Trebao je to biti posljednji pečat velike karijere i velikog igrača koji je stajao iza svega. Ostavština - jer time se uglavnom bavi posljednjih godina - trebala je u Los Angelesu, mjestu na kojemu su zvijezde nešto veće od statusa koje ionako imaju, dobiti konačni smisao. LeBron James, međutim, neke je stvari krivo povezao, krivo skopčao, a ako ćete pravo, na kraju puta, kad je vremena samo manje, kad je svaki trening jedan od posljednjih, kad je svaka utakmica jedna od posljednjih, a svaka sezona posljednja šansa, King James je platio cijenu svoje vizije.
Nije tu nikada problem bio u košarci, niti u onome što je LeBron, jedan od najvećih ikada, radio na parketu. Problem, veliki problem je bio ono što je pomislio da može raditi izvan parketa. Osim u onim godinama kad je bio vojnik u Miamiju, kad mu Pat Riley nije dozvolio bilo što drugo nego da samo bude igrač, James je pokušavao biti i GM, i trener, i prvi igrač. Kako je postajao stariji tako nije shvaćao da vrijeme prestaje biti saveznik, a želio je još više i više kontrole.
Raspalo se, konačno se raspalo, iako to traje cijele sezone, u noći s utorka na srijedu, kad su Sunsi, najbolja momčad lige uoči doigravanja, sredili Lakerse i odvojili ih od šanse da budu deseti, da se provuku kroz ušicu igle u play-in i tako zadrže šansu. LeBron James nije igrao tu utakmicu, bila je to 23. utakmica ove sezone koju je morao propustiti zbog raznih ozljeda.
Nije to neobično za čovjeka od 37 godina. Koji je - možemo i tako - opet u preostalih 56 utakmica bio spektakularan s prosjekom od 30,3 poena, 8,2 skoka i 6,2 asista. Barem u brojkama. Igrao je prosječno 37 minuta na utakmici, većinu vremena na čistom krilu, a za vrijeme kad je bio u igri Lakersi su - gubili 2,1 poen razlike u totalu.
Uoči sezone bili su prvi favoriti na Zapadu, jer stigao je Russell Westbrook, bili su tu LeBron, Anthony Davis, Carmelo Anthony, Dwight Howard, kao i neke poluge na klupi.
Na koncu, ostat će zapisano kako je velika trojka - to su LeBron, Westbrook i Davis - zajedno odigrala tek 21 utakmicu ove sezone. I pri tome niti tada nisu briljirali, skupili su u punom sastavu tek 11 pobjeda, uz deset poraza.
Najbolja slika svega što se događalo Lakersima ove sezone jest slika Kendricka Nunna, koji je propustio sve utakmice. Ukupno je Frank Vogel, koji će biti prva žrtva, vrtio čak 24 košarkaša ove sezone i pri tome je s 39 različitih petorci startao u utakmice.
Puno previše.
Na ovu momčad je ove sezone samo na plaće potrošeno 164 milijuna dolara, daleko iznad Salary capa, ova je momčad prema većini analitičara trebala zaigrati veliko finale protiv Netsa. Neće se dogoditi, jer je Charles Barkley bio u pravu.
- Lakersi na papiru izgledaju odlično. Ali nije 2012. godina, nego je 2022.
Bilo je, jasno, i uoči sezone priča o tome kako su stari i krivo složeni, ali LeBron James je te priče odbacivao.
- Vidjet ćete kad krene sezona, kad se bude vidjela naša energija, naša želja.
Nije se dalo primijetiti. Usput, teško će i Netsi do finala Istoka, i oni će morati tek kroz play-in tražiti doigravanje...
Na kraju dana ovaj će neuspjeh, naravno, najteže pasti LeBronu Jamesu koji je postao svjestan kako će vrlo vjerojatno ostati na četiri osvojena naslova. Od toga je onaj posljednji, doduše, bio u Lakersima, u onoj pandemijskoj godini kad se igrao balon. U nekom idealnom scenariju, trebao je LeBron povezati taj naslov sa sljedeća dva. Lani su ih izbacili Sunsi u prvoj rundi doigravanja, sada su ih Sunsi odvojili od posljednje šanse za play-in.
Slagati momčad sa skupinom ljudi s kojom se razumije i prema kojoj nikada ne može biti objektivan, jedan je od većih krimena LeBrona Jamesa, koji je zaboravio kako je samo igrač. U ozbiljnim godinama. Kao i još neki u momčadi. Vrijeme je prokleti alat, a NBA je više puta pokazao kako do najvećih stvari dolaze momčadi koje su u završnicama sezone zdrave. Realnije je da zdravi budu oni koji su u prosjeku mlađi, čija tijela nisu potrošena u ludom ritmu utakmica. Posve je sigurno kako čovjek koji na svoje tijelo godišnje troši milijun i pol dolara i koji je vjerojatno najspremniji čovjek na svijetu s 37 godina misli da su godine samo broj.
Međutim, svatko od nas zna - bez obzira što nije spreman poput LeBrona - kako to baš nije tako.
Pogledi su bili tupi, više nije bilo bahatih izjava koje su dolazile tijekom dobrog djela sezone, izjava u kojima se govorilo o sedamdeset pobjeda u sezoni. Jer, evo ih! Na tri utakmice do kraja sezone, oni su samo 31 put uspjeli pobijediti. Frank Vogel je pred koji dan kazao kako nikada nije imao težu sezonu. I sve je to točno.
- Ono što je najviše frustriralo tijekom sezone jest to što nismo bili sigurni što bismo mogli - rekao je ovih dana Anthony Davis, koji se, iako mu je samo 29, sasvim uklopio u veteransku momčad.
Svatko od Lakersa, posebno oni najodgovorniji - od Jeannie Buss preko Roba Pelinke do LeBrona Jamesa - morat će krenuti od sebe i tu početi kopati tražeći istinu o tome što se dogodilo.
Ovih dana HBO lansira tjedan za tjedan priču o najvećim Lakersima, o ludim osamdesetima. Winning Time je superspektakularna serija koja je precizno otkriva kako su visoki momci u gradu Anđela postali najveća priča. LeBron James je još u prosincu kazao kako jedva čeka emitiranje. U seriji je, od prve epizode, a emitirano ih je trenutačno pet od deset, i Jeannie Buss. Velika šefica sama danas, ako gleda, a vjerojatno gleda - jer gledaju svi (ako ste košarkaški fan, možda je ovo i složenija priča, iako je dijelom fikcija, od Last Dancea čije ste fakte uglavnom sve znali) - pomisli što bi učinio u ovom trenutku tata Jerry.
Opet, kad se stvara Dinastija, kad nešto postane mit veći od samog sporta, onda mora postojati i veliki rival. Mora postojati ring u kojemu je mjestu konačnog obračuna samo za dvoje. Iskreno, rivalitet je nešto što danas opako nedostaje NBA ligi, posebno rivalitet na kojemu su odrastale generacije, sve danas poslovno aktivne generacije, onaj rivalitet Lakersa i Celticsa. Lakersi su tu izgubili identitet, posebno onoga trenutka kad im je najveći rival postao lokalni klub, Clippersi. Koji nikada nije postao prvak i koji je, jer to su ipak samo - Clippersi.
Lakersi su, nadalje, od revolucije, od showtimea, od ludih kontri i još spektakularnijih zakucavanja, od širokog osmijeha Magica Johnsona koji je gledao u jednu, a dodavao na drugu stranu postali ono što su danas u rukama LeBrona Jamesa. Teška i spora vojska na kraju puta.
Lakersima treba nova energija. Lakersima trebaju nove vizije, novi put. LeBron James je, stoga pred novim izazovom.
Ukoliko stavi po strani svoju taštinu, iako je to najveća od svih mogućih bitki, ukoliko bude konstruktivan u slaganju neke vizije Lakersa u vremenu današnjem, vizije u kojoj se treba naći novi put, onda će LeBron James dobiti u gradu u kojemu je to možda teže nego bilo gdje drugdje svoje konačno zadovoljstvo. Ostavštinu.
Lakersi su danas tek momčad koja baštini veliku povijest ludih vremena Magica, Kareema i Rileyja, pa onda i onih Kobea Bryanta i Shaqa O'Neala.
Lakersima sada treba novi narativ. Neće to biti luda ideja o utakmicama koje se pretvaraju u lude tulume na granici Playboy Mansiona, kako je to zamislio Jerry Buss prije četrdeset godina. Nema tu više niti Forum Cluba, nema plesačica koje Paula Abdul uči kako vrtjeti bokovima, nema više niti ludila u tome da u prvom redu sjedi hollywoodska krema.
Sve je to već viđeno. Lakersima treba put koji će ih odvesti u novu epohu. Ova je završila. Kako bi se franšiza spasila morat će svatko od ključnih ljudi zakopati duboko u sebe i pronaći put za novo vrijeme.
Za vrijeme u kojemu je, valjda, LeBron zamislio da igra zajedno sa sinom Bronnyjem. Lakersi danas trebaju zavezati Bronnyjevu generaciju - njemu je tek 19 - da vjeruju.
Ili ih sve skupa tamo nije briga. Ili su u filmu, koji je godinama najbolje portretirao Ćiro Blažević, "kad god mi je teško, sjetim se svog bankovnog računa"...
Jerryju Bussu to nije bio jedini drive. U vrijeme kad su Lakersi postajali Lakersi.