U Celju me dočekao vic koji kruži Slovenijom. Nakon što je Slovenija u ludilu Stožica zadnjeg dana lipnja s trideset razlike ponizila Hrvatsku, pitali su Gorana Dragića je li to bio njegov oproštaj. Stariji Dragić, tako će to ići u vicu, kazao je: “Ovo je bio oproštaj Hrvatske od Svjetskog prvenstva, a ne moj”.
Samo 40 dana kasnije opet smo se sudarili. U Celju su se najjeftinije ulaznice prodavale po 35 eura, natiskalo se u Zlatorogu 4500 ljudi, većina ih je imala na sebi majice s brojem 77, većina je imala barem neki detalj koji će kazati kako je svatko od njih tu zbog Luke Dončića i Slovenije.
No, priča te subotnje večeri, u kojoj se, baš nekako poetski i mijenjalo vrijeme, pa se sparina lomila s pljuskovima u neki prizvuk prve jeseni, priča te utakmice u Celju nije bila Slovenija. Bila je to Hrvatska.
Nije to više bila ona tužna vrsta koju je Ali Nikolić u zadnjem napadu, u kojemu je stao s driblingom, poštedio stotke, bili su tu neki drugi momci. Ostala su u glavnoj rotaciji samo trojica (Bogdanović, Zubac i Gnjidić). I neko drugo ozračje.
Raspoređene uloge
Odigrali su Hrvati egal utakmicu protiv reprezentacije koja u Europi, od kada igra tu Luka Dončić nije nikada izgubila niti jednu utakmicu. Niti u pripremama za Eurobasket 2017, niti na tom Eurobasketu, niti u pripremama za kvalifikacije za Igre, niti na tim kvalifikacijama, kao i na pripremama za Tokio, niti u pripremama za kvalifikacije u rano ljeto 2022. godine, niti u te dvije utakmice, niti, eto, na pripremama za ovaj Eurobasket. Štoviše, Luka Dončić i Goran Dragić nisu nikada, zajedno, izgubili utakmicu!
Slovenija je, dakle, u cijelom tom serijalu ozbiljnih utakmica poražena samo u polufinalu Igara od Francuza te u utakmici na za broncu lani u Tokiju od Australije. Ali, tada nije bilo Gorana Dragića.
Da se nije dogodila treća četvrtina u Celju u kojoj je Goran Dragić projurio pokraj Hrvatske, da je i suđenje bilo objektivnije (27-9 omjer izvođenih bacanja za domaćina), mogla je Hrvatska pokvariti celjski dernek uoči Eurobasketa.
Ovako je samo ostavila dojam kako u red onih o kojima će se zboriti kao o ozbiljnim reprezentacijama, treba svrstati i Hrvatsku.
Ona je u nekim intervalima u Celju doista izgledala kao momčad s glavom i repom, imala je na terenu ljude koji su bili u stanju potući se jedan za drugoga, imala je petlje obraniti Luku Dončiću, iako za njega, realno, nema obrane, imala je čvrstine ostati u igri kad su stvari krenule naopako.
Ponudila je, a to je možda i najbolja vijest, nadu da sve to skupa može izgledati kad se bude igralo za pravo onako kako Bog zapovijeda.
U Berlin s osmijehom
Damir Mulaomerović je rasporedio uloge unutar momčadi, zna se tko što radi i što će biti u čijem opisu posla. Dobio je informaciju kako će Dario Šarić i Kruno Simon biti ljudi na koje će moći računati, a ne ljudi koji izlaze iz ozljeda.
Dobio je u zadnje dvije utakmice Ivicu Zupca koji sve više na preuzimanjima u obrani postaje čovjek kojega ne treba skrivati u obrani, već on tu daje i te kakav doprinos, a u napadu je ionako silno talentiran, dobio je spoznaju i da će Ivan Ramljak svoju ulogu specijalca odraditi sjajno, već je ranije shvatio da je Jaleen Smith donio stabilnost na lopti i šutu, da je Karlo Matković vulkan energije, a Bojan Bogdanović čovjek koji sve to veže.
U Celju je svoje back-up minute s plusom u rezultatu odradio i Lovro Gnjidić, a doći će ona utakmica u kojoj će eksplodirati Mario Hezonja, u to bi se čovjek mogao okladiti. S klupe će čekati šansu Dominik Mavra, Roko Prkačin i Toni Perković.
Koliko vrijedi takva Hrvatska? Nije sramota otići na Eurobasket (prije toga i dobiti Poljake i Švicarce) s ciljem prolaska uvodne skupine. Jer, ako je to cilj za nogometnu reprezentaciju koja je druga na svijetu, zašto pobogu ne bi to bio cilj za košarkaše, koji su zadnju medalju osvojili prije 27 godina?
A onda u Berlinu, u nokaut sustavu od osmine finala, igrati s osmijehom. Pa dokle dođemo.
Celje smo napustili s nadom. Tog popodneva su kadeti, doduše, postali europski drugoligaši, ali čak niti to nije priječilo da se po povratku u Zagreb baš fino zaspi. Vrijeme se mijenjalo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....