Kristijan Jakić imao je jako dobru godinu, a što mu je bio najbolji i najvažniji trenutak?
- Povratak u reprezentaciju. To što sam ponovno dobio poziv za mene je događaj godine, a na kraju je sve okrunjeno utakmicom na Poljudu s Portugalom i asistencijom Jošku Gvardiolu za 1:1 i plasman u četvrtfinale Lige nacija - kazao nam je Jakić, 27-godišnji igrač njemačkog Augsburga, koji je jedan od najvećih dobitnika među Vatrenima u 2024.
Nakon gostovanja u Škotskoj mislili smo da neće igrati u Splitu jer žalio se da mu je koljeno dvostruko veće od normalnog...
- Nisam ni trebao igrati. Koljeno mi je bilo golemo. Trebao sam samo biti na klupi radi broja. Dan prije utakmice odradili smo trening, popio sam tabletu i nekako sam izdržao. Bilo je u redu, ali namučio sam se. No, što ćete, kad dođe utakmice ne znam gdje mi je glava, gdje su noge. Adrenalin me pukne, popijem dvije tablete i - vozi! Tako je bilo. Tijekom igre nisam ništa osjetio, iako sam poslije imao malo problema, nisam igrao protiv Bayerna jer mi je koljeno još više nateklo. Ali dobro...
Zapravo je to sretno završilo jer pomogli ste Hrvatskoj, a propustili samo tu jednu utakmicu s Bayernom, niste zbog toga morali na duže mirovanje.
- Da, samo sam jedan susret pauzirao.
Puno ste učinili za reprezentaciju, ali riskirali ste...
- Nisam ni razmišljao, kad mi je rečeno - ulaziš unutra, ajmo! Pun gas i to je to... Važna je reprezentacija.
Za Vatrene je debitirao u listopadu 2021. godine na Cipru, ima devet nastupa, u njima 391 minutu, a to mu je bila prva asistencija.
- Nagrađen sam. Možda je bila sudbina da uđem i asistiram u svoj toj drami s koljenom. Možda se trebalo tako dogoditi.
U četvrtfinalu Lige nacija igramo 20. ožujka s Francuskom u Splitu, a tri dana kasnije u St. Denisu.
- Uvijek idemo na pobjedu, tako će biti i s Tricolorima. Vidjeli smo i ždrijeb kvalifikacija za Svjetskog prvenstvo, koga dobivamo budemo li pobjednici, a koga ako ispadnemo. No, kakav god bio ždrijeb svi u ekipi gledat ćemo kako da dođemo do završnice i osvojimo trofej. Francuzi imaju određenih poteškoća u reprezentaciji, nadam se da će s naše strane biti sve u redu, da će se vratiti neki ozlijeđeni igrači. Imamo velike šanse.
Mislite da smo dovoljno jaki da možemo u dva susreta eliminirati Francusku?
- Uvijek smo to mogli. Pokazali smo protiv Portugala da smo dobri, a oni su velika momčad. Bili smo u obje utakmice konkurentni s njima. U dva susreta sve se može dogoditi... Imamo dovoljno kvalitetne igrače za konkurirati najjačim reprezentacijama, a ujedno i mi smo u TOP 10 na svijetu. Velika smo reprezentacija što se tiče medalja na posljednjim natjecanjima. Nemamo se koga bojati. Trebamo ići otvorenim gardom i pobijediti.
Neka se Mbappe odmori
Ne znamo hoće li igrati Kylian Mbappe i hoćete li imati borbe s njim. Neko vrijeme u Ligi nacija nije ga bilo u nacionalnoj vrsti.
- Nadam se da neće riješiti probleme izbornik i on do utakmica s nama.
Neka se odmori, zaslužio je...
- Dobro bi bilo da se odmori još malo - prokomentirali smo u šaljivom tonu, iako je to za Tricolore ozbiljna tema.
Važne su kvalifikacije za SP, smatrate da je skupina u kojoj bismo igrali ako ispadnemo iz Lige nacija slabija? Suparnici bi bili Češka, Crna Gora, Farski otoci i Gibraltar. Dobijemo li igramo s Ukrajinom, Islandom i Azerbajdžanom.
- U jednoj i drugoj mi smo favoriti, ali realno malo je lakša skupina koju bismo dobili ako ispadnemo od Francuske. To je moje mišljenje.
To neće pokolebati vašu vjeru da treba matirati Tricolore?
- Neće, moju vjeru neće, a neće niti ostalih igrača reprezentacije. Svi znamo da svaku utakmicu idemo na pobjedu, nije nam bitno s kim igramo. Naravno, vrlo ja važno otići na Svjetsko prvenstvo.
Proteklih dana sjetili smo se Katara, prošle su dvije godine od bronce i slavljeničkog dočeka.
- Izbacuje mi fotografije na Instagramu i u galeriji pa me to vratilo u doba Dohe. Ne mogu vjerovati da su tako brzo prošle dvije godine. Predobro se toga sjetiti. Velike su to uspomene.
Igrali ste u sudačkoj nadoknadi s Marokom kratko za broncu. To vam je bio jedini nastup.
- Jesam, dobio sam dvije minute. To su najbolje dvije minute u mojem životu. Nisam ni taknuo loptu, samo sam trčao. Najbolje dvije minute nogometne karijere su mi dvije minute u kojima nisam dodirnuo loptu. Iskreno. Nemam što lagati. To mi nitko neće moći uzeti, ispunio sam svoj cilj.
Imate zacijelo još ciljeva?
- Imam, ali najbitniji je bio taj s reprezentacijom. Ostalo što dođe.
Ušao je umjesto Mislava Oršića u šestoj minutu nadoknade vremena... No, sve bliže je Amerika, obrana bronce ako se plasiramo. Nakon Rusije su mnogi govorili da se medalja neće tako brzo ponoviti, tko zna što vas čeka...
- Dosta je ljudi to govorilo, ali to je nogomet. Neke smo utakmice prošli na jedanaesterce, međutim i velike su reprezentacije padale. Bruno Petković je zabio gol protiv Brazila pa smo otišli dalje udarcima s bijele točke... Sport piše vrhunske priče. Nadam se da ćemo i na sljedećem Svjetskom prvenstvu konkurirati za medalju.
U Ligi nacija izborili ste da vas izbornik i dalje zove, opcija ste za desnog beka i za zadnjeg veznog što igrate u klubu.
- Za reprezentaciju mi nije bitno gdje ću i što igrati, važno mi je samo da sam u krugu igrača na koje izbornik računa. Na svakoj poziciji ću dati maksimum, iako mi je najdraže i prirodno igrati na šestici. Mislim da sam beka korektno odradio, da sam dobro pokrpao dok nije bilo Juranovića i Stanišića. Najbitnije je da sam čvrst otraga, a naprijed ako što mogu pridonijeti to je super. Samo da bude zdravlja do ožujka.
‘Ćaća mi je bio desni bek‘
Jako dobro ste se predstavili na beku, je li zasluga što ste neko vrijeme na tom mjestu igrali u Eintrachtu ili vam to prirodno leži?
- Ćaća mi je bio desni bek, pa možda mi je nešto ostalo od njega - nasmijao se Kristijan.
- Igrao je za Mračaj, četvrtu ili petu ligu.
Ivica Jakić nije napravio veliku karijeru, ali geni su geni...
- Jesu. Ma sigurno da je je puno pomoglo što sam u Eintrachtu igrao desetak utakmica na toj poziciji. U protivnom ne bih se znao kretati kako treba. Zahvalan sam treneru Oliveru Glasneru koji me je stavio. Kod njega sam igrao svašta - desnog i lijevog stopera, i beka i wing-backa, osmicu i šesticu.
Vratimo se malo unatrag - u Dinamu ste bili jednu sezoni 2020./21. nakon dolaska iz Lokomotive. Brzo ste otišli.
- Jednom u životu se vjerojatno dobije prilika da odeš igrati u Bundesligu. Otvorila mi se ta opcija u Eintrachtu, iskoristi sam je i odmah te prve sezone osvojio Europsku ligu. Mogao sam još ostati u Dinamu, ali mislio sam da je vrijeme za napraviti nešto na europskoj sceni. Nikad se ne zna, možda se vratim jednog dana u Dinamo, ali to je u tom trenutku bio pravi potez.
Trofej je trofej
Pamtimo utakmicu protiv Barcelone na Camp Nou na putu do Europske lige kad ste pobijedili 3:2 i izborili polufinale. Vaši su navijači ispunili dobar dio stadiona, a vi ste dobili treći žuti karton i niste smjeli igrati sljedeći dvoboj. Nakon toga ostali ste na klupi... Od igrača koji ima velike perspektive postali ste pričuva. Kako ste proživljavali to razdoblje karijere?
- U Bundesligi sam nastavio igrati te sezone, u Europi nisam jer igrač koji me zamijenio bio je odličan. Prošli smo West Ham, ekipu koja pobjeđuje na mijenjaš, tako sam u finalu na startu ostao na klupi, ali sretan sam što sam osvojio trofej. Ako je tako moralo biti nema veze, samo da je trofej. Sigurno da mi je teško bilo što više nisam igrao u prvoj postavi... Da, teško je bilo nositi se s time, ali što ćete? To je nogomet, ima dobrih i loših strana.
U tom finalu s Glasgow Rangersom u Sevilli kojeg ste dobili na jedanaesterce ušli ste u 90. minuti umjesto Rodea koji je okupirao to vaše mjesto. Što se zbivalo kasnije?
- Igrači su nam se počeli ozljeđivati, trener Glasner pitao me mogu li odigrati desnog beka jer nismo imali opciju. Svidjelo mu se kako sam to odradio pa me nastavljao stavljati na tu poziciju. Nakon toga ostali smo bez dvojice stopera, a igrali smo s trojicom te me odredio za tu ulogu, potom me vratio na šesticu i stalno me dalje rotirao. Nakon toga došao je novi trener, mrvicu sam se bio ozlijedio, ali nakon što sam se vratio nisam igrao te sam tražio transfer jer želio sam biti akter Eura 2024. Tako sam prije godinu dana došao u Augsburg.
Na Euru nije bi u rosteru, no potom je ponovno dobio šansu od Zlatka Dalića. Sada ste zadovoljni, igrate standardno u klubu?
- Odlično je, igram na šestici. Zadovoljan sam. Kad igraš ne smiješ se buniti. Iako imam ambicije otići u veći klub. Volio bih igrati u Italiji pa vidjet ćemo što će biti. No sada sam posvećen samo Augsburgu. To je lijep grad, fin, uredan i dobar klub.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....