Košarkaške zvijezde kojih nema u Tokiju! Pogledajte četiri petorke vrijedne olimpijske medalje

Otkad su 1992. prvi put na olimpijskim igrama za američku reprezentaciju zaigrali NBA igrači, a pritom se i svijet počeo mijenjati, odnosno približavati "vanzemaljcima", košarkaški turniri redovito su olimpijsko zvjezdano žarište, na njemu u pravilu igraju najveće zvijezde kompletnih igara.

Ništa drukčije nije ni u Tokiju gdje je stigao vjerojatno najbolji košarkaš današnjice, Kevin Durant, uz kojeg Amerikanci imaju i jednog Damiana Lillarda ili Devina Bookera, velika zvijezda svjetskog sporta je i Luka Dončić, za Španjolsku još uvijek igra Pau Gasol, tu je i Ricky Rubio, ikonu u Luisu Scoli imaju i Argentinci...

Međutim, sve to ne znači da olimpijski turnir okuplja sve najbolje što košarka može ponuditi. Dapače. Puno velikih imena nije u Tokiju, a mi smo ovdje sastavili četiri petorke - po dvije američke i one ostataka svijeta - koje bi bez sumnje konkurirale za olimpijske medalje. Ujedno bi sigurno bilo vrlo zanimljivo vidjeti i dvoboj ovih dviju momčadi.


Amerikanci

PRVA PETORKA
Steph Curry (Golden State)
Najbolji šuter svih vremena ima mjesto u svakoj momčadi, tako i ovoj, s obzirom da je otkazao svoj potencijalni debi na Igrama nakon što nije bio u reprezentaciji ni za London, ni za Rio, iako recimo ima zlata sa svjetskih prvenstava 2010. i 2014. Da je došao, Curry bi u Tokiju nesumnjivo bio jedna od najvećih zvijezda turnira...

James Harden (Brooklyn)
Olimpijac iz Londona 2012. i svjetski prvak iz Španjolske dvije godine kasnije imao je previše problema s ozljedama u svojoj prvoj sezoni u Brooklynu pa je stoga nakon kraćeg razmišljanja po ispadanju iz NBA doigravanja ipak otkazao nastup u Tokiju. U suprotnom bi sigurno bio tamo, MVP lige otprije tri godine ima zajamčeno mjesto u američkoj reprezentaciji.

LeBron James (LA Lakers)
Tko je i što je LeBron u svjetskoj košarci, to znaju svi. Četverostruki NBA prvak, četverostruki MVP finala, četverostruki MVP sezone... I trostruki olimpijac s broncom iz Atene i zlatima iz Pekinga i Londona. Bio je u kombinacijama i za Tokio, ali nakon dvije praktički spojene NBA sezone, 26-godišnji James izabrao je slobodno ljeto u kojem se može spremati za daljnje pohode na prsten.

Kawhi Leonard (LA Clippers)
I on bi bio tu da se u polufinalu Zapada s Jazzerima nije dogodila ozljeda koljena koja ga je izbacila iz doigravanja, ali i s Igara. Dvostruki prvak sa Spursima i Raptorsima, ujedno i dvostruki MVP u tim finalima, već je nekoliko godina na popisima za američku reprezentaciju, ali još čeka nastup na velikom natjecanju i nije prestar (30) da ga ne bi dočekao.

Anthony Davis (LA Lakers)
Iako za Lakerse starta na "četvorci", dok tek dio minutaže odrađuje - doduše, gotovo uvijek kad se utakmice lome - kao čisti centar, Davis je vjerojatno najbolja "petica" na svijetu za FIBA košarku. Olimpijski pobjednik iz Londona, gdje je upao kao silno talentirani klinac i svjetski prvak iz Španjolske mogao bi silno nedostajati Amerikancima na ovim Igrama.

DRUGA PETORKA
Kyrie Irving (Brooklyn)
Dok još nije zaigrao za SAD na Svjetskom prvenstvu 2014. pa ponovo na OI u Riju, Irving je bio na meti Australaca s obzirom da mu je otac tamo igrao profesionalnu košarku pa se sin rodio u Melbourneu. Amerikanci pak to nisu dozvolili, jednog od najboljih bekova svijeta zadržali su pod svojim okriljem, a u Tokiju ga nemaju zbog ozljede koja je Irivinga izbacila i iz NBA doigravanja.

Donovan Mitchell (Utah)
Pomalo i podcijenjen za igrača koji u posljednja dva nastupa u NBA doigravanju ima prosjek od 33,9 poena, za Mitchell bi također trebao pronaći svoje mjesto u nekakvoj idealnoj američkoj reprezentaciji za OI. Kako zbog statusa u ligi, tako i zbog stila igre - jak na lopti, sjajan u tranziciji - koji bi se trebao lijepo "prevesti" na internacionalnu košarku.

Paul George (LA Clippers)
Iako je u dresu reprezentacije ostvario jedan od najvećih uspjeha karijere kad je u Riju 2016. oko vrata stavio olimpijsko zlato, u istom je dvije godine ranije doživio najveću traumu u životu. Stravičan lom noge u revijalnoj utakmici, međusobnom okršaju Amerikanaca na početku priprema za SP, izbacio ga je s parketa na više od godinu dana. Ali George se vratio i nakon povratka ostao dio NBA elite.

Jimmy Butler (Miami)
Još jedan aktualni olimpijski pobjednik, peterostruki All-Star koji je od 2017. četiri puta biran u treću petorku lige, vođa Miamija s kojim je prošle sezone senzacionalno došao do velikog finala u kojem su LeBron James i njegovi Lakersi bili preveliki zalogaj. Međutim, Gregg Popovich se sigurno ne bi bunio da mu je Butler bio na raspolaganju za ovaj turnir.

Zion Williamson (New Orleans)
U nedostatku elitnih centara, Amerikanci na velikim natjecanjima često moraju eksperimentirati s rješenjima pod košem, a nova mlada zvijezda NBA lige izgleda kao savršen eksperiment takve vrste. Williamson bi u FIBA košarci zapravo i mogao igrati samo "peticu", što potencijalno nudi vrlo zanimljive opcije u igri s obzirom da je ovaj tek dvometraš (201 cm) dovoljno čvrst (129 kg), a opet brži od svakog centra.


Ostatak svijeta

PRVA PETORKA

Goran Dragić (Miami)
Nakon što je prije četiri godine u Istanbulu s Lukom Dončićem odveo Sloveniju na europski tron, Goran Dragić se oprostio od reprezentacije. I u nju se nije vratio ni nakon što su izborene OI. Iako bi itekako bio od pomoći. Štoviše, i sa svojih 35 bi u Tokiju bio jedan od najboljih playmakera nakon sezone u kojoj je bio jedan od najboljih šestih igrača NBA lige.

Jamal Murray (Kanada)
Nakon što je u travnju zaradio rupturu prednjih križnih ligamenata koljena, Jamal Murray onemogućen je u ostvarivanju dva sna - pohodu na NBA naslov s Nuggetsima i na OI s Kanadom, koja se bez njega nije kvalificirala za Tokio. S igračem koji je u prošloj NBA sezoni zabijao 21,2 poen po utakmici, Kanađani bi sigurno bili daleko jači...

Giannis Antetokounmpo (Grčka)
Dok je dostruki MVP lige lovio svoj prvi naslov NBA prvaka, njegova je reprezentacija također ostala bez plasmana na OI pa će Antetokounmpo, kojem je nastup u Riju prije pet godina odnijela Hrvatska, svoj prvi nastup na Igrama trebati pričekati najmanje do Pariza. Priča koja neodoljivo podsjeća na onu Dirka Nowitzkog, koji je prvi olimpijski nastup dočekao tek s 30 godina.

Nikola Jokić (Srbija)
Neće Srbija jako dugo zaboraviti Jokiću ovogodišnji otkaz reprezentaciji, koja se potom na domaćem terenu nije niti uspjela plasirati na OI. Međutim, MVP NBA lige je poput nekih američkih zvijezda izabrao odmor nakon dvije izuzetno naporne sezone, srebro iz Rija očito mu nije bilo dovoljno motivirajuće, pogotovo jer je prije dvije godine doživio razočaranje na Svjetskom prvenstvu.

Joel Embiid (Kamerun)
Iako petorka s dva centra danas teško može biti uspješna bilo gdje pa tako i na OI, uz Jokića je bilo nemoguće preskočiti Embiida, posljednje tri od četiri godine člana druge petorke NBA lige. Ponajbolji centar svijeta ne može ulaziti s klupe čak ni na papiru, dok možemo samo zamisliti kako bi to izgledalo da je Kamerun izborio nastup na Igrama, kakvu bi dominaciju ponudio Joel Embiid...

DRUGA PETORKA
Vasilije Micić (Srbija)
Iako je na ovom mjestu mogao biti, primjerice, još jedan Kanađanin, Shai Gilgeous-Alexander, Vasilije Micić zaslužio je nominaciju nakon fantastične sezone u kojoj je bio MVP sezone u Euroligi, onda i MVP Final Foura na kojem je Efes osvojio povijesni naslov prvaka Europe.

Bogdan Bogdanović (Srbija)
I on je silno nedostajao Srbima na kvalifikacijskom turniru, a nije ga bilo iz pragamtičnog razloga - u NBA doigravanju je s Atlantom došao do finala Istoka. Svjetski, olimpijski i europski - tim redom - viceprvak je na svakom od tih turnira bio ključni igrač reprezentacije pod vodstvom Saše Đorđevića. Bio bi to i u Tokiju da su Srbi do njega došli.

Bojan Bogdanović (Hrvatska)
Drugi strijelac olimpijskog turnira prije pet godina imao je priliku odvesti Hrvatsku na još jedne Igre, no, u Splitu ga je zaustavila Njemačka. Ili manjak kvalitete oko njega, ali to u ovoj priči sad i nije važno. Bojan Bogdanović je tako sjajan dodatak "ostatku svijeta", u nekoj virtualnoj utakmici sigurno bi bio prvi šuter ove momčadi, a on i Bogdan zajedno bi izazvali priličnu pomutnju među suparnicima. Ne samo zbog imena.

Ben Simmons (Australija)
Zašto je playmaker na ovoj poziciji? Zato jer Simmons playa može igrati samo u NBA ligi, ne i po FIBA pravilima, primarno zbog manjeg terena. S druge strane, na "četvorci" bi sa svojim stilom igre - makar definitivno ne može širiti reket šutom - bio itekako iskoristiv Australcima koji šutera i centara imaju sasvim dovoljno, dok bi im ovakav kreator s visokog posta dao dimenziju više.

Deandre Ayton (Bahami)
Prvi pick drafta prije tri godine ove je sezone ušao u društvo najboljih centara NBA lige, bio jedan od ključnih ljudi pohoda Sunsa na najbolji omjer, posljedično i veliko finale. Pritom je malo poznato da je Ayton s Bahama i da je za tu reprezentaciju debtirao još prije pet godina s nepunih 18. Kako mu je sunarodnjak Buddy Hield, šuter Scramenta, ne treba isključiti da ćemo Bahamce u budućnosti vidjeti i na nekom velikom natjecanju.