Ronald Gorsic / CROPIX / CROPIX
SJEĆANJE NA GORKU PILULU

PROKLETSTVO ČETVRTFINALA ISTANBULA 'Udaljio sam se iz momčadi, to je bila moja najveća krivnja'

Piše: Tvrtko PuljićObjavljeno: 24. srpanj 2016. 22:46

Ako vam pomoćni trener, s kojim ste mjesec i pol dana bili na pripremama i još dva tjedna na Eurobasketu, ne kaže da će on postati prvi trener Cibone, poziciju koju ste do tada držali, onda se morate loše osjećati.

Aco Petrović upravo se tako osjećao nakon što je po povratku s Eurobasketa u Ateni 1995. shvatio da više nije trener Cibone, nego je to postao Jasmin Repeša. Usput, trajale su analize osvojene bronce, bilo je više negativnih nego pozitivnih kritika, nije baš svakome bilo jasno što je značio onaj bijeg s postolja, kao niti evakuacija iz Atene. Reprezentacija se baš tako vratila s europske smotre. I s posljednjom medaljom u džepu. Na razne načine, ali svakako daleko od očiju javnosti.


Prvi profesionalac

Aco Petrović tog je ljeta prihvatio angažman u Španjolskoj, svoj prvi inozemni kao trenera, i bila je to Sevilla. Ukupno, u Andaluziji je dobio sve što mu je trebalo. U Hrvatskoj su ga se zasitili, otvorio je novo tržište i, štoviše, bio u njemu jako dobar. Sevilla je te sezone završila u doigravanju, ali nije tu bio kraj Petrovićeva uspjeha s tom momčadi, jer je u četvrtfinalu, kao sedmi, izbacio drugog. A bio je to Real Madrid. Koji je vodio Željko Obradović. Dovoljno za pohvaliti se, bilo kada. I finalom doigravanja gdje ga je zaustavila Barcelona.

Sevillu je Petrović prvi puta u povijesti uveo i u Euroligu, no, nakon dvije uspješne sezone vratio se u Zagreb. U Cibonu. Tamo se malo toga promijenilo od vremena kad je otišao, iako je Cibona sve manje bivala nedodirljiva. Zadar se oporavio, uzeo bi tu i tamo nešto Split, a nakon dvije sezone, s obzirom na to da su iza Hrvatske ostala tri neuspješna natjecanja - Igre u Atlanti, eurobasketi 1997. i 1999. - tražio se izbornik.

Predsjednik Saveza bio je Damir Skansi, iako je Danko Radić vodio sve konce, a Petrović je postao prvi i do sada jedini profesionalac na klupi Hrvatske.
Već smo 1999. na Eurobasketu ostali bez šanse za Igre u Sydneyu, no, Petrović je krenuo kroz kvalifikacije stvarati selekciju, koja je trebala eksplodirati u Istanbulu 2001. na Eurobasketu.

zagreb 080598
aco petrovic
foto:drago sopta
Drago Sopta/CROPIX / CROPIX

Traženje rezultata

Međutim, Skansi je u sukobu FIBA vs. ULEB stao na stranu FIBA-e, Danku Radiću bilo je milije pri ULEB-u, nastupio je spor, a Petrović je ostao na strani Skansija. Kontra Radića.
Eurobasket protekao je u očajničkom traženju rezultata kako bi se njime napravila nova čistka u Savezu. A Aco Petrović u toj igri je izgubio nit.

Hrvatska je unatoč porazima od Jugoslavije i Njemačke, preko nokaut-utakmice s Talijanima stigla do četvrtfinala, gdje su je čekali domaćini Turci. I imala u tom četvrtfinalu 56:37 krajem treće četvrtine. Damir Mulaomerović igrao je perfektno.


Udaljio se od momčadi

Onda se počelo događati, Turci su stisnuli, Petrović se izgubio na klupi, svjedoci vremena kazuju da je na jednom time-outu tražio od Repeše (opet mu je bio pomoćnik!) da ga Jasko vodi jer on je izgubio glas, a mi smo u produžetku poraženi. Dok je Petrović tražio na presici izdajnike među igračima, svlačionica je kiptjela. Zanimljivo je iz današnje perspektive primijetiti da je tada Petrović najozbiljnije sukobe u svlačionici imao s Nikšom Prkačinom i Jokom Vrankovićem, a sva trojica su zajedno radila na smjeni Danka Radića prethodnog ljeta...

- Udaljio sam se od momčadi, to je bila moja najveća krivnja - kazuje Aco danas, svjestan da je taj Istanbul bio velika škola.

I velik udarac. Teško je reći je li se Petrović ikad oporavio od toga šoka. Danko Radić tim je porazom reprezentacije izdržao najveći napad na sebe i preživio u sedlu naše košarke sve do ljeta 2015. Još čak 14 godina! Relativno neuspješnih, naravno. Poljski Anwil iz Wloclaweka nije bio klub Petrovićeva renomea, no, s narušenom situacijom u Hrvatskoj, jer i Cibona je bila na strani ULEB-a, Petrović je otišao u Poljsku. U toj sezoni doveo je svoj klub do pristojnog europskog rezultata. Imao je izlet i u Španjolsku (Lleida), pa dvije sezone u Italiji (Scafati i Fabriano), da bi mu se karijera ponovo razbudila povratkom u Hrvatsku i to na klupu - Zadra!

Uostalom, Petrović je potpisao posljednji Zadrov naslov prvaka, iako ih je mogao imati i dva. Dvije energije, njegova uz parket i ona s tribina Jazina su se spojile i Zadar je prodisao punim plućima. No, trajalo je dok nije izgubio jednu utakmicu u ABA ligi (Vojvodina), nakon čega ga je smijenio Kristijan Magaš, tadašnji predsjednik.

- Bila je to velika pogreška, sve je uništeno radi jedne bezvezne utakmice. A sjeća li itko danas tko je taj Magaš i što znači u košarci?

Nova injekcija bila je klupa Cedevite. Kako se klub podizao, tako je Petrović radio i europsko ime kluba. U sezoni 2010/11. Cedevita je igrala Final Four Eurokupa, a Petrović je bio proglašen najboljim trenerom tog natjecanja. Otkrio je Didija Drapera, isto onako kako je u Ciboni otkrio Chuckyja Atkinsa...


Aleksandar Petrović, izbornik košarkaške reprezentacije
RONALD GORŠIĆ/EPH / CROPIX

Poziv koji mijenja sve

No, ni tu se nije dugo zadržao, ali je slijedio novi impuls na klupi reprezentacije BiH. S kojom je na Eurobasketu 2013. u skupini sredio Litvu, kasnijeg doprvaka, ali je zbog kruga ostao bez druge runde. Još jednom se vratio u Cedevitu, pokušao nešto izvući od lošeg početka sezone s Božom Maljkovićem na klupi, ali Petrović i Cedevita su bili potrošena priča iz prvog braka.

Konačno, pokušao je još jednom u Litvi, vodio je nekoliko mjeseci Lietuvos Rytas, no, to je bio posljednji trenerski posao. U ljeto 2014. nije imao posla, odmarao se u Novalji.
A onda je stigao poziv koji je sve promijenio...

Linker
15. studeni 2024 00:24