Ako su Pelicansi ‘digli ruke‘ od mladog Livnjaka, to bi mogla biti sjajna vijest za hrvatsku reprezentaciju

Kad je 2019. godine zagrebačka Cedevita povukla potez bez presedana, odnosno spojila se s ljubljanskom Olimpijom i svoju prvu momčad iz glavnog grada Hrvatske preselila u slovensku metropolu, sa sobom je povela i najvrijedniji eksponat svog omladinskog pogona, tada osamnaestogodišnjeg Livnjaka i juniorskog reprezentativca BiH. Međutim, Karlo Matković - o njemu je riječ - nije sljedeće sezone zaigrao za Cedevitu Olimpiju, već je poslan na posudbu u OKK Beograd, klub pod kontrolom najmoćnijeg menadžera u europskoj košarci, ujedno i njegovog agenta, Miška Ražnatovića.

U Beogradu je Matković počeo graditi seniorsku karijeru, koja se sljedeće dvije godine dobro razvijala kroz ABA ligu u dresu Ražnatovićeva ‘rasadnika‘ Mege, da bi se 2022., nakon debija u dresu reprezentacije Hrvatske, koji je morao čekati dvije godine otkako je odigrao posljednju utakmicu za mlađe selekcije BiH, to ljeto vratio u Ljubljanu pod komandu tadašnjeg trenera Cedevite Olimpije, našeg Jurice Golemca.

‘Prirodni‘ razvojni put nastavio se kroz ulogu ‘back-up‘ centra u prvoj sezoni, da bi postao stožerni centar i jedan od nositelja igre Golemčeve momčadi. U međuvremenu je Matković postao standardni reprezentativac, dok je 2022. izabran na NBA draftu kao 52. pick New Orleans Pelicansa, koji su odlučili ostaviti ga da se nastavi razvijati u Europi. Taj plan je pak promijenjen u veljači 2024. kad ga je New Orleans usred sezone odlučio povući iz Ljubljane i potpisati s njim trogodišnji ugovor na 5,4 milijuna dolara, koji se aktivirao to ljeto i potencijalno traje do 2027. Ovo ‘potencijalno‘ odnosi se na klauzulu po kojoj će na kraju ove sezone Pelicansi imati opciju aktivirati još jednu godinu...

Ideja kluba bila je da mladi Livnjak odigra nekoliko mjeseci u Razvojnoj ligi kako bi se lakše prilagodio na američki stil života i košarke te se od jeseni 2024. priključio prvoj momčadi Pelicansa. To ‘školovanje‘ se pak produžilo i na početku prošle sezone, u kojoj je Matković sve do siječnja bio na relaciji NBA - Razvojna liga, uz tek sporadične nastupe za Pelicanse u minimalnoj minutaži, te dobrim igrama za njihovu razvojnu momčad, Birmingham Squadron.

Međutim, kad je New Orleans ‘zaključio sezonu‘, odnosno - između ostalog i zbog brojnih ozljeda glavnih igrača, prije svih klupske zvijezde Ziona Williamsona - ostao bez šanse da se bori za doigravanje, Karlo Matković je dočekao svojih ‘pet minuta‘. Tako je od prvih dana veljače pa do kraja osnovnog dijela NBA sezone sredinom travnja odigrao 31 utakmicu, od kojih je sedam počeo u petorci, uz prosječno 22,6 minuta u kojima je imao 9,9 poena i šest skokova po susretu.

Sve to je djelovalo gotovo idilično, razvojni put je nastavljen u smjeru u kojem su zadovoljni mogli biti i klub i igrač, s time da je Matković punio obje visoke pozicije, dok mu je primarna bila ona krilnog centra ili ‘četvorke‘ za koju su ga u Pelicansima pripremali inzistiranjem na šutu za tri poena koji je u Razvojnoj ligi doveo na razinu od gotovo 40 posto.

Zbog svega toga ova sezona trebala je biti ona u kojoj će uslijediti novi iskorak, u kojoj će Karlo postati standardni prvotimac, čovjek za barem dvadesetak minuta u rotaciji. Tako je to izgledalo ljetos prije drafta i prijelaznog roka, prije no što će Pelicansi 13. pickom draftirati centra Derika Queena, onda na istoj poziciji dovesti trostrukog NBA prvaka s Warriorsima, Kevona Looneyja, dok je u razmjeni iz Atlante stigao Saddiq Bey, ‘četvorka‘ s tristotinjak NBA utakmica za Pistonse i Hawkse te učinkom od prosječno 14,6 poena i 6,5 skokova u četverogodišnjoj profesionalnoj karijeri. Kako je pak za neupitnog startera na krilnom centru programirana prva zvijezda New Orleansa, Zion Williamson, već tada je - što se potvrdilo u predsezoni - postalo jasno da će se Matković kao treća ‘četvorka‘ i četvrta ‘petica‘ (tu je ispred njega još francuski centar Yves Missi) teško probiti u rotaciji trenera Willieja Greena koji je u međuvremenu smijenjen i na njegovo mjesto je došao James Borrego.

U drugoj NBA sezoni je naš centar napravio korak natrag

AFP

I tako, uz povremene bljeskove zbog ponovo brojnih ozljeda Pelicansa koji su dobili samo tri od prvih 25 utakmica na startu sezone, naš je mladić do kraja kalendarske godine upisao 22 nastupa u kojima je ubacivao 4,5 poena, uz 3,3 skoka za 11,4 minute. I to uglavnom u tzv. ‘trash timeu‘, minutaži u posljednjim četvrtinama već odlučenih utakmica.

Ukratko, napravio je korak ili čak dva natrag u odnosu na ono što se događalo u završnici prošle sezone. Da pak nije zaboravio igrati, pokazao je u noći s petka na subotu sa 16 poena (šut 7-8, trice 2-3), dva skoka, dvije ukradene lopte i dvije blokade za nešto više od 20 minuta na parketu u domaćem porazu od Portlanda. Priliku koju je dobio zbog lakših ozljeda Saddiqa Beyja i Derika Queena, Karlo je iskoristio, ali s obzirom na to da, recimo, tri uzastopne utakmice prije toga odlukom trenera Borrega nije niti stupio na parket, to ne mora značiti ništa, odnosno ponovno se u sljedećem razdoblju može naći ‘na kraju klupe‘. Iako je u svemu tome olakotna okolnost činjenica da je New Orleans i ove sezone na dnu Zapada pa ne treba isključivati tzv. ‘zamrzavanje‘ nekih igrača i otvaranje dodatnih minuta za neke koje treba testirati za budućnost...

Jedan od tih je Karlo Matković za kojeg Pelicansi drže klauzulu od 2,3 milijuna dolara za sljedeću sezonu i na ljeto trebaju donijeti odluku hoće li ga zadržati. Ako pak odluče ne aktivirati tu opciju, hrvatski će se reprezentativac naći na raskrižju - testirati NBA tržište, što će ovisiti i o tome hoće li i koliko igrati do kraja sezone ili se vratiti u Europu, gdje bi zbog potencijala i svojih igračkih karakteristika mogao biti vrlo tražena ‘roba‘.

Iz perspektive naše reprezentacije bi ovo potonje pak bilo sjajna vijest jer bi izbornik Tomislav Mijatović, uz potencijalni i vjerojatni povratak i Darija Šarića, dobio sjajan centarski par u pokušaju proboja kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, dok je Karlo još uvijek dovoljno mlad (u ožujku će napuniti 25 godina) da svoj ‘dječački san‘ o NBA ligi nastavi sanjati ako ili kad na europskim parketima potvrdi svoju neupitnu klasu...