Kada se Toni Kukoč, najbolji košarkaš Splita, odnosno Jugoplastike svih vremena, pojavio u dvorani na Gripama, gotovo praznoj, pa ga najavio Ozren Maršić, izvanredni PR splitskog kluba, onda je onih tridesetak prisutnih, reklo bi se privilegiranih u ovoj pandemijskoj situaciji, nekoliko minuta aplaudiralo i pozdravljalo Kukija kao jednu od ikona splitskog kluba. S Tonijem smo razgovarali nekoliko sati prije nego što su predstavnici košarkaške Kuće slavnih objavili imena novih članova, tzv. "Class of 2021".
Muči li vas na neki način činjenica da godinama niste ulazili u Hall of Fame u Springfieldu iako ste bili nominirani?
- Ne trese me to pitanje. Kad to dođe, bit će mi drago. Izabran sam u Hall of Fame FIBA 2017., ali je za mene kao Splićanina posebno značilo kad sam dobio svoje mjesto u Kući slave splitskog sporta. Najprije se sportaši, pa i drugi, moraju dokazati u svojem gradu, odnosno zavičaju. A drugo kad se dogodi...
Svake godine dolazite doma, u Split, sigurno vas svaki put kad svratite na Gripe preplave sjećanja?
- Uvijek isto, obliju me osjećaji. A prošlo je, koliko... trideset godina. To je normalno, sjećanja naviru. To kako sam dolazio na utakmice. Evo, sada sam se susreo sa Šolmanom i Macurom, koji su za mene kao dječaka bili pojam igrača. I to kako smo trenirali, šutirali, probali s centra pogoditi koš. Ili s tribina. Imao sam sreću da su me vodili vrhunski treneri, naviknuo sam trenirati, bio mi je gušt. Kad sam došao u Ameriku, suočio sam se baš na treninzima sa zahtjevima napornog rada. Igrao sam uz najboljeg igrača na svijetu, svjedočio sam kako je Michael Jordan na svakom treningu davao sve od sebe, ne 100 posto, nego duplo. I kako je na treninzima nalazio nova rješenja, stalno je nastojao napredovati, u svakom detalju biti još bolji. Za mene je to bilo jako poticajno.
Kad smo kod NBA, kakav rasplet sezone očekujete?
- Ovo je neuobičajena sezona. Značajan faktor je publika. Onako iz prve, rekao bih da najviše šansi imaju Lakersi zato što su prvaci, imaju sjajnu momčad. Oni su sada sedmi, trebat će u doigravanjima prebroditi brojne prepreke, dobivati utakmice u gostima. Ali, to njima nije problem. Za mene je favorit i momčad Brooklyna.
A Utah Jazz našeg Bojana Bogdanovića?
- Dobri su, jako dobri. Bojan ima kredite, ovlaštenja, s razlogom uživa povjerenje. Na svakoj utakmici treba isporučiti 20 do 30 koševa, i to radi.
Kako ocjenjujete Phoenix Sunse s našim Darijem Šarićem?
- Vidjet ćemo kako će se snaći u finišu. Što se tiče Šarića, on zna iskoristiti svaku priliku da se dokaže. No, razlika je kad imaš 30 minuta na parketu ili desetak. Pratim ga, Šarić svoje napravi. Bolje na poziciji četvorke.
Ivica Zubac?
- Igra sve bolje, na pojedinim utakmicama je baš izvanredan. Stalno napreduje i razvija se. Prema svemu će ostvariti vrhunsku karijeru.
Luka Šamanić nije imao sreće, teže je ozlijeđen?
- Šteta je kad se takvo što dogodi u završnici sezone. Ali, i to je veliko iskustvo. On ima sreću, svojevrsnu pogodnost da tako kažem, jer ga trenira najbolji trener Greg Popovich. Tražili su od mene neki njegovi ljudi da porazgovara s Lukom, vidio sam njegovu zrelost.
Šteta je što Šamanić neće igrati u kvalifikacijama za Olimpijske igre?
- Treba vidjeti tko će sve od igrača NBA igrati na tim kvalifikacijama u Splitu. Eto, moramo navijati da klubovi za koje igraju naši što prije dožive eliminaciju. Ali, o tome je bolje da razgovarate s Dinom Rađom i Stojkom Vrankovićem, oni su tu potpuno in.
Za našu košarku bilo bi važno plasirati se za Tokio?
- Svakako, Olimpijske igre su u jedinstvene, takvi doživljaju se pamte, važno je doživjeti u svojoj karijeri, pogotovo osvojiti medalju. Igrao sam u Seulu i Barceloni, ti nastupi su me obogatili. Dvije srebrne medalje smo osvojili, posebna je bila ova iz Barcelone. To su čudesni događaji, to kad u Olimpijskom selu možete susresti sportske asove. Ono kad se nađete na doručku ili ručku s nekim svjetskim sportašima. Svima koji imaju šansu zaigrati na Olimpijskim igrama preporučam da ulože sve svoje snage jer su doživljaji neusporedivi.
U poluvremenu prve utakmice protiv Sparsa temperamentno ste tumačili neke stvari, ljutili se na račun pogrešne igre "žutih"...
- Ma, nisam se žestio, bilo mi je krivo, žao - objasnio je Kukoč - kako to igrači na terenu ne vide, ne razaznaju što se događa. Ne može te trener pripremiti za svaku situaciju. Igrali smo preširoko, a vidjelo se da Sarajlije igraju na jednu shemu, a to je na centra, gotovo su sve koševe dali na isti ili sličan način. Posebno me iznerviralo to kako su, kad su već došli u poziciju da rezultat okrenu u svoju korist pa su šutirali četiri puta brzopleto, ispalili su šutove bez prave pripreme, u pet sekundi.
Ipak, u Sarajevu su pokazali da su bolja momčad?
- Došli su na svoje, šteta što nisu opstanak u 1. ABA ligi odmah riješili. Ovako su dobili priliku, sigurno su naučili lekciju. Nisam gledao televizijski prijenos, ali sam pratio tijek igre
Imaju težak raspored, u utorak prva polufinalna protiv Cibone, u četvrtak Spars, u petak uzvrat s Cibonom?
- A to je tako, to je schedule gotovo kao u NBA. Za naše prilike je to pretjerano. Sve ovisi o tome kako su pripremljeni, fizički i mentalno, pogotovo. To je raspored u kojem oni najbolji isplivaju.
Split za hrvatske prilike ima jak roster?
- To je na papiru, ali kvalitetu treba dokazati. Nije u pitanju snaga, trka, zalaganje, igrači na terenu moraju čitati igru, prepoznavati situaciju.
Igrate li i dalje često golf?
- U Americi stalno, a ovdje u Splitu zaigram na terenima u Žrnovnici. Šteta je što smo kao turistička zemlja zapostavili golf, a imamo svjetske mogućnosti. Ovdje sam još nekoliko dana, supruga Renata i ja se vraćamo u Chicago, ali opet dolazim u Split, bar tako planiram, u rujnu. E, onda ću na ribe, to mi je gušt. Ovo naše more Jadransko...