Kad je Luka Dončić došao u NBA ligu, među Mavericksima ga je dočekao Dirk Nowitzki koji je sa slovenskim superstarom odradio njegovu prvu, a svoju posljednju sezonu. I na ljeto 2020. predao momčad, ali i klub u ruke svom legitimnom naslijedniku.
- Bolji je, daleko bolji no što sam ja bio u njegovim godinama. To zapravo uopće nije za usporedbu - govorio je Nowitzki ono što su vidjeli i svi ostali.
Od svoje prve NBA utakmice, koju je odigrao s nepunih 20, Dončić je igrao i ponašao se kao zvijezda, prekaljeni profesionalac kojeg su za najveću scenu pripremile tri euroligaške sezone u kojima je jedva punoljetan narastao do najboljeg košarkaša Starog kontinenta.
Isključivo Lukina ekipa
Ono što je uslijedilo ostavljalo je bez daha sve navijače Mavericksa, brojne rivale, legende, fanove košarke i NBA lige... U posljednje tri sezone je Slovenac došao na MVP razinu - 2020. četvrti, 2021. šesti po broju glasova novinara - i ljetos od Dallasa dobio maksimalan petogodišnji ugovor na 207 milijuna dolara, s tim da su mu ga vlasnik Mark Cuban, savjetnik Nowitzki, novi trener Jason Kidd i novi generalni menadžer Nico Harrison na potpis donijeli u Ljubljanu. Kao još jedan dokaz da su Mavericksi na duže vrijeme isključivo i samo njegova momčad.
Iako je to bilo jasno onog trenutka kad su iz kluba potjerali stanovitog Boba Voulgarisa, čovjeka od najvećeg Cubanovog povjerenja koji se dugo ponašao kao da je glavni operativac, dok ga je izgona koštao upravo verbalni sukob s Dončićem te kad su Donnie Nelson, nakon 20, i Rick Carlisle, nakon 13 godina, otišli sa svojih pozicija generalnog menadžera, odnosno trenera, također zato jer se nisu našli na istoj valnoj duljini s novim “šerifom” u gradu...
Time je definitivno zaključena najveća era u povijesti kluba, podijeljena u dvije različite dekade, prvu 21. stoljeća okrunjenom naslovom prvaka 2011. i s 12 uzastopnih nastupa u doigravanju te ovu posljednju u kojoj je Dallas upisao tri uzastopne sezone s negativnim skorom, dok još od šampionske 2011. čeka prolaz prvog kruga doigravanja.
Malo se toga mijenja
Luka Dončić, pak, Mavse je 2020. vratio u doigravanje nakon tri godine, ali i tada “pod balonom” u Orlandu, i proljetos su zapinjali na prvom koraku, oba puta na Clippersima. U međuvremenu se - ako govorimo o momčadi - jako malo toga u Dallasu promijenilo. Gotovo ništa. Jer Kristaps Porzingis i Tim Hardaway su i na početku nove sezone druga i treća opcija ili treća i druga, ovisno o utakmici. Dalje, Dwight Powell i Maxi Kleber za ovu i sljedeću sezonu kombinirano imaju zajamčenih četrdesetak milijuna dolara, umjesto Josha Richardsona je za 30 milijuna do 2024. doveden Reggie Bullock, što nije ništa više od tek kozmetičke promjene, dok se Dorian Finney-Smith i Jalen Brunson nisu razvili u igrače vrijedne jačih ugovora kad im sljedeće ljeto isteknu aktualni.
Zbog svega toga Dallas danas ima momčad s kojom se posljednje dvije godine utapa u prosječnosti i to se po svemu sudeći neće promijeniti ni ove sezone. Makar bi Dončić ponovo trebao biti bolji nakon što se napunio samopouzdanjem dok je kreirao senzacionalni pohod Slovenaca do polufinala olimpijskog turnira u Tokiju.
Međutim, kao što je na Igrama ostao bez medalje jer je uglavnom igrao sam, tako ni u Dallasu još nema ni približno momčad s kojom bi mogao napasti naslov. Ova s kojom je ušao u svoju četvrtu NBA sezonu je zapravo uvreda njegovom talentu.
Tko će ‘upiti’ 70 milijuna?
Ključni problem je zapravo Porzingis jer priča o “europskoj verziji Jordana i Pippena”, kako se tepalo Slovencu i Latvijcu kad su se spojili, definitivno ne pije vodu. Sad, tu treba ostaviti malo prostora i vremena Jasonu Kiddu, koji će sad pokušati napraviti ono što Rick Carlisle nije uspjevao, pronaći sustav u kojem bi Dončić i Porzingis bili kompatibilni tandem za najveće stvari. Makar je izvjesnije da Mavericksi pronađu partnera za trade, klub voljan “upiti” Porzingisovih nekoliko dolara manje od 70 milijuna za sljedeće dvije sezone.
Kriminalnih 23% na trici
Ako je suditi po prve tri utakmice, za Dallas bi bilo bolje da se to dogodi što prije pa čak i po cijenu da za njega ne dobiju nešto veliko zauzvrat. Naime, kombiniranih 38 poena - prosječno 12,7 po utakmici, okruglih 10 manje od njegove posljednje sezone u New Yorku prije no što su mu otišli prednji križni ligamenti - i jedva 30 posto šuta iz igre, uz kriminalni tricaški učinak od 23,5%, sugerira kako se Porzingis pod Kiddom ne osjeća ništa bolje no što je to bio slučaj dok je momčad vodio Carlisle. Zato jer šut s poludistance, njegovo najjače oružje, nije ono što bi pomoglo Dončiću da s Mavsima napravi iskorak.
Za tako što Dallasu, dakle, nedostaje pouzdana druga opcija, dva ili tri veterana od kojih Dončić može učiti kako pobijeđivati na najvišoj razini u NBA ligi te u konačnici talenta na svim pozicijama. Ukratko, da bi Mavericksi momčadski došli na razinu na kojoj je Dončić igrački, oko njega se mora promijeniti - sve.
Zadatak za generalnog managera Harrisona nije lagan, ali vrijeme je već počelo curiti. Do kraja sezone i pogotovo u prijelaznom roku sljedeće ljeto momčad se mora ozbiljno pojačati jer će u suprotnom dečko iz Ljubljane sa svakim ispadanjam u prvom krugu doigravanja gubiti strpljenje...