Bio je kraj svibnja, taman su kretali NBA kampovi za povratak natjecanju nakon prvog lockdowna.
- Moram na operaciju, stradao mi je zglob desne ruke.
Pa, kad, kvragu, bio je doma posljednja dva mjeseca...
- Ma traje to još od početka sezone, mislio sam prestat će, ali sad sam mirovao i ništa. Kažu da sam za Božić natrag.
Tako je to počelo. I trajalo je baš onako kako su tu liječnici koji su prvi pregledali ruku Bojana Bogdanovića predvidjeli. Vrhunska klinika u New York u kojoj je operiran, vrhunski oporavak i strpljiva rehabilitacija doveli su Bogdanovića u poziciju da je u tri predsezonske utakmice Utah Jazza ubacivao redom, 11, 18 i 20 poena. S time da je u toj posljednjoj utakmici bio i prvi strijelac Jazza, da je stavio pet trica u utakmici u kojoj je Utah bila bolja od Clippersa. Vratio se. Bit će u petorci već u noći sa srijede na četvrtak kad Utah bude u Portlandu igrao i prvi meč nove NBA sezone, koja je otvorena sinoć utakmicama Brooklyna i Golden Statea, odnosno gradskim okršajem Lakersa i Clippersa.
Opet, za Bojana Bogdanovića sve je bilo prvi put u posljednjih pola godine. I ovo je pri puta da javno priča o svim tim danima.
Javio se s terapije, s čudnog mjesta za njega.
- Ovdje nisam čest gost, pa kad me vide u liječničkom timu Utah Jazza, znaju da nije šala, ha, ha, ha...
Jedva stisnuo kvačicu
Dobro, ajmo po redu.
- Meni ta desna ruka nije bila dobro tijekom cijele prošle sezone, No, stisnuo sam zube i igrao do ožujka, do lockdowna. Mislio sam da sam samo ozbiljnije istegnuo ligamente, pa je sve prešlo u neko kronično stanje, ali nikako mi to nije izgledalo nešto ozbiljno. Međutim, nakon lockdowna, kako se situacija nije popravljala, otišao sam napraviti ozbiljniji pregled na kojemu je ustanovljeno da su mi pukli ligamenti na zglobu desne ruke i da su mi se raširile kosti uslijed toga...
Odmah se iskristalizirao scenarij.
- Razgovarali smo svi, od ključnih ljudi u klubu, trenera, pa i igrača te smo svi zajedno odlučili da je operacija najbolje rješenje, jer je to značilo da ćemo na početku ove sezone imati posve zdravu momčad. Mi smo se lani dosta mučili s ozljedama, krenulo je Conleyjem, pa se završilo sa mnom i pala je odluka da budemo posve zdravi kad krene ova sezona.
I krenuo je dug, mukotrpan proces rehabilitacije. Najprije je ruka bila posve izolirana, onda ju je tek polako počeo razgibavati. Ovih dana, baš nakon što je stavio 20 Clippresima, jedan je Bojanov prijatelj, Dino Miličević, objavio je na društvenim mrežama sliku Bogdanovića s mora. Na ruci više nije bila longeta, ruka je bila nešto tanja, a on je s dva prsta na desnoj ruci tiskao, i to jedva, štipaljku za vješanje rublja. Bilo je sve to skupa teško za izdržati. I fizički, ali i psihički...
- Baš jest. Radi se o desnoj ruci, o zglobu, a to je dio tijela koje je moje najjače oružje. Onda, otkako sam se počeo baviti sportom, prvi puta sam toliko dugo bio izvan terena. Kad sam ranije imao neke laganije ozljede, došao bih na trening, šutirao sa strane, sad sam fizički bio odvojen mjesecima od terena. Dugo je sve to trajalo, a sama činjenica da meni niti danas ruka nije onakva kakva bi trebala biti najbolje govori o težini te ozljede.
Atrofirana ruka
Onda je stigao i listopad u kojemu je Bojan namjeravao na par dana skočiti u Salt Lake City, pa se vratiti u Hrvatskoj i čekati informaciju o početku sezone, startu kampa. Međutim, nije više bilo povratka nazad...
- Cijelo vrijeme dok sam bio u Hrvatskoj, mi smo bili u komunikaciji, imao sam i klupskog fizioterapeuta na raspolaganju, u kontaktu sam bio s cijelim liječničkim timom. Međutim, ruka je i dalje boljela. Napravio sam dva magneta na kojima se ništa nije vidjelo, pa smo u listopadu napravili još jednu atroskopiju, otvorili ruku i tada je bilo jasno da je definitivno sve u redu. Međutim, sve to me usporilo...
Pa kad je uopće šutnuo prvu loptu na koš?
- E, to je posebna priča. Prvo sam krenuo s polaganjima, nisam mogao niti pomisliti da šutem na koš dalje od metra, onda nakon svakih tjedan dana sam se malo pomicao, nakon jedno tri tjedna bio sam na liniji slobodnih bacanja.
I kad je opalio prvu tricu?
- Pa, ajmo reći negdje sredinom studenog, negdje dva tjedna uoči početka kampa.
I premda sve to skupa nije bilo idealno, kod Bogdanovića nije bilo dvojbe o tome da će prvog dana kampa biti zajedno s momčadi.
- Usput, uslijed operacije, pa nošenja longete cijela mi je ruka atrofirala. Taj gips koji sam nosio nije bio onaj koji se dao skidati, pa je to bila dosta zafrknuta situacija. Baš je operacija bila na nezgodnom mjestu, na samom zglobu...
Želio osjetiti kontakt
I jedino što mu je preostalo bilo zatvoriti se u teretanu. Bojan Bogdanović, ako to niste znali izgleda kao od stijene odvaljen, ali to nije od utega, on je prirodno takav. I daleko od toga kako je ljubitelj teretane. Ali...
- Radio sam cijelo vrijeme, prije svega na nogama, koje su mi važne i za šut. Gornji dio tijela nisam mogao raditi, niti sam u ruku smio uzeti bilo kakav uteg. Uostalom, ne mogu, ne smijem to niti danas.
Kakav je bio osjećaj kad je stavio prvu tricu na predsezonskoj utakmici? Kao da se ponovno rodio? Nećemo o onome kasnije, kad je nanizao pet Clippersima. A nemojte zaboraviti da je vrlo prvu tricu šutnuo tek tri tjedna ranije...
- Nikada u životu nisam bio ozlijeđen, mogao sam iskrenuti gležanj na nozi, dobiti neki udarac. Sada je to bilo osam, praktički devet mjeseci bez utakmice, bez da sam igrao ne pet na pet, nego jedan na jedan, dva na dva. Dosta dug period. I da, jedva sam čekao da krene, da se počne igrati, da zabijem prvi koš, da mogu biti s momčadi na terenu. Nisam mogao niti zamisliti da budem s momčadi, ali samo sa strane, gledati ih, raditi terapije po četiri, pet sati i tako provoditi dane. Ubilo bi me to...
I onda se sve to pretvorilo u činjenicu kako je Bojan Bogdanović od svih igrača Jazza u tri predsezonske utakmice imao - najveću minutažu. Bilo je to ciljano?
- Nije bilo ciljano. Iz liječničke službe su savjetovali da propustim jednu od te tri utakmice, da se odmorim, ali kroz razgovor s trenerom Snyderom došli smo zajedničkog zaključka da je za mene jako dobro da igram sve te tri utakmice, da osjetim kontakt. OK, ruka mi još uvijek nije onakva kakva bi trebala biti, ali...
Kanonada iza ‘luka’
Nema to veze sa šutom, nego sa svim onim zamkama koje krije utakmica. Može dobiti udarac u tu ruku, baš u taj zglob, može pasti, može netko pasti na njega...
- Za sada još na te tri utakmice nije bilo ništa takvog, ali jesam dobio udarac na treningu. Nije toliko problem u tome što me ta ruka boli, nego što se na nju ne mogu osloniti kao što sam to mogao prije. Ali, ići će to na bolje, uostalom, okružen sam s vrhunskom liječničkom službom.
I stigle su utakmice, Utah Jazz je uz Lakerse jedina neporažena momčad predsezone, dva puta su sredili Sunse, jednom Clipperse. Dosta glatko.
- Mislim da ćemo u odnosu na lanjsku sezonu igrati drugačiju košarku. Dosta radimo ovih dana na tome da šutiramo više trica. Ta je ideja došla između dvije sezone, jer mi smo bili momčad koja je imala ponajbolje postotke šuta za tri poena, a bili smo debelo u donjem dijelu onih momčadi po broju ispucanih trica. I evo, u ove tri utakmice, imali smo više od 40 ispucanih trica i time smo pokazali neke smjernice kako bi to trebalo biti u sezoni. Onda, za nas je velika prednost da su svi glavni igrači na broju, ostala je to ista momčad od lani, ali smo sada godinu dana skupa. Samo da nas posluži zdravlje. Lani je Conley bio ozlijeđen na početku, ja na kraju sezone, mučile su nas putem i neke sitne ozljede, pa nas je to poremetilo.
Laganiji uvod u ritam
Bojan Bogdanović će, ideja je to Quina Snydera dosta više šutirati za tri poena iz tranzicije. Iako, već je rekao američkim novinarima, da između dobrog šuta u ranoj fazi napada i divljeg šuta u ranoj fazi napada postoji samo tanka linija. Trebat će biti mudar u donošenju odluka...
- Lani sam bio na sedam ispaljenih trica u prosjeku po utakmicu i to je za mene bio rekordan broj pokušaja za tri otkako sam u NBA. Trener sada traži da šutiram dosta više.
Nije to jedina novost, Bogdanović i Gobert su igrali često “give and go” u ove tri utakmice...
- Statistika se dosta prati u NBA ligi, pa se tako zaključilo na osnovu prošle sezone da u tim “give and go” situacijama s Gobertom imam dosta dobre postotke realizacije, ali bit će nešto više toga i na low postu za mene. OK, kažem, tek je predsezona iza nas, NBA nije kao Europa, ovdje će stvari sjedati na svoje mjesto tek za neko vrijeme.
Da, NBA zvijezde se lagano uvode u ritam, pa onda ugledamo slike Jamesa Hardena, Nikole Jokića ili Luke Dončića s nekoliko kilograma viška...
- Ljudi se svake godine time bave, pišu o tome, svake se godine pojavi nešto tako. Ali, to nema veze, s talentom i moći koji ti igrači imaju, sve se to neće osjetiti.