Ispalo je pomalo tiho, ispod radara, ali ovakva promjena u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji dogodila se samo jednom u povijesti. Bilo je to uoči Eurobasketa 1997, kada je Pero Skansi odveo na EP u Španjolskoj “dječji vrtić” kako se tada tepalo selekciji za koju više nisu igrali Toni Kukoč, Dino Rađa, Stojko Vranković, Arijan Komazec i Velimir Perasović, a svi su još u Atlanti, godinu dana ranije bilu reprezentaciji. Skansi je tada zadržao samo Vladu Alanovića, Damira Mulaomerovića, Slavena Rimca i Davora Marcelića, a uveo u reprezentaciju Nikšu Prkačina, Gordana Giričeka, Josipa Sesara...
Sada je Veljko Mršić napravio veliki rez. Doduše, da je mogao, pozvao bi on za ovu akciju Bojana Bogdanovića, Ivicu Zupca, Antu Žižića, Marija Hezonju, Dragana Bendera, Darija Šarića, Darka Planinića, Filipa Krušlina ili Krunu Simona, ali je odustao od davanja prilike Roku Ukiću, Miri Bilanu ili Željku Šakiću.
I večeras ćemo gledati debi Lovre Gnjidića, Roka Badžima, Mateja Rudana, Filipa Bundovića i Danka Brankovića, a nije da su se do sada nešto naigrali, iako im neće biti prvi put Roko Prkačin, Tomislav Gabrić, Marin Marić, Mate Kalajžić ili Toni Perković. S nekim ozbiljnijim minutama u nogama na terenu će biti samo Roko Rogić, Mateo Drežnjak i Pavle Marčinković.
Međutim, mladost ne bi smjela biti alibi ove vrste, već bi njezina energija i sila trebala postati snaga ove selekcije. Oni su uvjereni da će imati što za pokazati, a na nama je da se nadamo i da budemo uz njih i u onim minutama kad biste najradije poslali sve kvragu i zapitali se zašto se ovaj sport uopće više igra u Hrvata.
A baš bi vas ovi klinci mogli uvjeriti u to da nada postoji. Za razliku od nešto iskusnije godinama, ali ne reprezentativnim minutama postave koja je krenula po plasman na SP ujesen 2017. godine, ova selekcija pršti potencijalom.
Trebat će nam puno pobjeda za SP, vjerojatno ne manje od osam. Matematika govori kako bi za taj ishod trebalo dobiti barem jednu u ovom ciklusu, Sloveniju ili Finsku. Najbolje obje.
Ili kako je to rekao Aco Petrović u podcastu SN; “ovo je čarobna kutija, kad je otvorimo nećemo znati što je unutra. Može ispasti sve super, ali može biti i katastrofa”.
Ima još nešto. Ovo je selekcija u kojoj se nisu radili kompromisi. A to je već dobar početak. Ostalo ćemo pričekati. I nadati se da će iz kutije isplivati čarolija.