Minus dvadeset u Sarajevu je bilo previše. Kao što je plus 13 protiv BiH u Zagrebu bilo više nego što je u okviru te utakmice bilo realno. Kad se sve zbroji i oduzme, u sustavu kvalifikacija kakav već jest za Eurobasket, sve ostalo bilo je negdje u sferi očekivanja.
I Hrvatska neće, prvi put u svojoj povijesti, zaigrati na europskoj smotri, najizjednačenijem košarkaškom natjecanju, jedinom na kojemu je moguće imati osminu finala, poput Berlina prije tri godine, gdje je svih osam utakmica bilo, praktički, na jednu loptu.
U tom konačnom razračunavanju najboljih reprezentacija Europe, vjerojatno bi Hrvatska, u punom sastavu, s NBA igračima, bila u nekoj šansi. S malom bazom i s jedinim igračem ozbiljne reputacije, a takav je samo Mario Hezonja od onih koji žive izvan NBA, naša je reprezentacija tek lovac na čudo.
Ono se nije dogodilo u Jazinama, koje su se pojavile kao jedini tračak nade. I dok se oko reprezentacije stvarao ugođaj kako će Jazine same odraditi razliku u klasi između Hrvatske i Francuske, pripremala se i utakmica, čista košarka, u kojoj ne igraju tribine, nego umijeće i moć. U tim omjerima pravo je čudo da smo se olimpijskom doprvaku približili na konačnih minus tri. U utakmici u kojoj nas nije služio šut, a ako ne pogađate i pri tome vam ne ulaze neke lopte za koje niste sigurni niti kako ste ih ispalili, onda se ne može nadati pobjedi nad boljim od sebe.
Jest, Mario Hezonja je brojao do 37, a od tih 37 poena, zabio je neke ludo teške poene, napadajući srce reketa Francuza, primajući batine i poentirajući. Vukao nas je do nade. Dok Elie Okobo nije zavezao utakmicu.
Ista ona publika koja je davala poticaj našim momcima, razljutila je i Francuze, a svakako tu nisu pomogla rasistička iživljavanja, koja su Francuze motivirala da odigraju žestoku utakmicu. Pa i u tu računicu pomoći s tribina, treba unijeti i ovaj element. Zvuči bizarno, ali Jazine su na neki način pomogle i Francuzima.
Hrvatskoj košarci već se dugo mora poklopiti mnogo toga da bi izgledala barem solidno. I Josip Sesar je tim nemirnim morem dobro balansirao u posljednje dvije godine, s punijim sastavom od onoga koji je imao u Zadru znao bi i zadiviti, ali i doživjeti onih pet košmarnih minuta Sarajeva, koje su nam u ovoj kampanji na koncu presudile.
Što sada? U tko zna kojemu krugu pakla opet smo dotakli neko dno, karmine ovog sporta traju dugo i postale su gotovo bljutave ako ste samo površno unutra i ako ste među onima koji znaju gdje igra Luwawu, a gdje Okobo ili koji je Maledon bio pick na NBA draftu.
A takvih je doista malo. Jako malo. I tu kreće, ali i završava svaka priča o košarci i Hrvatima.
Opasna je utopija vjerovati kako Hrvati vole sport. Hrvati vole - pobjednike. Sve ostalo ih ne zanima previše. Sjetite se samo kolika se cijena bila spremna platiti za ulaznice SP-a u rukometu u siječnju, da bi samo koji tjedan kasnije Zagreb igrao ključnu utakmicu Lige prvaka, u istom sportu i na istom mjestu. I da se nisu poklanjale ulaznice, da su cijene bile one sa SP-a, Arena bi bila sablasno prazna. Jer Zagreb se ne bori za vrh, Zagreb je u toj Ligi prvaka na rubu doigravanja ili, precizno, trenutačno posljednji u svojoj skupini. Zašto bi se Hrvati time opterećivali? Može samo ako je besplatno.
A ništa nije besplatno. Osim nade. Da bi se ona, međutim, razbuktala, treba zakopati u temelje. I ulagati. Mario Hezonja će uskoro napuniti okruglih trideset godina, Dario Šarić je već u tom klubu, a Bojan Bogdanović na koncu karijere. Imamo nešto mlađeg Ivicu Zupca kao nositelja kvalitete i to je otprilike ono za što se može uhvatiti. Možemo u shoppingu nabaviti boljeg Amerikanca od Jaleena Smitha, taj bi svakako pomogao, ali i dalje će ostati tu premalo klase za realnu nadu.
Košarka je uništena. Ne postoji u Hrvatskoj i ne samo u Hrvatskoj sport u kojemu se u vrijeme današnje, kad cijene divljaju u dućanima, ali i na računima sportaša, plaća protagoniste, ali i trenere manje nego ih se plaćalo nekada. Osim u košarci. Hrvatskoj košarci.
Stoga je priča o HR košarci stvar nacionalne odluke. Jednostavna je. Treba li nam košarka ili ne? I bojim se da to nije pitanje za košarkaše. I nemojte zaboraviti, danas je to košarka, a sutra? Birajte sami...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....