Prvaci iz Toronta ostali su živi u polufinalu Istoka nakon što je OG Anunoby za pola sekunde stavio tricu sa sirenom koja je zaustavila pohod Bostona, do četvrtka jedne od dvije (Miami) neporažene momčadi dosadašnjeg tijeka NBA doigravanja. Međutim, dok se jedna serija na Istoku zakuhala, druga je na Zapadu na određeni način završila i prije no što je počela jer Denveru su rijetki davali bilo kakve šanse protiv Clippersa, koji su razbijanjem Nuggetsa u prvoj utakmici najavili lagani pohod na konferencijsko finale.

Za sve je zapravo kriv Luka Dončić, čije su čudesne izvedbe u prvom krugu produžile seriju Clippersa i Mavsa, koju je u posljednje dvije utakmice prelomio Kawhi Leonard. I pokazao zašto je njegov prošlogodišnji dolazak u Los Angeles ovu momčad automatski učinio prvim kandidatom za naslov prvaka. Kakvim su se Clippersi smatrali još prije početka doigravanja. Bez obzira što “jedinicu” na Zapadu drže Lakersi.

I u načelu samo zbog toga je logično zapitati se: Koliko dobri su zapravo Clippersi?

Odgovor u jednoj riječi bio bi: Najbolji. Uz pet dobrih argumenata...

1. ZVIJEZDE U SLUŽBI MOMČADI

Iako je Kawhi Leonard neupitno najbolji igrač Clippersa, vjerojatno i cijele lige, njegova inicijativa u igri ovisi isključivo o potrebama momčadi. Prevedeno, Leonard nije tipična NBA zvijezda, čovjek kod kojeg mora biti baš svaka lopta jer se tako “bilda” statistika i zaslužuju pojedinačne nagrade, on će loptu uzeti i potpunu odgovornost preuzeti tek kad osjeti da treba prelomiti utakmicu jer nitko od suigrača to nije u stanju. I neće imati problema maknuti se u stranu ako Paul George, druga zvijezda Clippersa koja - dojam je - bespogovorno odrađuje “Pippena”, ulogu idealnu igraču njegovog profila. U toj priči je Leonard, naravno, “Jordan”. I da, ovaj tandem Clippersa dovoljno je dobar da ga se usporedi s onim koji se smatra najvećim svih vremena.

DOUGLAS P. DEFELICE/Getty Images/AFP

2. BEKOVI SVIH PROFILA

Lou Williams, Pat Beverley, Reggie Jackson i Landry Shamet čine kvartet s kojim Doc Rivers puni bekovske pozicije, što znači da su mu tu opcije brojne. Dok je Williams jedan od najeksplozivnijih strijelaca s klupe u povijesti lige, a Jackson njegova nešto mlađa i slabija verzija, specijalisti za obranu (Beverley) i šut (Shamet) kompletiraju sve profile bekova koje jedna momčad može (i treba) imati. Kad se tu pridoda i George, koji također može puniti poziciju “dva” u slučaju potrebe za višom petorkom kakvu Clippersi bez problema mogu složiti, ova vanjska linija se bez problema može proglasiti elitnom.

3. DOVOLJNO
CENTIMETARA

Iako ih Dallas nije do kraja istestirao jer se ozlijedio Kristaps Porzingis, centri Clippersa među kojima je i naš Ivica Zubac, koji u ovom doigravanju ima daleko veću ulogu nego prošle godine kad se - sasvim razumljivo - nije snašao u seriji s Warriorsima, u stanju su odraditi bilo koji zadatak. A dok Zubac sjajno koristi “miss-matcheve” u pozicijskoj igri, Montrezl Harrell je sa svojim tek 201 centimetrom kandidaturu za najboljeg šestog igrača lige izgradio na tranziciji s obzirom da je u stanju trčati s bilo kojim bekom. Clippersi i na visokim pozicijama imaju gomilu opcija jer u slučaju potrebe solidne minute može dati veteran Joakim Noah, dok “peticu” u “small-ball” postavama mogu puniti još prekaljeni Marcus Morris i JaMychal Green.

4. NAJJAČA KLUPA U LIGI

Drugu godinu zaredom su Williams, aktualni i trostruki osvajač nagrade za najboljeg šestog igrača i Harrell među tri najbolja igrača s klupe u NBA sezoni. Na njihovih 30-35 poena, često i više, može se računati baš svaku večer, a kako Rivers u ozbiljnoj rotaciji ima još Jacksona, Shameta i Greena, Clippersi nesumnjivo imaju najbolju klupu u ligi. Iz jednostavnog razloga što na njoj sjede rubni NBA starteri, ljudi koji bi u velikom broju klubova bili neupitni u početnoj petorci. Dok Rivers ima luksuz takve uvoditi s klupe.

5. DOKAZANI POBJEDNICI U POZADINI

Doc Rivers je sad već jako davne 2000. proglašen najboljim trenerom lige nakon svoje prve sezone na klupi. Bilo je to u Orlandu iz kojeg je ovaj negdašnji solidni NBA playmaker 2004. prešao u Boston s kojim će četiri godine kasnije osvojiti naslov prvaka. Da bi 2013. došao u Los Angeles i započeo jednu novu eru Clippersa, koji su od tada samo jednom propustili doigravanje, ali nijednom nisu upisali gubitničku sezonu. Dok su između 1995. i 2011. imali 17 (od 18) takvih. Međutim, sve je drukčije kad ima trenera koji je dokazani pobjednik, a Clippersi od prošle godine u tom smislu imaju jednog još većeg. Taj je Jerry West, službeno jedan od članova Izvršnog odbora, praktično među ključnim ljudima ureda na čijem je čelu predsjednik Lawrence Frank...