LUIS SCOLA Puna dva desetljeća neuvjetovane i stalne vjernosti

Iako je mogao, ali nije već u prvoj utakmici na svom petom svjetskom prvenstvu, sa 22 poena (Korejancima je ubacio 15) doći na drugo mjesto vječne ljestvice strijelaca, odmah iza nedodirljivog Oscara Schmidta, legendarni Australac Andrew Gaze “preživio je još jedan dan”. Ali Luis Scola (39) će u Kini sigurno ubaciti još sedam poena i zasjesti na to drugo mjesto, makar neuništivi Argentinac ne treba statistiku da bi bio priča dana. Dovoljno mu je u subotu bilo istrčati na parket u najdražem dresu, onom koji je prvi put navukao kao kadet još 1995. godine, da bi već ‘99. debitirao u seniorskoj reprezentaciji Argentine. I od tada Scola nije propustio nijednu (!!!) reprezentativnu akciju, a jedino slobodno ljeto imao je 2005. kad su Argentinci odlučili poštediti aktualne olimpijske pobjednike i na Prvenstvo Amerika poslati B-selekciju.

- Osim što volim ovu igru, poseban je osjećaj predstavljati svoju zemlju. Meni je igranje za reprezentaciju veće od košarke, uvijek osjećam veliku strast samim time što sam na natjecanju, uz svoje suigrače.

Ispratio sve legende

Kao najmlađi član zlatne generacije, Luis Scola je u mirovinu ispratio sve legende argentinske košarke jer njega su u reprezentaciji dočekali i Hugo Sconochini te Alejandro Montecchia, odlazili su potom Pepe Sanchez, Fabrizio Oberto, Manu Ginobili, Andres Nocioni, Carlos Delfino... Svi osim već 17 godina startnog krilnog centra Rubena Magnana, Julia Lamasa i Sergia Hernandeza, tri argentinska izbornika od 1997.

- Silno sam motiviran i nakon svih ovih godina, natjecanja, utakmica, medalja i titula. Uzbuđen sam što ponovo igram na Svjetskom prvenstvu.

Uzbuđenje je tu i peti put, što je prije Scole pošlo za rukom samo Portorikancima Jeromeu Mincyju i Danielu Santiagu, a na ovom tuniru će isto napraviti još Angolac Eduardo Mingas te Brazilci Alex Garcia, Leandro Barbosa i Anderson Varejao. A ambicije čovjeka koji je debitirao srebrom u Indianapolisu 2002. uvijek su najveće moguće.

- Mentalni sklop nam je isti kao svaki put do sada. Svi u reprezentaciji Argentine imaju samo jedan cilj; učiniti naše sunarodnjake sretnima. Tako pristupamo i ovom turniru na kojem također želimo otići daleko.

Koliko mu je stalo do uspjeha pokazao je i redovnim odazivanjem za kvalifikacijske cikluse, nije Scoli bio problem dva puta tijekom sezone iz Kine (tamo igra od 2017. godine) putovati u Južnu Ameriku, čak ni za utakmice u kojima njegov doprinos nije bio neophodan da bi Argentina pobijedila. Međutim, kapetan nije ni razmišljao o tome da ga se oslobodi neke reprezentativne obaveze. Kao, uostalom, već dva puna desetljeća.

- Znam da je većina mojih dugogodišnjih suigrača već u mirovini, ali meni još nije dosta.

Iako sijede vlasi sugeriraju da bi trebao biti negdje uz teren ili na tribinama, Luis Scola i dalje trči parketom, i dalje trpa, i dalje vuče Argentinu. A tu je olimpijski pobjednik iz Atene 2004. došao da bi izborio Tokio pa s punih 40 sljedeće godine nastupiti i na svojim petim Igrama...