StoryEditor
Roko Prkačin
 Foto: Boris Kovacev / CROPIX
VEĆ OSVOJIO ŠEST TROFEJA

'NE ZNAM KOJI TRENER GA NE BI ŽELIO IMATI U SVOJOJ MOMČADI' Trener progovorio o svjetskom potencijalu i jednom od najvećih hrvatskih talenata

Razumljivo mi je da HKS i ostali savezi zagovaraju nacionalne lige, ali treba biti realan i priznati da su one dosta skromne i u Europi nemaju baš nikakvu težinu. Dok je stanje takvo, mislim da je ABA liga najbolje rješenje za ove prostore
Autor: Robert ŠolaObjavljeno: 17. travanj 2020. 12:42

Kada pričamo o ljudima koji bi trebali iščupati hrvatsku košarku iz ponora u kojem - čast izuzecima - već godinama glavinja, Jurica Golemac (42) jedan je od onih koji bi morali dobiti ključne uloge u toj teško mogućoj misiji. Mlad, a već iskusan, na početku trenerske karijere, a već sa šest trofeja u vitrinama. Uvijek podignute glave i jasnog stava, bez problema će sugovorniku u lice reći što ga ide.

 

Nikako mi nije dosadno

Nakon što je sa Slavenom Rimcem senzacionalno odveo Cibonu do naslova u ABA ligi, bez ustručavanja je otišao u Tajfun Šentjur, neće se susjedi naljutiti “tamo nekakav klub iz Slovenije”. Nije mu bilo ispod časti, samo je tražio priliku, “pusti me da radim pa ćemo vidjeti koliko vrijedim”...

Danas je na klupi Cedevita Olimpije do koje je došao preko Primorske iz Kopra, još jednog “bezimenog” kluba iz Slovenije. S kojim je u dvije sezone osvojio nevjerojatnih pet trofeja, da bi u trećoj redom skidao Crvenu zvezdu, Partizan, Budućnost... velikane s pet puta većim proračunom. S financijski potopljenog koparskog broda otišao je kao pravi kapetan, posljednji, iako nije primio šest plaća u nizu. Kad si karakteran čovjek, onda ti ne treba pandemija da bi izašao ususret klubu u kojem si stekao trenersku afirmaciju...

Gospodine Golemac, kako trener Cedevita Olimpije “krati” dane u kućnoj karanteni u Zagrebu?

 

Vidiš li Hrvatsku u Tokiju sljedeće godine?

- Vidim da imamo momčad koja može izboriti Igre i baš mi je žao što to nećemo biti u prilici napraviti ovo ljeto. Imamo svjetsku klasu u Bogdanoviću, imamo i sjajnog Šarića, dočekali smo da nam neki mlađi stasaju. Neki će do sljedećeg ljeta biti još bolji.

Neki će poput Ukića ili Simona biti i stariji?

- I to stoji, ali svejedno imamo potencijal za jako dobru reprezentaciju. Naravno, imamo i mi svojih slabosti, nemamo širinu na vanjskim pozicijama, ali svi imaju neke slabosti.

Može li i Slovenija do Tokija?

- Kad imaš Luku Dončića onda je svaki navijač uvjeren da će izboriti Tokio. No, tu je Litva koja je odlična momčad i neće Sloveniji biti lako, iako je Dončić može odvesti preko bilo koga.

Uspijeva li Slovenija na pravi način kapitalizirati to što ima Luku Dončića?

- Luka je sa svojom popularnošću sigurno bitno podigao interes za košarku, mnoga djeca idu za njim i to je veliki plus. Luka s druge strane stalno naglašava da je Slovenac, popularizira svoju zemlju kad god stigne. E sada, može li njegovo ime otvoriti i put do sponzora slovenskim klubovima nisam siguran. (rš)

 

- Družim se s obitelji, nadoknađujem posljednje godine u kojima je bilo malo vremena za zajedničke trenutke. Zatim puno vremena provodim skautirajući igrače koje bih možda doveo u momčad, analiziram i rad nekoliko trenera, posebno onih koji rade odlične rezultate s nešto manjim budžetima. Ima posla, daleko od toga da mi je dosadno.

Cedevita Olimpija je nedavno otpustila nekoliko igrača, što ako se ABA liga nastavi, s kim ćete igrati?

- Iskreno, u ovom trenutku baš i ne razmišljam o nastavku sezone, mislim da je zdravlje ljudi, tako i igrača apsolutni prioritet. Istina je da smo se razišli s nekoliko igrača, ali to je bilo planski, dogovorno, jer im ionako istječu ugovori. Nije u pitanju nikakva panika, ili bilo što slično, nego je to bio isključivo planski potez, jer smo htjeli da ti igrači što prije znaju na čemu su glede sljedeće sezone. Takve poteze vuče još dosta klubova.

Twitter: Cedevita Olimpija
 

Ispunjena dvorana

Kakva je ambicija kluba za sljedeću sezonu?

- Teško je u ovako neizvjesnoj situaciji nešto određenije govoriti. Treba vidjeti kakve će biti posljedice ove pandemije, kako će reagirati tržište i sponzori. No, u Ljubljanu sam došao zbog ambicioznog projekta u kojem sam vidio veliki prostor za dobar rezultat. Moj je cilj s klubom izboriti Euroligu, a vidjet ćemo hoće li to zbog svih izvanrednih okolnosti biti ostvarivo već u sljedećoj sezoni. Opet, neće samo nama biti teško, jer nema kluba u svijetu kojeg pandemija nije pogodila.

Vjerujete u projekt Cedevita Olimpija?

- Apsolutno vjerujem, da nije tako ne bih došao u klub. Naravno da je fuzija takva dva kluba proces koji iziskuje određeno vrijeme, ali kad se stvari do kraja poslože, trebali bismo gledati klub visoke razine.

Vjeruju li slovenski navijači u taj projekt?

- Mislim da vjeruju, da ih većina vjeruje, iako uvijek postoji dio onih koji su skeptični. Međutim, navijači u Ljubljani imaju visoke kriterije, oni priznaju samo pobjedničke rezultate i kad se posložimo kako treba, ne dvojim da će dvorana biti ispunjena navijačima. I to onima koji vole i poznaju košarku, a u Ljubljani takvih ima dosta.

Kakav je vaš stav o ABA ligi? Je li ona dobra za klubove s ovih prostora?

- Za mene je, jer u ABA ligi se igra dobra košarka, tu je nekoliko klubova koji imaju euroligaški potencijal. U ligi je dosta mladih igrača koji kroz nju mogu stasati u NBA ili barem euroligašku klasu. Skauti pomno prate ligu, igrači su na sceni...

 

Besmisleni ratovi

HKS baš ne preferira ABA ligu, radije bi se da se naši klubovi okrenu nacionalnom prvenstvu?

- To mi je razumljivo, jer nacionalni savezi su pod FIBA-om, ABA liga je pod okriljem ULEB-a. I slovenski savez zagovara nacionalnu ligu. Međutim, treba biti realan i priznati da su te nacionalne lige dosta skromne, one u Europi nemaju baš nikakvu težinu. ABA liga je priznata i jaka, iako ima svojih unutarnjih problema. Okretanje nacionalnim ligama može imati smisla samo ako prestanu ove besmislene podjele i ratovi ULEB-a i FIBA-e, pa da se našim vodećim klubovima osigura dovoljan broj europskih utakmica kroz koje bi igrači mogli napredovati, te biti na sceni. No, dok je stanje ovakvo, mislim da je ABA liga najbolje rješenje za ove prostore, iako svih tih liga ima previše, navijači se pogube u njima pa sve to zajedno loše utječe na košarku.

Kao igrač bili ste slovenski reprezentativac, sada ste tamo već četiri godine trener, možete li usporediti njihovu i našu košarku, stanje u klubovima?

- Za mene je glavna razlika to što je u Sloveniji financijska situacija za klubove ipak stabilnija. Taj nekakav zajamčeni ili čvrsti prihod klubova ovdje egzistira, pa oni koji se domognu nešto više novca mogu raditi razliku. U Hrvatskoj klubovi doslovno žive od danas do sutra, a u takvom okruženju teško možeš išta planirati i ići naprijed. Drugo je rekao bih slično, mislim na način rada u klubovima i školama košarke.

Nažalost, Cibona je jedan od tih klubova koji žive od danas do sutra, a ima veliko europsko ime?

- Tako je već desetak godina... Dok sam u Ciboni radio kao pomoćni trener financijska situacija nije bila dobra, a sad je još lošija. Teško je svima nama koji volimo Cibonu gledati način na koji preživljava, ali osobno sam stalno uvjeren da će klub sve to ipak preživjeti, jer Zagreb voli Cibonu i neće dopustiti da samo tako nestane. No, dok god privatni kapital na pravi način ne uđe u klub, stvari će se teško pomaknuti na bolje. Ili na staro.

 

Kako vidite Roka Prkačina, igrača za kojeg stručnjaci redom tvrde da je svjetski potencijal, a u Ciboni se razvija lošije od očekivanog?

- Polako, Roko ima samo 17 godina, tek treba stasati. Ne bih rekao da je ovu sezonu stagnirao, samo je prolazio prilagodbu na seniorsku košarku. Naravno da je u nekim utakmicama mogao bolje, ili je mogao dobiti više minuta, ali ne vidim razloga za bilo kakvu dramu. I Roku bi bilo daleko lakše da odrasta u jačem klubu, koji se ne bori za ostanak u ABA ligi ili za golu egzistenciju.

Bi li ga vi u sljedećoj sezoni htjeli imati u momčadi?

- Ne znam koji ga trener ne bi želio imati? Roko je dragulj, s njim bih uživao raditi. Znate, kad sam bio Rimčev pomoćnik u Ciboni u momčadi smo imali mlade talente poput Šarića, Žižića, Zupca, Slavice, Mavre... Svaki trening s njima te trenerski ispuni, jer gledaš ih kako rastu i kako mogu biti pravi igrači. I mi smo kao treneri rasli uz te dečke jer te njihovo odrastanje nauči mnogim stvarima koje nisi imao priliku s te strane gledati u životu. Nažalost, Slavica se pogubio, Mavra nije dao ono što mu po talentu pripada. Previše je bilo promjena momčadi, trenera, taktika... Za mladog igrača to ne može biti dobar put, njemu treba stabilan rad i poznato okruženje i kojem će imati mir i samopouzdanje za igru.

U Hrvatskoj zadnjih godina nam igrači sve teže uspijevaju stasati?

- Nije dobro to što nas nema u Europi, jer to su utakmice koje daju potreban standard za odgoj igrača. Teško je kad nema novca. Nije stvar što su ti dečki slabo plaćeni, nego su slabo plaćeni ljudi koji bi ih trebali stvarati, a to je jako težak i dug posao. Tim igračima trebaju i pravi, iskusni suigrači oko njih, treba im jedan Marin Rozić, a takvog većina klubova nema.

 

Linker
17. lipanj 2020 00:11