Dugo je trebalo jednoj domaćoj momčadi da upiše pobjedu u drugom krugu NBA doigravanja. Učinila je to Oklahoma koja je demonstrirala silu u drugoj utakmici serije protiv Denvera i pobijedila sa 149:106 te izjednačila seriju na 1-1. Prije toga New York je nastavio niz gostujućih pobjeda, kojeg je Thunder zaustavio na šest, te pobijedio protiv aktualnog prvaka iz Bostona rezultatom 91:90.
Iako je utakmica koju su odigrali Shai Gilgeous-Alexander i suigrači iz Oklahome bila maestralna jer su zaustavili Denver na obje strane parketa, a Nikolu Jokića natjerali da odigra najgoru utakmicu karijere po +/- statističkoj kategoriji, priča dana ipak je bio poraz Bostona i to drugi u nizi koji se dogodio na sličan način. Naime, oba puta su prvaci u drugom poluvremenu vodili s najmanje 20 poena u drugom poluvremenu i oba puta su izgubili. Kako?
Najlakši bi odgovor na ovo pitanje bio da je Boston obje utakmice izgubio zbog očajnog šuta za tricu. U prvoj utakmici pogodili su samo 15 od nevjerojatnih 60 (!) pokušaja za tri poena da bi u drugoj nastavili s 25% uspješnosti te ubacili samo 10 od 40 dalekometnih šuteva. Lako je zbrojiti da je Boston u dvije utakmice uputio točno 100 šuteva za tri poena. Onih za dva poena je bilo manje - 91.
Ovakav broj trica nije nimalo začuđujuć za momčad Bostona. Oni su u regularnom dijelu sezone bili vodeća momčad lige po broju ispucanih (48,2), ali i pogođenih (17,8) trica. Postotak od 36,8% držao ih je na diobi devetog mjesta lige, a njihov stil igre doveo je šut za tricu do apsurda i dio je analitične metodologije koju promovira trener Joe Mazzulla.
Ovaj 36-godišnji trener priliku da vodi Celticse je dobio neočekivano, nakon što je njegov prethodnik Ime Udoka morao odstupiti s pozicije zbog seksualnih skandala u klubu. Na početku je zamišljeno da na klupi bude privremeno, dobre igre momčadi pod njegovim vodstvom natjerale su vodstvo kluba da mu da dugoročni ugovor. Mazzulla se odužio tom povjerenju i lani odveo Boston do naslova prvaka.
Mazzulla je prije toga bio na glasu kao odličan pomoćni trener, a svoje trenerske postulate nije izvukao samo iz košarke. Dapače, često je isticao kako jako voli gledati nogomet i to ponajviše zbog trenerskog utjecaja na taj sport. Bio je oduševljen kada je imao priliku upoznati Pepa Guardiolu kojeg je često isticao kao svojeg najvećeg uzora, a stvari iz Pepovog pristupa nogometu pokušao je implementirati i u košarku.
To se prije svega odnosi na tranzicijski napad i kretanje bez lopte, ali njegov najveći postulat je - matematika. Naime, Mazzulla je zagovornik što većeg broja šuteva za tri poena, a razlog je jednostavan - ako trice i pogađaš s manjim postotkom uspješnosti od dvica, na kraju ti šutevi ipak donose poen viška pa ćeš na kraju profitirati od toga. Na ruku mu je išla i činjenica da je generalni menadžer kluba Brad Stevens odlično posložio momčad u kojoj svi pogađaju.
Celticsi igraju najviše takozvanih ‘drive and kick‘ akcija. U njima jedan igrač, najčešće Jayson Tatum ili Jaylen Brown, uđe s loptom pod koš, a kad se obrana ‘skupi‘ oko njih onda vraća povratnu loptu na tricu. Dozvolu za dalekometni šut ima svatko, odnosno bolje je reći da se Mazzulla ljuti na onoga tko to ne napravi.
Boston je to doveo do savršenstva, a ako će se povlačiti usporedba s Guardiolom, onda se može reći kako je ta igra postala dosadna, baš kao što je u nekom trenutku bila dosadna i Pepova ‘tika-taka‘ u Barceloni. Znaš da je to savršenstvo, znaš da će na kraju vjerojatno pobijediti, ali ne da ti se više gledati da je sve na isti način.
Problem za Boston se pojavio što nisu imali plan B. Trice im nisu ulazile, a oni su inzistirali na njima. Igrači New Yorka nisu morali izmišljati ništa u obrani nego samo otežati dalekometne šuteve, a Tatum i Brown nisu uspjeli riješiti utakmice svojim solo prodorima. Tako je matematika prešla na stranu Knicksa. Iako u Bostonu i dalje imaju zašto nadati se prolazu u konferencijsko finale, 2-0 za New York matematički puno bolje zvuči nego 0-2.
Komentari (0)