, recimo, Dražen Anzulović, danas izbornik Hrvatske. Kao što je Stojan Ivković danas izbornik Mađarske. I sada su tu, dolaze Mađari u Osijek sa skorom 4-4, imaju pobjedu više od Hrvata i velike planove, čak i otići na SP. Preko Hrvata, naravno.

- Mi smo u povijesnim prilikama posljednjih sedam, osam godina, otkako sam u reprezentaciji Mađarske. Krenuli smo s kvalifikacijama za Eurobasket 2017. i imali tu savršenih 6-0, prvi se put unatrag 20 godina kvalificirali za EP, onda smo na Eurobasketu u Cluju dobili prvu utakmicu nakon 48 godina na EP-u, probili se među 16 najboljih. I uza sve to nismo zaradili respekt, stalno nas podcjenjuju. Kad smo došli igrati u Nizozemsku, tamošnji stručnjaci su govorili kako je realno da oba puta dobiju Mađare. A mi vjerujemo u svakoj utakmici u pobjedu. I imamo tri stvari koje su po meni najvažnije. To su jasna hijerarhija u momčadi, red i ljude koji su u reprezentaciji zato što to vole, a ne zato što moraju. Ima boljih igrača u Mađarskoj od ovih koji su ovdje, ali ja ne biram najbolje, nego one koji koji najviše žele.

I odmah će Ivković otkloniti priče da je mađarski Savez poduzeo sve ne bi li privolio Barcelonu da pusti na ove utakmice Adama Hangu.

- Nije to točno.

Ostatak vrste je tu, dolazi sa svim snagama u Osijek. Nema ozlijeđenih...

- Mi živimo tako da smo svi spremni, jer ovo je reprezentacija, tu se ne priča o ozljedama, bolesti, tu je njih 12. Ne postoji klub ili reprezentacija koja nema svojih problema, ali mi o tome ne razmišljamo.

Ne bavimo se Hrvatima

Je li očekivao da će igrati protiv Hrvatske utakmicu koja bi mogla eliminirati državu u kojoj je rođen s velikog natjecanja? Je li ga iznenadilo sve to što se događa s našom reprezentacijom?

- Ako ćemo realno, da mi je netko prije četiri godine rekao da ću igrati utakmicu protiv Hrvatske koja će odlučivati o odlasku na SP i da se u toj utakmici Mađarska neće osjećati podređenom, ne bih, niti sam vjerovao. Međutim, mi se ne bavimo Hrvatskom i njezinim problemima, sada smo posljednjih dana gledali utakmice Hrvatske. Sjećam se i kako smo lani na Eurobasketu odigrali jako dobru utakmicu s Hrvatskom. Na koncu smo izgubili (67:58 je bilo za nas, op. a.), ali Hrvati su se odvojili tek u zadnjoj dionici, a i mi smo čuvali Hangu u drugom poluvremenu, jer su nas čekali ogledi s Česima i Rumunjima, a tu smo računali na pobjede.

A što će biti u četvrtak?

- I sada bismo trebali odigrati dobru utakmicu. Iako, Mađarska još treba učiti od Hrvatske, poštovati tradiciju, ali se ne smije ponižavati, sama sebe ponižavati uoči takvih ogleda. I ova je momčad tako selekcionirana, naučena je da novac za koji igraju neki igrači, razina natjecanja koju igraju ne znače sami po sebi prednost na parketu. Recimo, Bila zacijelo ima veći renome od Kellera, Perić od Eilingsfielda, Babić igra veću ligu od one koju igra Vojvoda. Veći novac i bolje lige ne moraju u nekom sistemu biti presudni, to ne mora izaći na vidjelo. Poštujem svakoga, ali moj je cilj uvijek pobijediti. I znate što - da su ovdje svi vaši NBA igrači, nama bi bilo i lakše.

Dobro, ali opet Mađarska je, ako ni zbog čega drugog, u prednosti nad Hrvatskom jer imate pogodnost svaku utakmicu igrati u istom sastavu, a Hrvatska, kad su tu Bogdanović i Šarić, posve je drugačija od ove koja će istrčati u četvrtak u Osijeku.

- Više volim kad dođe protiv nas puna momčad jer se tako lakše spremati. I mi poštujemo Hrvatsku, ovu Hrvatsku. Znate, ja sam imao u prve tri godine velikih problema, čak sam se i svađao s novinarima, jer je uvijek bila priča o tome koga nema, a ne o onima koji su ovdje. Sada se razumijemo, pričamo o igračima koji su tu. I za te priče uvijek ima vremena, ima tri mjeseca, ali se te priče ne smiju povlačiti tri dana prije utakmice. Važni su ovi koji su tu.

Briga me za navijače

Koliko će Mađara stići u Osijek?

- Navijačima se ne bavim i oni me ne zanimaju. Nek dolazi i navija tko god želi. Nama su dvorane pune. Nemam potrebe niti pričati s navijačima, ja sam, znate asocijalan, obitelj, prijatelji, samo to. I ako si u nekoj ljubavi s navijačima, ako s njima pričaš, onda oni s vremenom imaju potrebu i pametovati. Znam da neki preko navijača rade karijere, no ja nisam od tih. Ali, što se tiče Osijeka, znam da je Savez dobio 200 ulaznica i da su sve rasprodane.

Koliko Mađarskoj treba pobjeda da bi se kvalificirala na EP?

- Sve ovisi o Talijanima i Litavcima, hoće li biti kompletni, hoće li do kraja igrati ozbiljno. Ako budu takvi, onda nama trebaju dvije pobjede. Obje kod kuće, protiv Nizozemske u nedjelju i protiv Hrvatske u veljači. Ali, ako Talijani i Litavci počnu gubiti, onda tko zna. Mi smo bili blizu u Litvi, izgubili smo dosta sumnjivo s pet razlike, a kad su došle one NBA zvijeri, nismo bili ni blizu. Mađarska igra svoje velike godine, mi smo lani bili među 16 u Europi, sada smo među 24, ali kao što je i u Hrvatskoj, tako je to i u Mađarskoj. Nikad svi do kraja nisu zadovoljni.

I za kraj, još malo o obiteljskom stablu Ivkovića.

Vaterpolo i šampanjac

- Ja sam Hercegovac rođen u Dubrovniku. Majka je iz katoličkog dijela Hercegovine, tata iz pravoslavnog. Kad sam imao dvije godine, preselili smo se u Kotor, pa sam odrastao u Crnoj Gori. Supruga je Mađarica, nekada velika mađarska košarkašica, a imam četvero djece, s pravim mađarskim imenima: zovu se Anđa, Ivan, Milan i Marko. I znate onu priču s vaterpolom...

Ma, znamo. Čovjek ohladi šampanjac kad počne vaterpolsko prvenstvo. Jer uvijek je to vrijeme za slavlje. Hrvata, Srba, Crnogoraca ili Mađara.

Neobičan je svat taj Stojan Ivković.