NAKON OVE PRIČE O MARKU TOMASU, JEDNOSTAVNO SE MORAMO ZAPITATI Da nam je ovaj majstor bio na raspolaganju u Riju bismo li već imali medalju?

Otkako je Marko Tomas bio sposoban igrati za Hrvatsku, a riječ je o sada davnoj 2005, oko njega nije bilo spora, ni jedan od naših izbornika nije mogao zamisliti reprezentaciju bez njega. No, u međuvremenu, u tih 12 godina, Tomas je odigrao daleko manje od onoga čemu smo se svi nadali.

Iskreno, malo je bilo onih koji su očekivali da će izdržati i ove pripreme. Uostalom, sjećamo se nekih ranijih godina kad je morao otkazivati jer je znao da mu je tijelo neće izdržati sve one patnje koje je prošao. A ozljeđivao se praktički uvijek igrajući za Hrvatsku.

Nikad nije otkazao

Dakle, Tomas je bio na Eurobasketu 2005, bio je na Eurobasketu 2007, onda je bio naš najbolji igrač na kvalifikacijama za Peking, otišao i na Igre. I onda je krenulo po zlu.

Uoči Eurobasketa u Poljskoj ozlijedio je mišić na pokusnom turniru u Njemačkoj i otpao iz momčadi. Sljedeću godinu bio je tu, odigrao je SP 2010, što je do danas ostalo posljednje veliko natjecanje koje je odigrao.

U Litvi 2011. trebao je biti prva violina naše selekcije, ali mišić, i to dosta gadno, stradao mu je na drugoj utakmici Eurobasketa. Dvije godine kasnije opet je bio tu, na pripremama za Sloveniju, no, na jednim od posljednjih treninga u Crikvenici ga je opet izdalo tijelo i morao je otkazati. Na SP-u 2014. nije ga bilo jer je sanirao ozljede.

Ponovo je bio tu za 2015. Odradio je sjajne pripreme i ozlijedio se uoči početka natjecanja. Velimir Perasović čak ga je stavio u momčad, ali nije uspio zaigrati ni na jednoj utakmici tog natjecanja.

Lani nije bio spreman, pa nije igrao niti kvalifikacije, niti Igre.

I to je priča Marka Tomasa. Koji je, eto, barem što se tiče Eurobasketa, u ponedjeljak odigrao prvi puta treću utakmicu turnira nakon 2007. Nakon punih deset godina. Ili sedam, ako tu računamo SP 2010.

I ni jednom u međuvremenu nije otkazao bez ozbiljnog razloga. On je svaki puta bio tu i ovo je momčad koja je svaki puta doživljavala Tomsa kao dio njih.

- Napravili smo dogovor na pripremama. Do 25. kolovoza Marko je mogao sam birati koliko će treninga odraditi punim intenzitetom, govorimo tu o onim jačim treninzima. I možda je dva odradio nešto slabijim ritmu. Želio sam ga dovesti zdravog do Eurobasketa. A 25. kolovoza sam bio svjestan da je Tomas pravi - kaže Aco Petrović, koji je riskirao s pozivom Tomasom, danas 32-godišnjaku, ali daleko od toga da je zažalio.

Dapače, Marko Tomas je nakon prva tri kola, iako nije igrao kontra Rumunjske, najbolji naš čovjek iza Bojana Bogdanovića.

- On je natjecatelj. Ja to jako dobro znam i zato nam treba - govorio je još ranije ovoga ljeta Bojan Bogdanović, jedan od najvećih poštovatelja Tomasove košarke u reprezentaciji.

Zapravo, malo je onih koji nisu takvi. Osim što je obrambeni detonator, Marko Tomas nije i nikada neće biti igrač manje u napadu, on je čovjek za obje strane parketa. Danas u ulozi koja mu najbolje odgovara. U prvom planu u obrani i drugom, trećem planu u napadu. Ali kao velika prijetnja.

- Dobro se osjećam fizički, ništa mi ne smeta, zdrav sam. Mogao sam odigrati i utakmicu protiv Rumunjske, no, odluka izbornika je bila da me odmori. Od sebe, pak, očekujem da najbolji budem u Istanbulu.

Foto: Matija Djanjesic / CROPIX / CROPIX

On je natjecatelj, On uživa u tim “dead or live” utakmicama. To je Tomas.

I takvog smo ga nasušno trebali. Čovjek koji će bez problema uzeti Tyresea Ricea pod svoje u posljednje dvije obrane na utakmici, a ovaj neće doći do lopte, iako prije toga u posljednjoj četvrtini stavio 11 poena, od toga osam vezanih prije negoli ga je dohvatio Tomas. On je onaj koji će staviti važnu tricu u završnici s Mađarima. On je figura viška.

Ako je Marko Tomas zdrav, a sada se čini takvim, onda je on veliko, baš veliko pojačanje Hrvatske.

I, uhvatio se novinar u nekom maštanju gledajući Tomasa na parketu kontra Crne Gore, tko zna što bi danas bila hrvatska košarka da nam je Marko Tomas mogao pomoći u Riju? Nekako mislim da ono četvrtfinale ne bismo nikad izgubili s ovakvim Tomasom.

Njegova pojava na parketu toliko je moćna da gledati Hrvatsku ne postaje opasno po zdravlje. I kad je tijesno, i kad zabucamo, i kad se vadimo. Tomas je neka sigurna luka.

Priča nije završena

Može li u ovom ritmu do kraja? Nakon utorka ulazimo u ritam s pauzama između utakmica. I to je vrijeme u kojemu se njegovo tijelo može odmoriti. Marko Toams je čista energija i da bi njegova košarka mogla djelovati na najvišoj razini, on mora biti svjež, zdrav i motiviran.

Sve to danas Marko Tomas.

Ako postoji netko tko je zaslužio nakon svih muka koje su mu se događale u karijeri zaključiti ovu reprezentativnu priču na najbolji mogući način, onda je to Marko Tomas. Da nije bilo svih tih silnih ozljeda u reprezentaciji - samo je jednu ozbiljnu ozljedu doživio igrajući za Cedevitu - danas bi mu, počinimo od toga, bankovni račun bio bogatiji za koji milijun.

No, on svoju storiju nije završio. On duboko u sebi zna da je društvo s kojim dijeli svlačionicu vrijedno medalje. I da za to postoji realna šansa.

I zbog je toga je tu. Usprkos cijeloj svojoj lošoj karmi. Jednom se mora okrenuti. I da, bilo bi blesavo da to bude bez Marka Tomasa.

Jednostavno ne bi bilo fer. A i da se razumijemo. Kad god ga nije bilo, Hrvatska je bila slabija.

Da, i u Riju. Uvijek je bila takva kad nije igrao Marko Tomas. Ovakav Marko Tomas.