HRVAT ŽIVI SVOJ AMERIČKI SAN, A NEKAD JE BILO 'POMOZI MAJKO' 'Kad se samo sjetim da sam u nekim klubovima bio i po godinu dana bez plaće...'

Gradovi se samo redaju...

- Evo me u New Yorku - javio se Damjan Rudež prije no što će Orlando istrčati na parket Madison Square Gardena protiv Knicksa.

- Došli smo dan ranije, uvijek je tako. Odlazimo uglavnom odmah nakon utakmica osim kad ćemo, recimo, igrati u Minneapolisu. U tom slučaju prespavamo jer bismo se inače vratili u Orlando tek iza četiri ujutro.

Na razini očekivanog

Život NBA igrača nije lagan, prije svega zbog učestalosti putovanja. Ne i udobnosti jer tu u privatnim avionima NBA klubova problema nema. A Rudežu je ove sezone još i ugodnije jer redovito na svim putovanjima susreće poznata lica.

- Na žalost, ovaj put se u New Yorku neću vidjeti s Babom (Bojan Bogdanović) jer i oni imaju utakmicu, ali stvarno je lijepo svako malo se sresti s nekim hrvatskim igračem. Kad sam došao prije tri godine, tu je bio samo Bogdanović, a sad igram s Hezonjom, prije nekoliko dana vidio sam Šarića, upoznao sam Bendera, sad mi dolazi Zubac...

Najstariji od sedmorice hrvatskih NBA igrača pozorno prati što rade mlađe kolege.

- Nikad prije nisam vidio Bendera, a sad smo igrali jedan protiv drugoga, čuvali smo se u jednom dijelu utakmice. Impresionirao me, kasnije smo kratko popričali, nije bilo vremena za dulje druženje. Pratim Šarića, koji je krenuo odlično u svoju rookie sezonu, maksimalno iskoristio izostanak Bena Simmonsa, ali mu je dolazak Ilyasove odnio dio minutaže. Bojan se, pak, u Brooklynu etablirao kao jedan od glavnih igrača Netsa i to mi je jako drago. Sve ovo je sjajna stvar za hrvatsku košarku.

Sjajno je i Damjanu Rudežu u Orlandu jer je njegova uloga u momčadi u okvirima onoga što je očekivao. Minuta nema previše, prosječno tek osam i pol po utakmici, ali 30-godišnji Zagrepčanin zadovoljan je jer od prvog dana zna točno što trener Frank Vogel očekuje od njega i kakav mu je status u momčadi.

- Ja sam u Orlando došao izboriti se za mjesto u momčadi kad krene sezona, a sve nakon toga je na razini onoga što sam očekivao. Do sada sam više utakmica bio u rotaciji nego što nisam, igram na obje krilne pozicije, Vogelov sustav poznajem do u detalj, a imam dovoljno iskustva i strpljenja da znam kako uvijek trebam biti spreman kad se prozove moj broj.

U Mariju gori vatra

Dok je on na to navikao jer već treću NBA sezonu uglavnom grije klupu, u istom statusu je i Mario Hezonja, koji to nije očekivao. Srećom, Dubrovčanin se ima kome izjadati...

- Mario i ja razgovaramo svaki dan, puno se družimo, stvarno imamo odličan odnos. Znam da mu nije lako jer on u NBA ligi prolazi ono što sam ja sa 18 i 19 godina prolazio u Belgiji kad sam otišao u Oostende. Savjet? Nema tu previše filozofije. Mora raditi, vjerovati u sebe i strpljivo čekati priliku. Ali ne brinem se ja za Hezonju, zabrinuo bih se samo da prestane raditi. U njemu gori velika vatra, silno je ambiciozan, isplivat će on radom iz svega ovoga. Podršku ima, prije svega od mene i Nikole Vučevića.

Još tijekom priprema za sezonu je u Orlandu uspostavljen “balkanski klan” dvojice Hrvata i Crnogorca, a u njemu je pristup ograničen putovnicom...

- Uspostavili smo mi i međunarodnu bandu s Fournierom, Biyombom i Ibakom. Momčad je dobra, često smo i puno zajedno, nema “trulih jabuka”. Imamo i dobar miks starijih s mlađima jer su tu Payton i Gordon koji rastu, nose našu igru, a mi stariji im pomažemo. Kad sam gledam sve to, iznimno sam zahvalan starijim igračima koji su me trpjeli kroz karijeru. Sad to moram vratiti.

Kako se “balkanski klan” zabavlja, jesu li pronašli nekakvu “balkansku krčmu” u Orlandu?

- Takva druženja imamo samo u privatnim aranžmanima, domaća kuhinja se sprema kod kuće.

Vremena za razgledavanje grada nema previše, ali se uvijek pronađe koji slobodan trenutak.

- Zapravo nema problema kad smo kod kuće. Kako imamo samo jedan trening dnevno, završavamo rano poslije podne i onda ima prostora za kvalitetno provesti vrijeme. Orlando je zanimljiv, grad zabavnih parkova, Disney, Universal... I toplo je, dugo nisam igrao na toplom mjestu. Posljednji mi je bio Split, iz kojeg sam otišao prije osam godina.

Nikad u boljem stanju

Od tada se puno toga promijenilo jer je Rudež pred ispunjenjem uvjeta za NBA mirovinu (počinje se isplaćivati s navršenih 50 godina), koja je narasla s novim Kolektivnim ugovorom.

- Ugovor mi je zajamčen do 5. siječnja, aktivacijom opcije do kraja sezone, potvrđuje mi se i mirovina. Iskreno, ne znam kolika je, znam samo da raste proporcionalno broju NBA sezona. Što se tiče tog Kolektivnog ugovora, ovdje su svi presretni jer NBA liga nikad nije bila u boljem stanju.

Ispada da je definitivno pogodio trenutak kad treba otići “preko bare” jer su baš u posljednje tri godine bogati postali još bogatiji. Rastu ugovori igrača, ali i prihodi vlasnika.

- Jesam, baš sam potrefio najbolji trenutak. Kad se samo sjetim da sam u nekim klubovima bio i po godinu dana bez plaće...

Sad već treću godinu Damjan Rudež živi svoj san.